arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojan Vegara: NISAM NEŠTO AL’ SAM SRBIN

Borba još traje za svaki pedalj ove zemlje, za istoriju, za grb i zastavu. Traje borba i Srbin je uvijek u Bosni bilo teško bit`, to sam dobro naučio u svakom vremenu i u svakom sistemu. Poslije Olimpijade u Sarajevu 1984. godine, saznao sam da sam Srbin. Nisu htjeli da se igraju sa mnom i govorili su mi da sam Srbo. Nisam znao šta je to i uplakan sam došao kući. Imao sam samo četri godine. Kada sam ispričao đedu i babi zbog čega plačem, sjeli su me i objasnili. Đed je to uradio prosto i rekao da mi nismo kao oni i da su oni izdali Boga. A Bog

USTAŠKA “CRKVA” OPET VREBA SRBE I NjIHOVE HRAMOVE: Šta se krije iza ideje oživljavanja HPC iz epohe pavelićeve NDH

I ovogodišnje obeležavanje pravoslavnog Božića u Hrvatskoj je, i poput prošlog, u režiji Domovinskog pokreta i udruženja građana Hrvatskog pravoslavnog centra iz Vukovara, ponovo iskorišćeno za oživljavanje teme tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, projekta koji je nastao u vreme ustaške NDH i njenog poglavnika Ante Pavelića, sa ciljem pokatoličavanja i nacionalnog preoblikovanja Srba. Za razliku od kafanskih “domjenaka” koje su DP i HPC organizovali ranijih godina, poslednji u Splitu je samo naoko bio uglađeniji, ali su poruke upućene Srbima ostale iste – da nisu zaseban narod već materijal za asimilaciju, bilo kroz prevođenje u katoličanstvo, bilo kroz prebacivanje u pseudopravoslavnu organizaciju odvojenu od SPC.Sve to je nastavak Pavelićeve ideje da “grkoistočnjake”

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Vasilije Đ. Krestić O Memorijalnom centru srpskim žrtvama genocida

U „Politici“ objavljenoj uoči Nove godine mogli smo pročitati tekst iz kojeg smo saznali da je patrijarh Porfirije posetio Memorijalni centar žrtvama holokausta, koji se nalazi na mestu Starog sajmišta, na ušću Save u Dunav, i da se u njemu poklonio nedužnim stradalnicima. Taj čin našeg patrijarha zaslužuje svako poštovanje. Međutim, on nameće pitanje gde je i šta je s Memorijalnim centrom u kojem bi se  patrijarh poklonio srpskim žrtvama genocida. Koliko znam Jevreji imaju u više evropskih zemalja memorijalne centre, što je za pohvalu. Mi u Srbiji nemamo ni jedan. Što nam ne služi na čast. Više puta, sa samog političkog vrha čuli smo obećanja da će uskoro biti

Maks Luburić

Svjedočanstvo o zločinu u logoru Slana na Pagu

Jedno od najstravičnijih svjedočanstava o ustaškom koncentracionom logoru Slana na otoku Pagu ispričao je devetnaestogodišnji ustaša Joso Orešković, kojeg su partizani uhvatili 1942. godine. Ovaj, do tada gospićki gimnazijalac, dospio je u ruke partizana upravo kao osposobljen za zadatke masovnog pokolja u okolici Korenice (Lika). Svjedočenje je posebno interesantno jer osim ostalog, daje najvjerniju ilustraciju nemogućnosti života u uslovima logora Slana u kojem se upravo preodgajalo i spremalo mladiće za koljačku službu. Joso Orešković: Još kao đak gospićke gimnazije stupio sam 1939 u vjersku organizaciju “križare”. Tu su nas pod firmom vjere odgajali u ustaškom duhu. Na naše sastanke su dolazili Jurica Frković i Juco Rukavina i držali nam predavanja

08. januara 1943. zatvoren logor u Sisku

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao “Prihvatilište za djecu izbjeglica”. Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom “Ženske loze ustaškog pokreta” i “Ustaške nadzorne službe”. Neposredno upravljanje “dječjim prihvatilištem” bilo je u rukama ustaše Antuna Najžera, ljekara po struci. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana Svetog Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora. Djeca su ovdje,

Rat protiv zaborava profesorke Smilje Avramov

Smilja Avramov može da nam posluži kao dragoceni putokaz na putu nacionalnog osvešćenja i ozdravljenja. Kada je 2. oktobra 2018, u 101. godini, prestalo da kuca već uveliko oslabljeno srce legendarne profesorke međunarodnog prava Smilje Avramov, Srbija je ostala bez jednog od najumnijih, najobrazovanijih i najčasnijih predstavnika istinske nacionalne elite. Iako je svojim javnim delovanjem i napisanim knjigama višestruko zadužila našu zemlju, mora se primetiti da je oproštaj od Smilje Avramov bio, baš kao i njena slabo posećena sahrana, prilično skroman, a deo javnosti takođe je neprijatno iznenadilo saznanje da cenjena profesorka nikada nije postala član Srpska akademije nauka i umetnosti. Na njen stoti rođendan, pre malo više od pola

Jovan Mirić: „Ne brini, čika će to polako“

Ubijanje srpske dece nije ni zverstvo ni divljaštvo, jer ni zveri ni divljaci nisu takvi. U objašnjavanju ubijanja dece ne obraćamo se ni biologiji ni izvorima (retke) individualne patologije. Obraćamo se kulturi Jedna od teorijskih orijentacija u psihologiji, etološka psihologija (ili biologija ponašanja, kako se ponekad naziva), poznata je naročito po metodu posmatranja živih jedinki u prirodnim uslovima. Najširi teorijski okvir za etologe je teorija evolucije. Svaka živa vrsta raspolaže, prema njima, jednim ograničenim skupom za nju specifičnih urođenih sistema ponašanja, koji se, iako urođeni, mogu u manjoj ili većoj meri menjati pod uticajem iskustva. U proučavanju čoveka etolozi su naročito  bili okrenuti neverbalnoj komunikaciji i uspostavljanju veze između majke

Jadovnička tribina “Ko ne nauči, njemu se ponovi” u Novom Sadu

U organizaciji “Pravoslavnog udruženja Sveti Sava” iz Novog Sada i udruženja “Jadovno 1941” iz Banja Luke, u Novom Sadu je 26. decembra održana tribina “Ko ne nauči, njemu se ponovi” na kojoj je govorio Dušan Bastašić, predsednik udruženja “Jadovno 1941” iz Banje Luke . Piše: Đurđica Dragaš Tema tribine bilo  je  negovanje kultura sećanja, a glavna poruka da stradanje koje je srpski narod doživeo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mora da bude deo kolektivnog pamćenja. To se, kako je ocenjeno, može postići samo zajedničkim delovanjem svih segmenata društva. Posebno mesto u tom “lancu” zauzimaju Srpska pravoslavna crkva, naučne institucije koje se bave istoriografijom i muzejskom delatnošću kao i  obrazovni sistem kroz

Saša Lončina: Djeca mučenici nisu samo brojevi, oni su zastupnici naši pred Gospodom

Ovo je slovo o narodu kojeg je preostalo u tragovima, ali koji će vječno ostati do poslednjeg da svjedoči. Kad se stišaju udari, moja kultura je još snažnija. Moj modus operandi postane životni izričaj, ako je tako jezički urednije. Ovim kulturno uzdižem sebe i pretke svoje i potomke svoje, ako mi ih daruje Gospod. I ovim odajem vječni pomen i vječno sjećanje na Njih kojih sam nedostojan! I ne, na ovom mjestu nije sahranjeno “samo” stotinu djece. Na ovom mjestu sahranjen je čitav jedan narod po brojnosti. Oni koji umanjuju ili licitiraju brojevima zlonamjerni su, ma iz kojeg kruga dolaze, a ima ih i u krugovima od kojih bi prije

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Krestić: Demografija rekla da u Evropi nema naroda koji je postradao kao Srbi

Akademik Srpske akademije nauka i umetnosti Vasilije Krestić izjavio je da je broj od 700.000 ubijenih u koncentracionom logoru Jasenovac onaj ispod koga srpska istoriografija, nadležne institucije i države ne smiju ići, jer je svako drugo tumačenje sramotno trgovanje žrtvama. Krestić je upozorio da se žrtvama ne smije licitirati, te i istakao da uvijek stoji iza cifara koje su ostavili neprijatelji – njemački generali jer, kako kaže, “nisu imali razloga da obmanjuju bilo koga”. – U njihovim izvještajima se nalaze te ogromne cifre. Prema tome, smatram da bez ispitivanja i iskopavanja koje bi trebalo obaviti, moramo prihvatiti u načelu taj broj – rekao je on. Krestić kaže da ne razumije

Sta­ro saj­mi­šte iz 1945. godine

STARO SAJMIŠTE: IZ ISTORIJE SRPSKE LOGORAŠKE NACIJE ( PRIREDIO VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ )

SURA GROBNICA: USPOMENE DRAGOMIRA STEVANOVIĆA Dr Dragomir Stevanović bio je lekar, predratni član Demokratske stranke i kandidat za poslanika na poslednjim skupštinskim izborima u Kraljevini Jugoslaviji. Za vreme Drugog svetskog rata stao je na stranu Jugoslovenske vojske pod komandom đenerala Mihailovića. Uhapsili su ga Nemci tokom 1942. godine i ostatak rata proveo je po raznim nacističkim zatvorima i logorima. Najduže je bio na Sajmištu. Po Stevanoviću, Mađarski paviljon, u kome su vršene egzekucije, ličio je na katakombu:“Zbog toga je Gestapo odlučio da ga upotrebi za klanicu političkih krivaca, tu je dovodio ljude i ubijao. U samom paviljonu je ležao i alat koji se sastojao od obične motke i kamena do

DUŠAN BASTAŠIĆ: UMANjIVANjE ŽRTAVA JASENOVCA I JADOVNA JE NASTAVAK GENOCIDA

Gost nove emisije „Rubikon“ bio je dr. Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja Jadovno 1941. – Jadovno 1941. koji je govorio o kulturi sjećanja, sistematskom zatiranju tragova zločina nad Srbima u NDH i opasnim trendovima revizionizma. Gospodin Bastašić posvetio je posljednjih 15 godina istraživanju i dokumentovanju stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Njegova lična motivacija potiče iz porodične tragedije – oba djeda i stric ubijeni su u kompleksu logora Jadovno-Gospić-Pag, dok je njegov otac kao dvanaestogodišnjak preživio Jasenovac. JADOVNO – PRETEČA JASENOVCA Bastašić je u razgovoru istakao da je Jadovno bilo prvi likvidacioni centar NDH, koji je funkcionisao od aprila do avgusta 1941. godine, prije nego što je Jasenovac počeo

Propao još jedan pokušaj da se Deklaracija o genocidu u NDH uvrsti u dnevni red Skupštine

Jučerašnja, četvrta sednica Drugog jesenjeg zasedanja Skupštine Republike Srbije zabeležila je još jedan neslavan rekord. Za ponovni predlog da se Deklaracija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata stavi na dnevni red dašnjeg zasedanja glasalo je 26 narodnih poslanika, od 168 koliko je bilo prisutno. Prema vesti RT Balkan, „Za“ Predlog glasali su: Mi snaga naroda (4 poslanika), Mi glas iz naroda (4), Pokret socijalista, Narodna seljačka stranka, Ujedinjena seljačka stranka (3); SNS Aleksandar Vučić (5); Narodni pokret, Novo lice Srbije (8), Srbija centar SRCE (1) i SPS Ivica Dačić (1 poslanik). Na prethodnoj, trećoj, sednici jesenjeg zasedanja (25. novembra) od prisutnih 179 poslanika, zeleni

Hrvatska na korak od priznanja Pavelićeve „pravoslavne crkve“ – ozbiljna opasnost za Srbe

U Hrvatskoj je u toku rehabilitacija ustaštva i u takvoj situaciji lako može da se desi da HPC koju vodi raščinjeni bugarski sveštenik dobije od hrvatske države i zvanično priznanje, kaže direktor Centra „Veritas“ Savo Štrbac. Ko god da je ovih dana video najavu da će za božićne praznike u Zagrebu u popularnoj dvorani „Lisinski“ nastupati pravoslavni hor iz Bugarske, pomislio bi kako, naizgled, Hrvati primereno paze na svoju pravoslavnu braću Srbe kao manjinsku zajednicu u ovoj državi — svako ko ne zna da je bugarski hor i božićni koncert upriličila tzv. Hrvatska pravoslavna crkva, koju je osnovao zloglasni Ante Pavelić i ustaška Nezavisna Država Hrvatska za vreme Drugog svetskog

Crno jezero: Grobnica za 2000 Srba

Odlomak iz zapisa Svetozara Ćulibrka iz Buševića. Svetozar je bio prvoborac i nosilac Spomenice 1941. „Malo zatim, uđe jedan ustaša i izdvoji deset ljudi, zatim ih sveza i ponovo vrati. Govorilo se da će u Gospić na rad ili u Njemačku. Naveče je uletio u crkvu jedan ustaša sa isukanim bajonetom. Išao je od čovjeka do čovjeka i svakom stavljao bajonet pod grlo, prijetio i psovao. Tako ih je pripremio za pokolj koji je već bio počeo te noći  u Sokolskom domu. Za njim je došao drugi ustaša i donio kutiju „Ibra“ u kojoj je bilo 500 komada cigareta i svima ih podijelio. Stavljajući cigaretu u usta, Ilija je tiho

NAJNOVIJE VIJESTI

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.