Tko je jednom prešao rijeku i stupio na tlo Gradine, tome više nije bilo povratka među žive. Takav je bio vrhovni zakon! Brojna su jasenovačka stratišta i grobnice. Od Krapja i Bročica do Stare Gradiške, oko logora i unutar logorskog kruga. Na lijevoj i desnoj obali Save. Ubijeni, ili oni koji su pali od iznemoglosti na radu, u prvo su vrijeme bili donošeni u logor u Bročicama i tu pokapani, “svaki zasebno, te mu je stavljana tablica s imenom”. No, od toga se “brzo moralo odustati” zbog prevelikog broja mrtvih, pa se krenulo pokapati “u neposrednoj blizini nasipa ili u samom nasipu”, zapravo u šumi Donja Krndija kod Jasenovca. Nasip

Naše muke će ostati večno i lutati svetom kao orkan, koji se nikad smiriti neće, dok se zločinci ne kazne Prva misa fra Tomislava Filipovića-Majstorovića (fra Sotone), kasnijeg najokrutnijeg koljača. Desno je fra Zvonko Lipovac, takođe ustaški koljač Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra  2015. godine. Duge minute šutnje su prolazile. Užasne minute. Sakrio sam lice rukama i počelo mi je nešto šaptati. „Svake sekunde, svake desetine sekunde jaukne smrtno ranjeno dijete, majka, i ona majka što pod srcem nosi čedo svoje. Svake sekunde vrisne smrtno ranjen mladić, starac. Svake sekunde prsnu desetine lubanja, sijevaju sjekire, noževi, bradve. Svake sekunde prskaju mozgovi

„Staza smrti” – preko Save je Gradina, a desno kuća Pere Vukića Ne upotrebljavaju vatreno oružje da se ne bi čulo. U tome su fašisti našli veću prednost za skrivanje strahovitih masovnih zločina Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. novembra 2015. godine. Ustaše su govorile seljacima: – Idete na zapis u kancelariju, dezinficirati se, okupati, na onda u selo. Eno, vidite tamo preko, a odande ćemo vas raseliti no Slavoniji. Preko Save je carevala grobna tišina i zaista su se vidjele kuće. Netko je udarao šakom no daščanoj pregradi. Prelazite! Što prije ovamo! Požurite! Znamo što to znači. Osjetismo neposrednu opasnost. Odmah

Šta Veljko Đurić Mišina očekuje od nesrećnih, obespravljenih i potlačenih Srba, kojima i sam pripada, da mu donesu spisak od preko sedam stotina hiljada srpskih žrtava hrvatskog ustaškog terora u Drugom svetskom ratu, kao dokaz? Takođe, treba reći da nije samo problem u ostrašćenom „istoričaru“ Veljku Đuriću Mišini, problem je u Brzovoj ideološkoj, bezumnoj, uticajnoj, rajetinskoj, defetističkoj, internacionalnoj, globalističkoj, ekumenskoj, izdajničkoj, intermarijumskoj, fabijanskoj, marksističko-masonskoj i infantilnoj eliti u Beogradu – Josipgradu, koju između ostalih predstavljaju i prof. Ljubinka Trgovčević, prof. Milan Ristović, dr. Dušan Raljić i Milan Kosanović, koji su ustaškom predstavniku, novogebelsu Korbu dodelili nagradu „Andrej Mitović“ za tzv. „doktorski“ rad, koji je objavljen pod naslovom „Masovno nasilje ustaša

»Ma koliko plitke bile klevete i laži na kojim se ta netrpeljivost izgrađuje, one malo po malo stvaraju javno mnijenje«, dodao je Pusić i rekao da je tako počeo nacizam. Govornici su se posebno osvrnuli na premijeru filma Jakova Sedlara »Sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj» Antifašistička liga Republike Hrvatske i Židovska općina Zagreb obilježili su u petak navečer u Meštrovićevom paviljonu 80. godišnjicu pogroma nad njemačkim Židovima, poznatim kao Kristalna noć, uz poziv da se ne izjednačavaju ustaštvo i antifašizam te upozorenje na opasnost od ksenofobije i nacionalizma. U noći s 9. na 10. studeni 1938. nacisti su organizirali pogrom Židova diljem Njemačke i Austrije koji je rezultirao stotinama

Ne možemo se oteti užasnom osećaju našeg strašnog poraza u Jasenovcu. Saterani iza žice, gledamo pokolj svog naroda i ne možemo mu pomoći Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. novembra 2015. godine. Iznad mog boksa „bubnjanje”. Kao u Africi i mi se ovdje sporazumijevamo „bubnjarskim” znakovima. Zovu me opet hitno u „Ljudolovku”. Već sam se zgurio, jedva hodam, ali kad bi ustaše znale, koliko je u meni izlivene žuči od mržnje, živa bi me pekle. Čini mi se da me još samo ta mržnja održava u životu i da me pokreće. „Da mi je samo dočekati i vidjeti obješene razbojnike!” Jami, bolan,

Logoraši grade zid oko logora (Fotodokumentacija Politike) Jezik mi je bio suh, zavezan, a mozak prazan, dok me samo neka vatra palila po utrobi. Jede me, ždere me i grize vatreni otrov muke, očaja, mržnje, bijesa i tuge. Užas nemoći, što nismo u stanju spriječiti besprimjerne zločine. Paklene nas muke sapinju. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra 2015. godine. U bolnicu uleti naš drug Brnčić strahovito blijed. Kako se usuđuješ? – Svi su bili uznemireni njegovom hrabrošću. Počelo je klanje, maljevanje i bradvanje. U tili čas likvidirali su dvije tisuće. Ne čuju se vrisci, samo pokatkad dječji plač! Vješto ih ubijaju.

IZVESNI Stjepan Lozo, „stručnjak“ montipajtonovsog profila i „istoričar“, posle 15 godina „istraživanja“, objavio je štampanu stvar predugog naslova u kojoj, na 700 stranica, tvrdi da su u NDH genocid zapravo izvršili Srbi nad Hrvatima. Tako su, valjda, prema Lozovoj „istoriji“, u zločinačkoj nacističkoj Endehaziji, Maks Luburić i ustaška bratija jedva izvukli živu glavu sve bežeći od noža srpskih logoraša iz Jasenovca, Jadovna, Gospića. Posebno su, izgleda, prema nemoćnim Pavelićevim bojovnicima bila okrutna srpska deca iz Jastrebarskog i Stare Gradiške. Ne znam da li je, u naletu skribomanije, Lozo i to pribeležio, ali nekako bi bilo logično da je taj srpski genocid počinjen u okviru velike jevrejske zavere protiv Hitlerovog nacističkog

Čim skeledžija Mita preveze 200 ljudi, dece i žena, kao da u zemlju propadnu. Nestane ih bez traga i glasa.   Danijel Ozmo: Jasenovac – Ulaz u Pakao, oficirsko naselje, hodnik maljeva i skela Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 13. novembra 2015. godine. Mase se pomiču, golema ih fašistička zmija po redu guta u Gradini! Vjetar podiže prašinu i zamuti horizont tamo prema Košutarici. Kroz laku su se maglicu micale šarene grupe ljudi sa crvenim, bijelim, crnim i modrim odijelima bosanskih seljaka. Noseći u naramku djecu, majke su, osim toga, još vodile iza sebe dvoje, troje i četvero djece. Vukle su ih