arrow up

Feljton: Logor Slana – Pag 1941.

Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškim koncentracionim logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu koje su ustaše osnovali polovinom juna i rasformirali krajem avgusta 1941. godine. Pročitajte feljton: Pakao u kamenoj pustinji Autori: Borislav Ostojić, Mihael Sobolevski Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškim koncentracionim logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu koje su ustaše osnovali polovinom juna i rasformirali krajem avgusta 1941. godine. U feljtonu su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika.Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar

Rade R. Lalović: NAD NEKOLIKE PJESME O VIDOVDANU

Pišući o poetskim svjedočenjima o  kulturi sjećanja na srpska stradanja u dvadesetom i ne samo u dvadesetom vijeku, a onda i o izgradnji ličnog, porodičnog i nacionalnog identiteta u školskoj praksi, a posebno o poetskim motivima kao što su Bijeli anđeo iz Mileševe, manastiri Studenica i Ostrog, sama po sebi mi se nametnula i tema o Vidovdanu kao motivu u lirskoj umjetničkoj poeziji. Ali, tu počinju i realne poteškoće kao i kod teme vezane za manastir Studenica kao pjesnički motiv, a to je saznanje da je veoma mali broj pjesnika čije su pjesme dostupne u kojima je Vidovdan glavni motiv. Naravno, ima niz pjesama o Kosovu u kojima se kao

Olivera Šekularac: “Pjesma”

Eto, majko kad ne možeš ti svojima, dođoše oni tebi… Pitam se,A ne umem sama… Kako da ne pogrešim,I kako da se ne ogrešim.Kako rečima, suzama izjadanim, okupanim…Da pretke nesahranjene iz jama dočekam..? Pitam se i pitam vas,Znate li možda kako se suze zaustavljaju, pa da se progleda i sagleda,Da se ispoštuje, zahvali,A ne zarida kad vam Jadovno u goste dolazi… Da l’ belu košulju ili crni rubac, večni bakin lički da povezem..?Pa bi i ona zaridala,“Eto, majko kad ne možeš ti svojima, dođoše oni tebi…” U zemlju lala i vetrenjača, što predačke vrleti zameni. Gde sam to ja i ko mi u goste stiže, ima li išta svetije i

Жitije Sveštenomučenika Save, Episkopa gornjokarlovačkog

Nadbiskup Alojzije Stepinac otvoreno je rekao vladici da mora da napusti “hrvatski” Karlovac, inače će biti likvidiran. Na to mu je vladika odgovorio “Glavu dajem, ali svoj narod ne ostavljam”! Ovaj smireni i skromni, ispunjen mnogim vrlinama, episkop Crkve, rođen je 6. jula 1884. godine u Molu od blagočestivih i pobožnih roditelja Stefana i Jelisavete Trlajić. Na svetom krštenju dobio je ime Svetozar. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mestu, a veliku klasičnu gimnaziju i bogosloviju završio je u Sremskim Karlovcima. Kao darovit i vredan učenik pokazao se i tokom studija, sa najvišim ocenama završivši Pravni fakultet u Beogradu i odbranivši Pravosudni ispit u Zagrebu. Poželevši da kao sveštenik posluži

Knjiga Haron i Sudbine

Haron i sudbine

English  Ante Zemljar:  Haron i sudbine – Ustaški koncentracioni logori Slana i Metajna na ostrvu Pagu – 1941. Knjiga Haron i sudbine stravična je priča o ustaškim koncentracionim logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu koje su ustaše osnovali polovinom juna i rasformirali krajem avgusta 1941. godine. U knjizi su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika. Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar Gospić te put do Karlobaga – mjesta su stravičnih zvjerstava, divljanja izopačenih ljudi – monstruma, mjesta nadljudskih patnji hiljada nedužnih ljudi, istorija krvlju ispisana. Knjiga je objavljena

Spomenici snimljeni osamdesetih godina prošlog vjeka.

Bubanjska krvava moba, ljeto 1941. godine

Treći juli 1941. osvanuo je kao i prva dva, lijep, sunčan i veoma pogodan za poljske radove. To malo muškaraca, žena i djece što je bilo oko kuća budno je motrilo i radilo. Radila je i moba kopača kukuruza kod Save Medića u Жegaru, grupa od 12 djevojaka i momaka. Kod Vase Petrovića grupa, od 10 kopača i Miloša Medića, moba od 9 djevojaka i momaka. U jutarnjim satima po Bubnju su krstarile ustaške izvidnice. Bile su to ustaše iz susjednih mjesta. Cilj im je bio da zbune narod. Kod Joce Medića Stojina došao je Suljo Pelivanović, sin Ramin, odjeven u civilnu odjeću. Ustašku odjeću nosio je u torbi. Suljo

Milan Jokić: Krvavo ljeto 1941. godine u Kalatima

Nismo zaboravili stradanje naših najmilih krvavog ljeta 1941. godine u srpskom selu Kalatima, kod Kulen Vakufa, srez Bihać. Ja sam potomak, jedne od mnogih stradalih i skoro zatranih porodica od strane ustaša 1941., iz sela Kalati. Iz moje porodice pretekla su samo 4. člana. Sve ostalo su ustaše pobile, Srpsko uvo nije ostalo u Jokića Gaju. Ubiše đedovog oca a mog pramđeda Jokić Milu, kod naše lokve, kod stare kuće. Ubiše, đedovog brata Jokić Dragana, u kući Medić Dane, sa njegovom familijom. Ubiše đedovu ženu Miku Jokić, rođ. Pilipović i njihovo troje  djece, isto u Kući Medić Dane. Ubiše đedovog brata Đure ženu Jokić Devu rođ. Pilipović i njeno troje

Edmond Paris: Genocid u satelitskoj Hrvatskoj 1941-1945

DRUGA KNJIGA U KOMPLETU EDMONDA PARISA! PRVA KNJIGA OBJAVLJENA JE PRE 14 GODINA, TAJNA ISTORIJA JEZUITA, A NAREDNA ĆE BITI OBJAVLJENA OVE GODINE, KRAJEM LETA – VATIKAN PROTIV EVROPE! Najveći genocid tokom Drugog svetskog rata, proporcionalno broju stanovnika jedne nacije, nije se dogodio u nacističkoj Nemačkoj, već u marionetskoj državi Hrvatskoj, koju su stvorili nacisti. Tamo je, u godinama 1941-1945, oko 750.000 Srba, 60.000 Jevreja i 26.000 Roma, muškaraca, žena i dece, stradalo u gigantskom genocidu. To su brojke koje koristi većina stranih autora, posebno Nemci, koji su bili u najboljem položaju da to znaju. Herman Nojbaher, možda najvažniji od Hitlerovih izaslanika za rešavanje problema na Balkanu, izveštava da, iako

GOLGOTU JASENOVCA I KOZARE ZAUVEK OTRGAO OD ZABORAVA: Arhijerejska gramata istoričaru Antunu Miletiću za doprinos izučavanju stradanja u NDH

Odlukom Mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija istaknutom jugoslovenskom i srpskom istoričaru, pukovniku u penziji, magistru Antunu Miletiću, dodeljena je Arhijerejska gramata. Ovo najviše eparhijsko priznanje, izraz je duboke zahvalnosti Svete Crkve za Miletićev višedecenijski pregalački rad, neumorno arhivsko istraživanje genocida nad srpskim narodom, te nemerljiv doprinos izgradnji kulture sećanja na svete mučenike Jasenovca i Kozare. S obzirom na to da je pukovnik Miletić ušao u 96. godinu, gramata mu je uručena u njegovom stanu u Beogradu, gde su priznanje u ime mitropolita Fotija svečano uručili zvanični predstavnici Mitropolije zvorničko-tuzlanske, Dražen Rakić i Nenad Nović. Ovom svečanom i emotivnom događaju, pored članova porodice Miletić, prisustvovali su i ljudi koji su pokrenuli ovu plemenitu

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA NAD SRBIMA DONJE SUVAJE – KRVAVO PROLJEĆE DONJEG LAPCA, 1941.

Ubijanje Srba na području Donjeg Lapca vršeno je iz dana u dan u proljeće 1941. godine. Bilo je to sistematsko ubijanje Srba i bacanje u jamu na Kuku ili u jamu Jasenovača kraj Boričevca. Piše: Tomo Radusin BACANJE SRBA U JAMU NA KUKU JUNA 1941. Ukupno je u maju i  junu 1941. u jamu na Kuku bačeno 52 žrtva (svi Srbi) BACANJE I UBIJANJE SRBA IZ NEBLJUSA U BORIČEVCU U PROLJEĆE 1941. datum broj Srba datum broj Srba 14. maja 1941. 1 20.6.1941. 7 juna 1941.   42 1941. 6 Do kraja juna 1941. godine u Boričevcu je ubijeno 56 Srba iz sela Nebljusi.. Među ubijenim je 24 djece, a

Na Velebitu obilježen Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026. (FOTO – VIDEO)

Kod Šaranove jame na Velebitu, u Smiljanu i Medku obilježeno 85 godina od početka Pokolja, zločina genocida u kompleksu logora Gospić–Jadovno–Pag. Nad Šaranovom jamom na Velebitu, u subotu 20. juna 2026. služen je pomen za 38.000 ubijenih Srba u kompleksu logora smrti Gospić–Jadovno–Pag u NDH, povodom 85 godina od početka Pokolja. Obilježavanju su prisustvovali predstavnici udruženja, istoričari, potomci žrtava, izaslanica srpskog člana Predsjedništva BiH Maja Gačić, poštovaoci kulture sjećanja i pamćenja, koji su odali počast stradalima i ukazali na značaj njegovanja istine o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Učesnici ovog sabranja koje se održava već sedamanest godina, okupili su se prvo u Smiljanu u crkvi

Dragoslav Stranjaković: Selo Bubanj, srez Donji Lapac, NDH

Ustaše su 3. jula 1941. godine napale selo Bubanj, u srezu Donji Lapac. Odmah su izdali naredbu da niko ne sme da se udaljuje od svoje kuće. U naredbi su, pored toga, istakli da više ne treba niko nikoga da se boji, da može da radi na svojoj njivi, da su, tobože, računi sa Srbima prečišćeni, i da nema više nikakve razlike, jer su Srbin i Hrvat u NDH jednaki i uživaju sva prava“. Ova naredba „i topli julski dani izveli su narod u polje, gde ga je željno čekala letina, čije obrađivanje je kasnilo usled večitog straha seljaka za sopstveni život i život svoje porodice“. Toga dana, rano izjutra,

Đurđica Dragaš: ZAVET

Možeš me gaziti, nići ću opet kao trava u proleće, kao cvet posle kiše. Ime mi gaziš,krst skrnaviš.Decu mi preklanu korovom koroviš. Nesoju, jade… Kuću mi raskrivaš,livadu trnjem zacrniš.U jami moje ponovo zatireš.Sa kamena ime mi brišeš. Nesoju, jade… I božure mi čizmom gaziš.Po polju krvave tragove ostavljaš.Pesmu mi braniš,molitvu poganiš. Nesoju, jade… Bolim te živa,s pesmom na usnama.Bolim te živa,s mirom u srcu,sa svećom u rukama. Жari ti oči pogane moja haljina bela.Gore ti dlanovi krvi željni.Progoni te svetlo iz jame,miris zemlje koju si čemerom napojio. Nesoju, jade…. Možeš me gaziti,nići ću opet.Kao trava u proleće,kao cvet posle kiše.Možeš mi kuću rušiti,gradiću je opet.Gnezdo ću sviti međ’ oblacima,u krošnjama,sa

Nemanja Dević: Beseda uz Šaranovu jamu

Povodom obeležavanja Dana sećanja na Jadovno 1941 – 2026. okupljenim hodočasnicima uz Šaranovu jamu na Velebitu, besedio je istoričar dr Nemanja Dević naučni saradnik na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Časni oci, draga braćo i sestre, Oprostite meni nedostojnome, što uzimam reč na ovom svetom mestu. Sveto mesto, to za nas ovde okupljene nije tek fraza, koja se izgovara u prigodnom trenutku. Niti je za nas 85-godišnjica stradanja ni po čemu značajnija, od 83-godišnjice ili 86-godišnjice. Ovde je vreme za nas odavno stalo. Ovde prestaju da važe ovozemaljska merila, i nemoguće je na svet gledati sa svojih pet čula. Kad bismo mogli da vidimo samo delić ondašnjeg pokolja, iz

Isak Asiel: Krst stradalni na raskršću neba i zemlje su postavili živi, da se ne zaboravi

Povodom sudskog spora vezanog za postavljanje Časnog krsta nad grobnicom 6.500 Srba na groblju u Zemunu, Vrhovni rabin Jevrejske zajednice u Srbiji Isak Asiel poslao je pismo Momčilu Miriću, predsedniku udruženja Jadovno 1941. Beograd čiji sadržaj prenosimo u celosti. Poštovani g. Mirić, Жao mi je što su se događaji oko postavljanja pravoslavnog krsta na delu jevrejskog groblja u Zemunu nanizali u tako nemilom smeru i doveli do sudskog spora. Nakon što su nacisti pobili jevrejske zatočenike i zatvorili Jevrejski logor (decembar 1941 – maj 1942), u novoformiranom Prihvatnom logoru Zemun (maj 1942 – 1944), počinjen je zločin, nemerljiv i nepojmljiv, nad Srbima i pripadnicima drugih naroda na Starom sajmištu. Tela tih nevinih

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.