
Nijesmo željeli osvetu
U pomami nacionalističkih strasti i vjerske zatucanosti, u ludilu mržnje prema svemu što je srpsko, u bezumnom bijesu koji su ustaše ispoljavale nad nedužnim srpskim narodom, bilo je sigurno teško čak i najtrezvenijim i najrazumnijim Hrvatima oduprijeti se i suprotstaviti, stati u odbranu dojučerašnjih komšija i prijatelja. Ako bi se sudilo po onoj Njegoševoj „strah životu kalja obraz često”, onda bi se zaista i moglo donekle shvatiti i uvažiti opravdanje da se časni Hrvati iz straha nijesu u većem broju suprotstavili zločinima svojih sunarodnika i otvorenije stali u odbranu Srba. Takvo opredjeljenje, međutim, pada u vodu pred činjenicom da je to izostalo čak i onda kada su čudovišnoj Pavelićevoj državi











