arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Boli li nas 10. april?

Mi, potomci žrtava NDH, nosimo znak, krst koji se prenosi s generacije na generaciju, ali žig utisnut na srpsku kožu kao da ne boli čitavo srpsko “biće”. Kao da smo ga, kao narod, zaboravili, potisnuli, prekrili naslagama opraštanja. Pomalo zbunjena vremenskim (ne)prilikama objavih juče na Fejsbuku fotografiju voćke čiji su se crveni cvetovi nazirali ispod naslaga aprilskog snega. Koliko je komentar – život je borba– koji sam napisala uz fotografiju, ustvari bio tačan shvatila sam uveče prolazeći kraj istog stabla. Snega više nije bilo, voćka je bila ponovo slobodna, ali cvetovi više nisu bili onako crveni. Njihovi ožiljci svedočili su o nevolji koja ih je tog jutra zadesila. Ranjena voćka

Na praznik Blagovijesti 1934. godine rođena baka Rosa Končar

Na praznik Blagovijesti, 7. aprila 1934. godine, rođena je baka Rosa Končar u selu Donja Gata u opštini Bihać. Baka Rosa, rođeno Cimeša, ostavila je jedan od najupečatljivijih utisaka na gledaoce dokumentarnog filma GARAVICE. Njeno živopisno svjedočenje, nošnja, marama i krajiški izgovor privlače pažnju već u prvim sekundama, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Tokom snimanja intervjua, u aprilu 2022. godine, nepokolebljivo je izrazila želju da pomogne u stvaranju filma. Na svako pitanje, oštroumna i inteligenta žena, odgovarala je detaljno, otkrivajući i nove priče. Nijednom nije ponovljeno snimanje, jer je uvijek govorila tečno. Bile su potrebne sedmice da se presluša i razmisli o svemu izgovorenom. Nakon svake preslušane rečenice samo su se smjenjivali

Bastašić: To što se Srbija nije do sada odredila prema Pokolju je ponižavajuće, uvredljivo i boli

On je naveo da je Republika Srpska 2015. godine u svom parlamentu donijela Deklaraciju o genocidu nad srpskim, jevrejskim i romskim narodom u NDH. Na platou ispred Crkve Svetog Marka u Beogradu danas je organizovana prva akcija potpisivanja peticije za usvajanje rezolucije o Genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Sa skupa je poručeno da su mučenici stradali u NDH ostavili zavjet da moraju biti ispoštovani i da se oko ovog pitanja i ove rezolucije moraju okupiti Srbi ma gdje da žive. Mile Bosnić, predsjednik Pokreta Srba Krajišnika, koji je pokrenuo inicijativu, poručio je da je donošenje ove rezolucije jedno od najvažnijih pitanja srpskog naroda, pitanje njegove istorije i

Rezolucija o genocidu u NDH u najavi

Dvadeseti vek sa mnogo istorijskih opravdanja možemo nazvati vekom ratova. Pored dva svetska, vođeno je i bezbroj regionalnih, lokalnih, dugih i iscrpljujućih sukoba. Srbi su jedan od retkih naroda koji je preživeo bar pet ratova i u njima teško stradao. Pretrpeli su masovna civilna stradanja, posebno tokom Drugog svetskog rata, kada su po osnovu rasnih zakona u NDH masovno stradali obični ljudi. U sistemu koncentracionih logora ustaške države ubijeno je na stotine hiljada ljudi, žena i dece. Istoriografija i naša i strana, decenijama gotovo da se nije ni bavila zločinima nad Srbima. Od propasti Jugoslavije, srpska javnost pokušava da predoči istinu o zločinima u NDH, ali još uvek o tome

Dane Lastavica: HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIM I JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOM LOGORU GOSPIĆ -LIKA 1941-45, A SRBIMA I 1991-…?

Kada se razmišlja o hrvatskim logorima smrti za uništenje srpskog i jevrejskog naroda, koji su bili uspostavljeni i organizovani oko Gospića 1941-45. godine, misao šeće samo oko Okružnog zatvora Gospić, a ponekad i do Jadovnog, ili ostrva Paga, što je nedovoljno za saznanje prave i pune istine o logorima koji su delovali na ovom terenu. DANE LASTAVICA HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIMI JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOMLOGORU GOSPIĆ (LIKA) 1941-45, A SRBIMA I 1991-…? Nije to bio logor Gospić, već sistem logora, sabirališta i raznih gubilišta, koja su se sastojala od jama, objekata gde su žrtve spaljivane, te mnoga i mnoga masovna gubilišta na području sve od Lićkog Lešća, preko Perušića, Pazarića,

bijeli-potok2013-3.jpg

Kalendar genocida: 05. april 1942. Godišnjica stradanja Srba kod Banja Luke

U selo Bijeli Potok 4. aprila 1942, bila je to Velika subota, dan uoči Vaskrsa, došle su komšije, ustaše iz Debeljaka, govoreći Srbima da nikuda ne idu od svojih kuća. Međutim, na Vaskrs je jedan dio porodica otišao čuvati stoku, a drugi ostao kući vjerujući da im niko neće ništa. Na sam Vaskrs 5. aprila 1942. godine ustaše iz susjednog sela Debeljaci na zvjerski način hladnim oružjem pobile su 54 Srba u dobi od jedne do preko 80 godina. Pošto se zločin desio na veliki pravoslavni praznik, parastos i komemoracija održavaju se svake godine drugog dana Vaskrsa u organizaciji Udruženja „Bijeli Potok“ – Banja Luka. Vezane vijesti: Godišnjica stradanja Srba

GODIŠNjICA STRADANjA NA LIJEVČE POLjU: „Četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine

6. aprila 1945. godine u borbama u Lijevče Polju stradalo je jezgro hercegovačkih četnika na čelu sa svojim komandantom Miloradom Popovićem. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA Autor: Milan Nikčević, april 06, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Ono što je Zidani Most, Kočevski Rog i Pohorje u svijesti nacionalnog naroda Crne Gore to je Lijevče Polje, „četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine – simbol tragičnog stradanja duboko urezan u dušu i kolektivno pamćenje, „zbirno

Likvidacija komandanata koji su hteli da oslobode Jasenovac

Vladimir Dedijer: Za politiku skrivanja istine o gubicima srpskog naroda u Drugom svetskom ratu, a posebno u Jasenovcu, Josip Broz snosi najveću odgovornost.“ Gotovo svi planeri partizanskog napada na Logor Jasenovac,  ustašku industriju smrti, vremenom su počeli da nestaju. Prvi se za likvidaciju našao Nikola Demonja, slavni partizanski komandant Slavonije i Baranje. O njegovom smišljenom ubistvu ostavio je svedočenje prvoborac Milan Kević zvani Baćo, najmlađi oficir NOB, Baćo je rođen 1930. u selu Miloševo Brdo ispod Kozare, kod Bosanske Gradiške, a partizanski kurir je postao krajem juna 1941. kad je imao jedanaest godina. Njegovih oko osamdeset(!) rođaka Kevića iz Podkozarja većinom je zaklano u Jasenovcu. Evo šta je Baćo svedočio mnogo godina kasnije: „Bio

GODIŠNjICA USTAŠKOG ZLOČINA U BILEĆKOM SELU BRESTICE

“Kada bi se u jame hercegovačke, u te tamne bezdanice bez sunčeva zraka, u okrilje žalosti i mraka, slile sve suze koje za srpskim mučenicima proliše majke i sestre, očevi i braća, kćerke i sinovi, e preljevala bi voda iz tih bezdana”, to mi reče jedan čestiti starina u selu Čavšu na obodu Popovog polja gdje ustaše zločin počiniše. Istu priču mogli bi čuti na svakom koraku tužne i žalosne, ali nikad pokorene, nikad utamničene zemlje Hercegove koja još rane izvidala nije. U zoru 2.marta 1942. godine srpsko selo Brestice napali su muslimani susjednog gatačkog sreza. U tom napadu poginulo je 46 Brestičana, a 43 ranjeno. Među ubijenim bilo je

Grobnica u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta 1945. godine

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba, prije samog oslobođenja Gospića, odveli ih u Smiljan, te ih povješali na putokaze i okolno drveće na raskrsnici puteva u Smiljanu. Žrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala 

Priča o srpskom dječaku – jasenovačkom logorašu

Kroz gvozdenu kapiju u najveću i najstražniju fabriku smrti Drgog svetskog rata ušao je kao zdrav i jedar jedanaestogodišnjak, a iza sebe ju je ostavio kao nepuni četrnaestogodišnjak. Bolestan, gladan, oboleo od pegavog tifusa i sam – bez sestara koje su zauvek ostale u jednoj od grobnica jasenovačkog logora… Prilazi mi lagano. Tromo vuče noge po betonskim pločama. Osam i po decenija teškog života puzi se za njim. Dogovorili smo se da se nađemo na otvorenom. Kaže, prija mu svež vazduh, zatvoren prostor mu sputava misli i sećanja. Prilazi mi, osmehuje se… sa sede glave skida beli šeširić i blago se naginje ka meni. Pružam mu ruku. – Lepo je

SJEĆANjE NA ZLOČIN 3 APRILA 1942. – BEGOVO BRDO, CETINGRAD

U ovom malom kordunaškom selu, Begovo Brdo, ustaše su na najokrutniji način ubile 137 srpskih seljaka, najviše djece u starosti od 15 godina. Najveći zločin počinili su 3. aprila 1942. godine, kada je ovim krajem prolazila Pavelićeva tjelesna bojna pod komandom Ante Moškova. Tada su izmasakrirali 121 muškarca, žena i djece. Njih 73 su poklale ustaše u šumi Latićkima kod sela Batnoge iskopavši pod batinama zločinaca sami sebi masovnu grobnicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kuća, na njivama i pobili ih 48 kako iz vatrenog oružja tako noževima, batovima i krampovima. Ovim ustašama Pavelićeve tjelesne bojne koje su slabije poznavale naselja dati su za pomoć oružnici i dio treće ustaške satnije s područja

Miloš Ković: Nikad više 1941.

Istoričar Miloš Ković izjavio je da je smisao postojanja Republike Srpske u tome što je ona posljednji garant prava na postojanje srpskog naroda. Ovde nije reč o bilo kakvoj politici, ovde je reč o jednom narodu koji neće da mre, koji hoće da živi, hoće da gleda svoju decu kako rastu, hoće da ostane u zavetu, u zavetnoj svetosavskoj veri svojih predaka. I to je sve – rekao je Ković na naučnom skupu u Bijeljini posvećenom istoriji ovog područja u 20. vijeku. Profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu kaže da je riječ o prvom u ciklusu naučnih skupova o istoriji Bijeljine čiji je cilj da objasni čemu Republika Srpska, ne

PROTESTNO PISMO POVODOM NEOUSTAŠKIH IDEJA U SRPSKOJ AKADEMSKOJ JAVNOSTI

Smatramo da Gruhonjićeva rasistička haranga protiv srpskog naroda, baš kao propaganda hrvatskih i muslimanskih ustaša uoči 1941, služi za to da opravda genocid kome su Srbi danas podvrgnuti od strane NATO država i potomaka zločinaca iz Drugog svetskog rata. Izražavamo najdublje ogorčenje zbog nedostojnog postupanja dela akademske javnosti koji je proteklih dana stao u odbranu prava Dinka Gruhonjića, zaposlenog na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, da neoustaškim izjavama vređa čitav srpski narod, ali i sve pristojne, moralne ljude, nezavisno od nacionalnosti, i sramoteći samu ideju Univerziteta. Na nezadovoljstvo studenata, koji su zbog Gruhonjićevih dugogodišnjih teških uvreda blokirali Filozofski fakultet, uprava ove ustanove odgovorila je tako što je u potpunosti

Vladimir Bursać: Uspomena i sećanje na čoveka koji je samo govorio istinu u jedno gluvo doba

Nakon što je Fondacija “Zaboravljeni korijeni” obnovila spomenik Draganu i Bojani Grgić, 30. marta 2024. godine služen je i parastos bračnom paru Grgić. Parastos je služilo sedam sveštenika iz pet eparhija Srpske pravoslavne crkve. Dragan Grgić i njegova supruga Bojana nisu bili blagosloveni decom, biološkim potomstvom, naslednicima. Međutim, činjenica da se petnaestak ljudi danas skupilo na njihovom grobu, skoro 40 godina kako se završio zemaljski život Dragana Grgića, kao i da je Dragan Radović nebrojeno puta bio na ovome mestu, dok se obnavljao spomenik govori nešto sasvim drugo. Govori da su Dragan i Bojana iza sebe ipak ostavili decu, duhovnu decu i da smo mi ta njihova deca, koja čuvaju

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.