arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
vojin-zirojevic.jpg

Velikomučenici

Ako je istina da je čovjek postao od životinje, savim je izvjesno da je njegov smisao za mučenje i ubijanje pripadnika svoje vrste jedna od prvih velikih razlika. Čini se da su u tom vidu „očovječenja“ najdalje otišli ustaše čija bezdušnost, nemilosrdnost, krvoločnost i okrutnost nema premca. Sve je to u najpotpunijem obliku došlo do izražaja i u Livnu i okolini, a kao i drugdje, i ovdje su sve činili na mig i uz blagoslov crkvenih velikodostojnika. Tako je julskih dana 1941. godine, lištanski župnik Božo Šimleša objavio vjernicima da su Srbi stavljeni van zakona i zaprijetio kaznom strašnog suda svakome ko ne krene u „svetu borbu protivu izroda katoličke

Sandra Blagić: Još jedno stratište pravoslavnih Srba

Između Travnika i Novog Travnika nalazi se mjesto stravičnog pokolja. Nakon proglasa o uspostavljanju NDH, ustaše i ustaška vlast počinju sa ubistvima Srba, Jevreja i Roma. Ustaše formiraju županije kao svoje administrativne jedinice. U Travnik su 16. juna stigli Viktor Gutić i Muhamed Sudžuka. Hapšenje, ubistva, kao i pokatoličenje Srba uveliko je počelo. Koliko se zna, do dan danas, još uvijek nije opisano stratište Smrike kod N.Travnika. Najmasovniji Pokolj na Smrikama desio se krajem jula i početkom avgusta 1941. godine. Smišljenom strategijom, Viktor Gutić je režirao i izveo lažni napad na svoj auto i na svoju pratnju da bi dobio povod za istrebljenje Srba. Jevrejima je bilo zabranjeno kretanje poslije

Promovisana nova knjiga istoričara dr Momčila Diklića

Kako je nestajao srpski narod u Hrvatskoj? Istoričar dr Momčilo Diklić je 11. marta 2019. godine u svečanoj sali SO Novi Beograd predstavio mnogobrojnoj publici svoju knjigu SRPSKI NAROD U AVNOJEVSKOJ HRVATSKOJ – Kako je nestajao jedan narod. U potrazi za istinom i genezom srpske tragedije u Hrvatskoj, autor koji je i sam rođen u Lici, uspio je da probudi stručnu javnost i izazove polemike nakon kojih se nameću naizgled jednostavna pitanja na koje ni do danas nemamo prave odgovore. Imajući u vidu odjeke i njegovih prethodnih knjiga Svetac – Može li Alojzije Stepinac biti svetac? i Nedopustivo je upoređivati četnike i ustaše koje su izazvale burne rasprave i ovoga

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 23. mart 1942. Godišnjica stradanja Srba na Kordunu

Selo Brezovac, 23. marta 1942. ubijeno 39 žena i njihove djece. U kući izgorio Milan Popović sa 14 članova svoje porodice, a u štali ustaše zaklale 5 Srba muškaraca i zapalile, kao i čitavo naselje opljačkale i popalile. Dolina, 100 metara udaljena od školske zgrade u Furjanu, kod Slunja. 23. marta 1942. godine ustaše ubile 52 srpska civila od kojih 22 djece. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.   Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  ul. Cerska 38,

Foto: BN Televizija

Stari Brod – mesto velikog stradanja

Pre 77 godina, u kanjonu Drine kod Višegrada, u selima Miševići i Stari Brod, Crna legija Jure Francetića i Handžžar divizija su ubile oko 6.000 srpskog življa, izbeglog pred ustašama koje su pustošile istočnu Bosnu. O ovom se ćutalo decenijama, za zločine niko nije odgovarao, a tek je 2008.godine obeleženo mesto velikog stradanja u Starom Brodu. Zločin je zaboraviti zločin, poručuje skromno spomen obeležje i svedoče preživeli, koji su kao deca na ovoj obali, samo čudom izbegli smrt. „To se leševi izmešali, jedni kolju otud, jedni odvuda, ja među one mrtve padnem potrbuške i tako sam ti ostao“, kaže Risto Borovčanin iz Sokolca. Ljudi u zbegovima, prispeli od Sarajeva, Kladnja, Han

Predstavljena monografija „Alojzije Stepinac: Država, crkva, nadbiskup (1934-1941)“

Prema rečima izlagača, monografija, koja je nastala istrazivačkim radom autora, bavi se životom nadbiskupa, njegovom ličnošću, političkim delovanjem, istorijskim kontekstom i dešavanjima toga doba. Nikola Žutić, naučni savetnik i jedan od autora dela, istakao je da su on i njegov kolega Dimić knjigu posvetili njihovom profesoru i mentoru Branku Petranoviću. – Pre dve godine pozvao nas je predsednik Srpske akademije nauke i umetnosti i zamolio da u kraćem obimu napišemo studije o Stepincu za potrebe crkvene komisije koju je formirao papa Franjo sa namerom da se u crkvi politička, kulturna i verska delatnost Stepinca, koji je bio u procesu „proizvodnje“ za sveca, rasvetli. Od tog impulsa kolega Žutić i ja

Podrška terminološkoj odrednici POKOLj od strane udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“

U potpunosti i sa ushićenjem podržavamo predlog i inicijativu Udruženja Jadovno 1941 da se stradanje srpskog naroda tokom Drugog Svetskog Rata na teritoriji NDH nazove imenom „POKOLj„.   Duboko sam uveren da termin genocid kao reč i kao pojam nema ni trunku do sada prihvaćenog smisla težine onoga što pretenduje da označi i da više skriva nego istinski otkriva ono stvarno i strašno što se desilo, kako u svom svom obimu, tako i u svoj svojoj strahoti. To što se desilo, nije ni danas prestalo, i neće nikad dok je  Tamo njih i  Nas. Smatramo da sve ono što nema Ime ima ozbiljan problem sa suštinskim postojanjem. Svedoci smo zlonamerno

Srbi podobni samo za komemoracije

Odbijanje potomaka ustaških žrtava da se povinuju reviziji istorije i mirno žive u društvu koje od žrtava pravi krvnike, a od krvnika žrtve, pitanje je zdravog razuma i pijeteta prema svim stradalim u nacističkoj NDH Hrvatska je jedina država u Evropi u kojoj je zakonom dozvoljeno nositi slogane iz doba nacizma, odnosno Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, pa je odbijanje srpske i jevrejske zajednice da učestvuju u državnoj komemoraciji u Jasenovcu normalno i očekivano. Autentični ustaški pozdrav „Za dom spremni!“ praktično je ozvaničen u Hrvatskoj nakon odluke komisije koju je uspostavila hrvatska država da taj slogan može biti dio grba HOS-a – hrvatskih vojnih jedinica u crnim uniformama iz ratova devedesetih

Jevrejska zajednica odbila da u Jasenovac ode kao deo državne delegacije

Jevrejska zajednica u Hrvatskoj odbila je poziv premijera Hrvatske Andreja Plenkovića da ide na komemoraciju u Jasenovac kao deo državne delegacije, jer smatra da u Hrvatskoj i dalje traje izjednačavanje žrtava ustaškog režima i stradalih u Blajburgu. Kraus je rekao portalu Indeks.ba da je „Za dom spremni“ za jedne ustaški pozdrav, a za druge prihvatljiv uprkos ustavnim i zakonskim odredbama i odluci Suda Saveta Evrope u Strazburu. Jedan od razloga su i revizionistički školski udžbenici iz istorije, a Kraus ističe i činjenicu da je na mestu šefa Odeljenja za informisanje HDZ, osoba kao što je Andrej Rora. Hrvatski mediji podsećaju da je Rora devedesetih godina, kao urednik „Hrvatskog bojovnika“, „Panorame“

Dve kolone u Jasenovcu

Uzaludan poziv Plenkovića antifašistima, Srbima i Jevrejima. Nastavljeno jačanje revizionizma i dizanje ustaštva I ove godine, sredinom aprila, biće dve komemoracije u Jasenovcu – ona zvanična, na koju će doći hrvatski politički vrh, i druga, na kojoj će počast žrtvama odati predstavnici Srba i Jevreja i antifašisti. Ništa se bitnije u Hrvatskoj nije promenilo od prošle godine, kada su srpske i jevrejske organizacije upozoravale na dramatično jačanje istorijskog revizionizma i dizanje glava neoustaša. U međuvremenu, i dalje nije do kraja zakonski regulisano isticanje ustaških simbola, za razliku od susedne Austrije, koja Hrvatskoj sve više ukazuje na neprihvatljivost tolerisanja fašizma. Iako je zvanična vlast želela da se sredinom aprila održi samo

Spomenik u selu Strmenu, oskrnavljen 1995. godine (Fo­todokumentacija „Politike”)

„Četnici” kod Jasenovca

Saznanja o dešavanja u srpskim selima u blizini zloglasnog logora Ana Vila, majka četvoro dece i trudnica, našla se na skeli na reci Savi kojom su ustaše prevozile svoje žrtve u jasenovači logor. Oni su joj naredili da najpre baci jedno dete u reku. Dvoumila se. Možda će, ako baci jedno, ostalu decu sačuvati. Deca su zapomagala: „Mama, nemoj mene”, otimala su se iz naručja. Onda je naglo odlučila da ona skoči u vodu. Zločincima to nije bilo dosta nego su za njom bacili sve četvoro dece. Iz porodice Vila Drugi rat je preživeo samo njen suprug Dušan, a ukupno je stradalo osam članova. Događaj je zabeležio Nikola Turajlić koji

Genocid u NDH – Pokolj

Istoričari usvojili novi termin za ustaško zatiranje Srba Sistematski državni zločin koji je nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata počinila Nezavisna Država Hrvatska nazvan je – Pokolj. Ovom terminološkom odrednicom srpski narod pridružio se jevrejskom, koji je svoj genocid nazvao Holokaustom, odnosno romskom, koji svoje stradanje naziva Porajmos. Da zatiranje Srba u NDH dobije svoj termin i preciznu definiciju izborilo se Udruženje „Jadovno 1941“, koje je u izbor naziva i njegovu upotrebu uključilo i istoričare i istraživače. Novi termin u ponedeljak je promovisan u Beogradu, uz ocenu da su Srbi poslednji narod – žrtva genocida koji nije izabrao terminološki naziv za svoju golgotu. – Genocid nije najprikladniji izraz za

Jasenovac

ĐURĐEVDAN. Sarajevski „Đurđevdanski teferič“

Postoje oni koji ne veruju, oni koji se ne bore jer misle da ne mogu ništa da promene. Sa druge strane stoje oni puni vere oni za koje su problemi i prepreke samo deo života. Oni koji nikada ne odustaju, od njih se može uvek čuti da kako god je vreme sada na kraju ćemo pobediti. Naravno i jedni i drugi su u pravu biće im upravo onako kako veruju,kažu, misle i bore se. Svetosavci su uvek verovali, borili se i znali da će jednog dana za to biti i nagrađeni. Tako će i biti. Zlotvori su stavljali pred Srbe i nepremostive prepreke ali nikad nisu uspeli da izbrišu svetosavsku

Bikuša

Ljeta 1990. godine,  uzaludno sam tražio jamu Bikušu iznad Čelebića. Nije pomoglo ni to što mi je vodič bio Duško Šunjka, čovjek koji na tom terenu poznaje svako konačište divljači, svaki brlog divljih svinja, sve čeke, prelaze i priječce. Uzaludno smo se provlačili kroz gustiše i šipražje, peli na uzvišice i visočije drveće — more rascvjetalog jasenja je u svojoj bjelini sakrilo čak i bijeli kameni obelisk podignut poslije rata nad ovim stratištem Poslije mi, čini mi se, nije bilo ni žao što je nijesmo našli, što ni Duško Šunjka koji brdo Klanac i Livadnice poznaje kao svoj dlan nije pogodio pravi put do nje. Možda je tako i bolje.

Veljko Đurić Mišina: Šta bi sa srpskim memorijalom na Ušću

  Jedna od najbolnijih rana u novovekovnoj istoriji srpskog naroda jeste stradanje u 20. veku, a u tom kontekstu i ratne žrtve. Kada se pomenu ratne žrtve obično se govori o brojevima. I tu nastaje veliki problem. Jer, amateri i zaljubljenici u prošlost, kao i poneki profesionalni istoričar od ugleda i zvanja, započnu tiradu praznih tvrdnji. Kao školovani istoričar i direktor Muzeja žrtava genocida javljao sam se u raznim formama, od novinskog teksta do dugometražnih dokumentarnih filmova, sve u nameri da ispravim brojne zablude, gluposti i amaterizam, jer sve to donosi štetu u odnosu na naučno i stručno tumačenje određenih tema. Ovom prilikom želim da ukažem na brojne i isprazne

NAJNOVIJE VIJESTI

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.