arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Zašto i od koga su djeca sa Kozare dovedena u poziciju da ih neko spasava i usvaja?

Povodom tužne godišnjice stradanje srpske djece sa Kozare, Potkozarja, Banije, Korduna, Slavonije, Srema i Like u NDH 1942.godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata, najviše srpskog naroda stradalo je u NDH 1942. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vrhunac, najmasovnije stradanje, bilo je u  julu mjesecu, sa masovnim početkom već mjeseca juna a trajalo je do mjeseca oktobra. Ova konstatacija ne umanjuje i ne može zapostaviti na stotine hiljada pobijenih mladih ljudi, žena, djece i staraca do toga datuma, počev od 10 aprila 1941. godine. Ljetnjih mjeseci 1942.godine, ustaško domobranske jedinice hrvatske i njemačke vojske, otpočele su i sprovele operacije čišćenja Kozare od tamošnjih ustanika/partizana uglavnom srpskog sastava. Pred koljačkim postupcima učesnika

Sama smrt, čin umiranja – to mi nije bilo jasno, o tome nisam imao nikakve predodžbe

Navršilo se osam godina od upokojenja Milana Bastašića, mog oca, nekadašnjeg jedanaestogodišnjeg dječaka, jasenovačkog logoraša. ENGLISH VERSION Tim povodom, prenosim dio njegovog svjedočenja, objavljenog 2010. godine u knjizi „Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991.“ čiji je autor. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, marvenim vagonom iz rodnog Grubišnog Polja, prevezen je u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli dječak jasenovački logoraš sa Bilogore. Idem u smrt, toga sam svjestan, ali taj put u smrt nema završnog „čina”. A, u stvari, on, taj „čin” – to je smrt. Ujutro ustajemo, hladno, sve je vlažno,

Milan Bastašić (1931 – 2016.)

Bio je jedan od osnivača udruženja građana Jadovno 1941. Navršilo se osam godina od upokojenja. Rođen je u Grubišnom Polju 30. januara 1931. godine u porodici Luke i Evice (r. Đukić), kao treće dijete. Otac mu je bio solunski dobrovoljac. Tadašnju četvorogodišnju osnovnu školu je završio u Grubišnom Polju.Krajem aprila 1941. godine hrvatske ustaše mu hapse oca i osamnaestogodišnjeg brata Stevu i potom ih ubijaju u Jadovnu na Velebitu. Poslije masovnog masakra srpskog naroda na Bilogori i u Grubišnom Polju koncem septembra i početkom oktobra 1942, Milana su sa muškarcima ustaše otjerale u Jasenovac, a majku i sestru Jovanku u Sisak. Igrom slučaja se spašavaju iz logora. Krajem rata, po

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

Grubišno polje: PARASTOS ZA POBIJENE SRBE IZ GRUBIŠNOG POLjA

Bastašić: Pamtimo stradanje Srba Kotara Grubišno Polje u eri Pokolja!

Navršava se 83 godine od ustaškog zločina nad više od 500 Srba sa Bilogore i Kotara Grubišno Polje, uglavnom žena i djece. Pogledajte obraćanje sada već pokojnog Milana Bastašića, osnivača udruženja Jadovno 1941. 28. septembra 2012. godine i Dušana Bastašića, osnivača i predsjednika udruženja Jadovno 1941. kod spomenika nad masovnom grobnicom na Trandlerovoj djetelini 28. septembra 2019. godine. Na istom mjestu, 28. septembra 2019. godine: Vezane vijesti: Priredio: Dušan Bastašić

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Oružani progon Srba sa Bilogore

Napad paravojnih formacija međunarodno nepriznate Hrvatske na Bilogoru počeo je koncentričnom vatrom i nastupanjem iz pravca Velike Pisanice, Velikog Grđevca, Grubišnog Polja, D. Rašenice i Virovitice. Najžešći okršaj odvijao se i zbio na užem području istočne Bilogore 31. oktobra 1991. godine na prilazima Zrinjskoj i Gornjoj Kovačici, na sjevernom vrhu Grubišnog Polja i na prilazima Gornjoj Rašenici i Lončarici. Niti jedan obrambeni položaj Srba toga dana nije pao u ruke napadača. U toku večeri i noći iz gotovo svih sela krenule su kolone traktora sa prikolicama, privatnih kamiona, kombija i osobnih automobila. One su se od početka Dapčevačkih Brđana slijevale u jednu kolonu koja je kasnije sezala od Male Peratovice

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić – svjedočenje

Sin Luke i Evice, rođen 30. 1. 1931. go­dine u Grubišnom Polju, Savska Banovina. Do­tje­ran u logor Jasenovac prvih dana oktobra 1942. godine, a pušten iz logora 30. novembra 1942. godine. 12. aprila 2011. kazuje: Roditelji su se bavili poljoprivredom. Imali su imanje od osam jutara zemlje, a obrađivali su i zemlju crkvenog posjeda na Majdi, blizu Poljana. Pored kuće, uz glavnu cestu Virovitica – Veliki Zdenci, veličine 12×16 metara sa ganjkom i bunarom pod istim krovom, imali smo štalu, štagalj, svinjac, kokošinjac i poljski za­hod. Osim velikog dvorišta postojala su dva voćnjaka, pretežno šljiva, zatim jabuke, kruške, dud i dva velika oraha. Vinograd je bio na kraju okućnice –

Komšija me vodi u logor

Odvede mene moj komšija, onaj što je prije šest dana sipao ustašama rakiju iz one zelene pljoske kad smo Jovanka i ja prestravljeno i paralizirano gledali u cijevi ustaških pušaka, a Dalmatinac Marijan, koji nas je poznavao par mjeseci, raspravljao se sa ustašama. Bio je sam početak oktobra ’42. Ljesa je otvorena otkako sam jutros tuda izašao iz dvorišta. Krave prolaze ljesu, prelaze veliku bašču, pa drugu ljesu i skreću u štalu. Ja sam nekako malo zaostao, kad, prije nego što ću skrenuti prema štalskim vratima da povežem krave, iz naše kuće izađe Pepa Moćnik. Vrata kuće su širom otvorena. Oba krila. U kući se prema svjetlu prozora vide neki

milan_bastasic_tv.jpg

Braćo Srbi, ko vas nagovori na ovo istorijsko zlo, na neistinu o stradanju svoga naroda?

Krajem aprila 2012. godine, preživjeli jasenovački dječak – logoraš, sada već pokojni dr Milan Bastašić, zaputio se u Zagreb gdje je na Cvjetnom trgu postavljen paviljon za obilježavanje godišnjice proboja iz koncentracionog logora Jasenovac. Projekat je, u sklopu akcije ”Arhitektura sećanja” realizovan od strane Vijeća srpske nacionalne manjine u Zagrebu. U pozivu organizatora bilo je navedeno da će na okruglom stolu, koji će uslijediti glavna tema biti rasprava o broju žrtava u Jasenovcu uz napomenu da minimalni broj žrtava, a za koje je utvrđeno ime i prezime, iznosi 83.145, od čega 20.101 djece do četrnaest godina starosti. U to vrijeme, Milan nije mogao ni pretpostaviti da će svega nekoliko godina

Ranko Radelić: Milan je bio istovremeno i sjećanje i spomenik i opomena

Navršilo se pet godina kako se u Beogradu 07. oktobra 2016. upokojio Milan Bastašić. Na njegovom posljednjem ispraćaju, 12. oktobra 2016. govorio je i Ranko Radelić, predsjednik zavičajnog udruženja „Bilogora“ iz Beograda. Dragi prijatelji, poštovani skupe! Miroslav Antić je svoju Besmrtnu pesmu započeo stihovima: Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? U subotu, kada sam saznao da je Milan umro, poslao sam tužnu vijest na stotinjak adresa i društvene mreže. Bilo je čudesno gledati već za nepunih pola sata reakciju mnoštva ljudi, a vijest

Genocid nad Srbima u Hrvatskoj počeo „Otkosom“ novembra 1991.

Dr Milan Bastašić, vlastitom sudbinom i brojnim dokazima ustaškog genocida nad Srbima, svedoči o zločinima koji nikad nisu kažnjeni „Pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima video; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednog dana tvoga života. Naprotiv, pouči o njima svoju decu i decu njihove dece.“ (Peta knjiga Mojsijeva, 4:9). Pravda | 19. – 22. decembar 2009. | Autor: Danka Kojadinović English Preživeo sam Jasenovac 1941. i „Otkos“ na Bilogori 1991. Pukovnik u penziji, humanista po opredeljenju, doktor Milan Bastašić, epidemiolog, doktor medicinskih nauka, jedan je od, sada već malog broja, preživele dece logoraša Drugog svetskog rata. Do početka poslednjeg rata

zagreb-slike-17.jpg

Milan Bastašić: U SUSRET GODIŠNjICI PROBOJA JASENOVAČKIH ZATOČENIKA, APRILA 1945. GODINE

Postavka Jasenovca na Cvjetnom trgu u Zagrebu u režiji SNV – događanje se vezuje za datum proboja jasenovačkih logoraša aprila, 1945.godine. Ne mogu da shvatim, a vjerujem da me autori, organizatori i pokrovitelji tih događanja ne bi mogli uvjeriti u potrebu, da se nekakva proizvoljna i nekritička improvizacija logora Jasenovac postavlja van Jasenovca. Ne radi se ovdje o prezentaciji dokumenata pravne regulative NDH, o osnivanju, funkcionisanju i po njima o svrsi postojanja i djelovanja toga logora. Napomena: Ovaj prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb , aprila mjeseca 2012. godine Ne radi se o prikazu – izložbi koljačkih noževa, maljeva, željeznih šipki, macola kojima su službene „postrojbe NDH“ kroz

17.04.2011. Milan Bastašić: Nakon 20 godina progonstva, ponovo u Jasenovcu - 17.04.2011. Milan Bastašić: Nakon 20 godina progonstva, ponovo u Jasenovcu

Jasenovac komemoracija 17.04.2011.

Jadovničani položili vijenac žrtvama kompleksa logora Jasenovac – Donja Gradina. U delegaciji UG Jadovno 1941. iz Banje Luke bio je i dr Milan Bastašić, preživjeli jasenovački dječak logoraš.

NAJNOVIJE VIJESTI

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.