arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Svjedočenje Divoseljanki koje su se uspjele žive izvući iz Jarčje jame

Probijajući se iz obruča u Kruškovačama, dio naroda se našao u okolnim šumama i šipražju, a najveći se uputio padinama Velebita i Visočice u namjeri da se probije do Počiteljske Dulibe. Prilikom pročešljavanja šume, ustašama je palo u ruke 48 muškaraca, žena i djece, koje su odveli na Alanak, dijelom pobili, poklali i polužive i žive bacili u Jarčju jamu. JARČJA JAMA je jedna od mnogih kraških pojava u srednjem Velebitu iznad sela Alanka. Kao prirodna rijetkost mogla bi biti interesantna iz turističkih i speleoloških razloga. Znajući za nju, loklani ustaše su predložili da se iskoristi kao masovna grobnica za narod pobunjenih sela. Jama je duboka, nastala je proticanjem nadzemnih

Bog me je spasio da svijetu pričam gdje sam bila i što sam vidjela

Milica Matić, rođena Počuča iz Divosela zapisala je potresnu, istinitu priču, kazivanje svoje majke Marije Počuča, Vujkanove koja je sa 75 svojih komšija Divoseljana bačena u Jarčju jamu na sjevernom dijelu Velebita 06.08.1941. godine u vrijeme pokolja srpskog naroda u Divoselu. Jarčja jama je jedna od brojnih kraških pojava iznad zaseoka Alanak  /Alanak  – toponim Olanak/ u zaseoku Veliki kraj – Divoselo. Jama je dosta duboka, a izdubile su je nadzemne i podzemne vode, kojima je ovaj kraj obilovao od riječnih bujica do otapanja snijega sa Velebita. Hrvatske ustaše /u službi politike NDH/, znale su za ovu jamu posredstvom Hrvata koji su živjeli na Alanku, a i sami su bili

Đurđica Dragaš: Pustilo nas je naše Divoselo da se pronađemo, dotaknemo i radujemo plačući

Spavajte mirno, rođeni moji!!! Pronašla sam vas, rođeni moji, pod zelenim pokrovom, među divljim travama, u šumi izrasloj iz vaših kostiju. Vodilo me srce, ranjeno i željno. Vodila me krv vaša što teče mojim venama. Dozivali ste me, znali ste da vas tražim, u mraku divoseljačkom, u muci našoj zajedničkoj. Znam da ste mi se radovali! Radovala sam se i ja vama! Osetili ste moju ruku na vašem hladnom uzglavlju, moj drhtavi poljubac, moje suze na crnoj, krvavoj zemlji divoseljačkoj. Smirivali ste moje ludo srce, brisali tugu, radovali se mom životu. Tešili ste me iz svoje mračne, samotne postelje. Prepoznali ste moj osmeh, vatru u očima i beleg na levom

Jovan Mirić: Ustaška taktika na lokalu

Kad bi poveli grupu Srba da ih pokolju i bace u jamu, ustaše su držale većinu na rastojanju od oko 100 metara od jame, a sprovodili jednog po jednog do grotla, gde bi ga koljač usmrtio i strovalio u dubinu. Mićo Momčilović, dečak od 11 godina, nađe se početkom avgusta 1941. godine  u zbegu. Proteklih nekoliko dana ustaše su imale masovnu akciju sakupljanja Srba iz sela i zaselaka kosinjskih, da bi jedne pobijene bacili u kraške jame, druge zapalili u kući Mile Javorine, treće pobili i zakopali. Neki od Srba utekoše iz kolone, drugi iz zapaljene kuće, Mile se zateče kod ovaca. Od malih grupica po šumama i vrtačama skupi

Đurđica Dragaš: Priča o Desi iz Divosela

Došla si mi noćas u snu… prvi put. Došla si mi noćas u snu…prvi put… U šuštavoj beloj haljinici, s dečjim rukama, s očima punim neba. Smešile smo se jedna drugoj jer… mi smo ista krv! Pričala si mi o tom danu, o jutarnjoj rosi i požutelom, ustalasanom klasju. Mirisale smo zajedno sveže skuvano mleko i jele tvrdi hleb. Šaputala si mi o majčinom skutu i dedinom brku, o rumenom dečaku Jovanu. Jurile smo za šarenim teletom, milovale zvezdu na konjskom čelu, slušale ptice i šumu… Prepoznavale smo jedna drugu, bez dodira i pogleda jer… mi smo ista krv! Pričala si mi o strahu, o očevoj bori na čelu, o

Novinar Simo Kljajić iz Gospića – likvidiran, zapaljen, identifikovan, ali i dalje s oznakom nestao

Nešto pre podneva 12. oktobra 1991. novinar Simo Kljajić izašao je iz svog stana na prvom spratu u Ulici Dragana Rakića BB u Gospiću (danas Ulica kralja Petra Krešimira IV) pa, dijagonalno preko raskrsnice, otišao do čuvene Uglovnice da kupi hleb. I nestao. Autor: Jelena S. Spasić Kao takav se i dan danas vodi, iako je utvrđeno i presuđeno gde ga je i kako šest dana kasnije ubila hrvatska vojska. Najpre, ko je Simo Petra Kljajić. Rođen je 13. juna 1933. (u nekim dokumentima stoji i 20. jun) u Ploči. Po zanimanju je bio kovinotokar, tj. metalostrugar, kako pokazuju dokumenta čije je kopije Udruženju novinara Srbije (UNS) poslalo Hrvatsko novinarsko

Odživljeni film: Zašto nisam plakala dok sam gledala „Oluju“

Odgledah „Oluju“. Čekala sam namerno da se malo slegne prašina, da prođe ona uobičajena euforija koja prati premijere ovakvih filmova. Čekala sam baš onako kako svake godine, na godišnjicu naše tragedije, čekam da prođu komemoracije, govori, parastosi, s jedne i slavlje i euforija s druge strane. Otišla sam u bioskop sama jer uvek mi je tako najlakše da se suočim s mukom i iskušenjem. A baš to sam očekivala od filma koji se bavi temom koja mi je obeležila život. Iako sam poslednjih dvadesetak dana pročitala i čula najrazličitije komentare (od osporavanja do divljenja) po glavi mi se „motala“ samo jedna rečenica Jove Maksića. Baš uoči premijere, Jovo, koji inače tumači

Đurđica Dragaš: Moje čudo u čudnoj 2022. godini

Kraj jedne i početak nove godine, vreme kada pravimo planove, ali još više podvlačimo crtu, zbrajamo i oduzimamo, razmišljamo o proteklih dvanaest meseci. Da li smo mogli bolje, jače, uspešnije? Jesmo li ispunili obećanja data  sebi i drugima, jesmo li „varali na kontrolnom“, razočarali ili usrećili svoje bližnje, možemo li da, bez stida, pogledamo svoj odraz u ogledalu? Iako je sigurno mnogo onih koji se ne osvrću i ne prave planove, onih koji žive samo za danas, verujem da je ipak više nas koji sebi postavljamo sva ova pitanja! Sećam se… i 2022. smo dočekali bez snega, u debelom plusu. Nije nam ipak, onako globalno, donela baš mnogo sunca i lepote.

Jadovno 1941. – AGAINST OBLIVION

AGAINST OBLIVION Download the flyer in PDF format You can support the Jadovno mission by printing the flyer on both sides of A4 paper in color, folding it and giving it to your friends. DONATION AGAINST OBLIVION- CONTRE L’OUBLI – PROTIV ZABORAVA – CONTRO L‘OBLIVIONE – GEGEN DAS VERGESSEN – PROTIV ZABЫVANIЯ – PROTI POZABI – PROTIV ZABORAVA

dr. Đuro Zatezalo

Dr Đuro Zatezalo: MASOVNE GROBNICE I STRATIŠTA

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRUČJU KORDUNA, BANIJE, GORSKOG KOTARA I LIKE – 1945. GODINE MASOVNE GROBNICE I STRATIŠTA KORDUN 1.         Hrvatski Blagaj, Slunj, zgrada osnovne škole, 5. do 8. maja 1941, mučilište srpskog naroda Veljuna, Perjasice i okolnih srpskih sela. 2.         Hrvatski Blagaj, Slunj, dolina između zgrade škole (mučilište) i katoličke crkve, 6. do 8. maja 1941. ustaše poklale ili usmrtile sjekirama i maljevima 520 Srba – muškaraca. Poznati Veljunski pokolj. 3.         Veljun, školska i žandarmerijska zgrada, 6. maja 1941. godine, mučilište srpskih civila.

Ilija Vujnović

Divoselo – zločinom do pustoši – zapisi Ilije Vujnovića

U jesen 2003. godina, nakon 10 godina provedenih u izbjeglištvu uputio sam se iz Gospića u Divoselo. Na izlazu iz Gospića, kod pravoslavnog groblja pokraj mene se zaustavio auto, čujem poziv: „Ilija gdje si se uputio?“. Priđem, pozdravim, ali nisam uspio da prepoznam koga sam sreo, pa kažem: „Ja nikako ne mogu da te prepoznam, a ti mene prepozna u vožnji“.„Nije ni čudo, nismo se vidjeli 13 godina, ja sam Mićo Dragaš“.„Nisi se ti puno promjenio, ali ja sam u godinama kad sve prekriva tama zaborava. Pošao sam u Divoselo, ne vjerujem da ću stići do ostatka moje kuće, nije ni važno, želja mi je da vidim što uspijem“. Dosta

Đurđica Dragaš: Narod koji se plaši da sam sebi prizna da je nad njim počinjen genocid, ne može očekivati da to učini neko drugi

Narod i država koji nisu uspeli da prebroje ni žrtve svog poslednjeg stradanja – NATO agresije – ne mogu ništa bolje ni da očekuju! I objavi Džeruzalem post sramni tekst u kojem izvesni David Goldman tvrdi da u Jasenovcu nije stradalo više od 4 i po hiljade ljudi! I optuži nas besprizornik da smo lagali, da lažemo i dalje i da moramo smesta da prestanemo sa „sramotnom zloupotrebom Holokausta“. I rekoše mnogi da Goldman i ne zaslužuje komentar, ali ja ipak moram da napišem par rečenica. Navikli smo mi, Srbi, na ovakve priče, tekstove, satanizovanje po svetskim medijima. Navikli smo da u američkim filmovima Srbin mora da bude terorista, ratni

Prošla je 81 godina od krvavog ustaškog pira na Pagu i Jadovnu

Prije 81 godinu, u noći između 14. i 15. avgusta 1941, uoči katoličkog praznika Velike Gospe, ustaše su u logorima Slana na ostrvu Pagu i Jadovno na Velebitu izvršile masovnu likvidaciju preostalih logoraša. Na Pagu je pobijena najmanje 791 žrtva, a na Velebitu oko 1.500. „Zgrožene monstruoznošću zločina i brojem pobijenih zatočenika, italijanske okupacione snage preuzele su od NDH civilnu i vojnu vlast na tom području i naredile zatvaranje logora smrti“, kaže predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić. Dodatni razlog za zabrinutost Italijana bio je masovni ustanak Srba u Lici protiv ustaške tiranije. „Želeći da unište tragove zločina i pobiju ostatak zatočenika u kratkom roku, ustaški naredbodavci su motivisali dželate

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 19. jun 1941. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Na današnji dan otpočelo je stradanje Srba sa područja Donjeg Lapca. Počeo je POKOLj, zločin genocida nad Srbima od strane NDH. Zgrada osnovne škole, Donji Lapac, u podrumu mučilište i gubilište srpskog stanovništva od 19. juna do sredine jula 1941. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac – Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznad sela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zločina pobjegao Vojislav Mileusnić. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film „Sons of Herod“

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.