arrow up

Srbi iz masovne grobnice nestali bez ijednog traga

Donji grad beogradske tvrđave krije strašnu tajnu o našim stradanjima u logoru Jasenovac. Umoreni u NDH i pokopani kod Kule Nebojše “izmešteni” bez pisanih tragova Жrtve zloglasne Nezavisne Države Hrvatske iz Drugog svetskog rata plutale su Savom iz pravca mnogih stratišta u NDH do samog završetka reke i njenog ušća u Dunav. Kada se sa rečne površine otopio zimski led 1942. godine, pred očima Beograđana isplivali su deformisani i izobličeni leševi onih koji su na ovaj, jeziv način stigli do grada. Nedavno je na ovaj potresni događaj podsetio akademik Srboljub Жivanović, u intervjuu za “Novosti”, kada je pomenuo da su tela nekih od žrtava bila pokopana u masovne grobnice koje

Godišnjica zločina Pokolja u Crnom Potoku 1942.

Na Kordunu, 18. aprila 1942. ustaše su u sprovođenju zločina Pokolja na prevaru uspjele da ubiju 64 stanovnika iz Crnog Potoka i dvojicu iz sela Bukovice koji su se nalazili u Crnom Potoku. Toga dana selo Crni Potok je potpuno spaljeno. Iz Bukovice su ubijene Ljubica Vrga 10 (godine), i njena sestra Neđeljka Vrga 6, u Crnom Potoku gdje su se nalazile kao izbjeglice kod rodbine. Iz Crnog Potoka ubijena je Milica Bakić 17, u vlastitoj kući. Mila Bakić 20, ubijena je i spaljena u štali Stevana Vojnovića. Jeka Balaban 19, silovana je, a zatim ubijena i spaljena u štali Stevana Vojnovića u Crnom Potoku. Milka Kajganić 28, Đuro Kolundžija

Putin potpisao zakon o kažnjavanju za negiranje genocida počinjenog nad sovjetskim narodom

Putin je potpisao izmene u Krivičnom zakonu, koje predviđaju kažnjavanje za negiranje genocida nad sovjetskim narodom. Za prekršioce je zaprećena kazna do 5 godina zatvora. Predsednik Rusije Vladimir Putin je potpisao zakon koji predviđa izmenu čl. 354.1 Krivičnog zakonika (rehabilitacija nacizma), koji propisuje kažnjavanje za negiranje činjenice o genocidu nad sovjetskim narodom u periodu Velikog otadžbinskog rata (tj. Drugog svetskog rata). Dokument je objavljen zvaničnom sajtu za objavljivanje propisa. Zakon donosi izmene u čl. 354.1 i čl. 234.4. Krivičnog zakona. Prema izmenama čl. 354.1, prekršilac koji negira ili odobrava genocid nad sovjetskim narodom može biti kažnjen zatvorom do tri godine. Prekršilac takođe, po odluci suda, može biti osuđen na prinudni

Nemačka plaća samo Jevrejima; Rusi besni: “Tražimo jednak tretman za sve žrtve nacista”

Rusija zahteva jednak tretman za sve žrtve nacista, izjavila je danas Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova, reagujući na odluku Nemačke da isplati novčane naknade samo žrtvama opsade Lenjingrada jevrejskog porekla za vreme Drugog svetskog rata. “Samo oni koji su mogli da dokažu svoju jevrejsku nacionalnost primali su isplate. Šta je sa ostalima? Teško je zamisliti ciničniji pristup u 21. veku. Tražimo jednak tretman za žrtve Trećeg rajha“, rekla je Zaharova, prenose RIA Novosti. Ona je navela da je rusko Ministarstvo spoljnih poslova poslalo note drugim zemljama sa informacijama o Danu sećanja na žrtve genocida nad sovjetskim narodom i značaju ovog datuma za očuvanje istorijskog sećanja. “Čudovišno internacionalno ponašanje agresivne manjine, zasnovano na destabilizaciji istorijskog pamćenja, bukvalno je izazvalo potrebu za

Srpsku decu obavezno odgajati na ustaškim načelima i u katoličkoj veri

(Odlomci iz knjige „U mučilištu – paklu Jasenovac“ Đorđa Miliše, reprint piščevog izdanja iz 1945, izdavač Politika, Beograd, 1991.) Nadasve je bio svirep, tragičan udes srpske djece okolnih kotareva Kozare i Prosare. Tu su sva djeca od dojenčadi do 12 godina bila pohvatana i istrebljena prema ustaškim krvničko-ubilačkim metodama. Kotarevi, koje je zadesio taj najteži udes, jesu: Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Prijedor, Hrvatska Kostajnica i ostali susjedni kotarevi. Na taj je način bilo sakupljeno ispod Kozare oko 100.000 srpske djece nad kojom su vršena nepamćena zvjerstva… Dojenčad su otimana s majčinih grudi, silom otrgnuta i odvađana od svojih roditelja. Odraslija djeca, koja su se grčevito držala majčine suknje,

Logorovanje u Jastrebarskom

Učestalo negiranje ustaških logora, pogotovu dječjih, otvara rane rijetkih preživjelih žrtava: ‘Već godinama teško dišem. Srce mi svako malo trokira, no ništa me ne boli kao pozdrav ‘Za dom spremni’. U ranom me djetinjstvu taj zlokobni urlik budio u Staroj Gradišci i Jastrebarskom’, kaže Nikola Relić (88) iz Slavskog Polja. U posljednje se vrijeme sve češće u javnosti plasira teza da su ustaški logori, posebice dečji, bili zapravo ‘humana prihvatilišta’: daleko se u tom revizionizmu otišlo na skupu koji je pod krovom Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu organiziralo Hrvatsko kulturno vijeće pod nazivom ‘Istina i monstruozne laži o dječjem domu za ratnu siročad u Jastrebarskom od 1941. do 1945.’.

milena.jpg

Milena

USTAŠE SU MALU MILENU LALIĆ NABILE NA KOLAC (SVJEDOČI MIRKO RAPAIĆ)-  Svjedočanstvo iz knjige Mirko Rapaić: LIČKA TRAGEDIJA Na moju nesreću, bio sam očevidac pokolja srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice. To se dogodilo 14. marta 1945. godine kada se već približavao kraj rata. Našao sam se tu baš kad su se vodile teške borbe sa hrvatskim fašistima. Povukli smo se sa položaja u brda oko Korenice, ali smo se ubrzo, nakon dan-dva, ponovo vratili u ovo selo. Naišao sam sa grupom boraca na popaljene kuće, ali nigdje nije bilo ljudi. U prvi mah smo pomislili da se narod sklonio negdje u šumi, ili prema Mrsinju, ili prema

srpske-crkve-lomace.jpg

Srpske crkve bile su lomače

U Drugom svetskom ratu, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, najokrutnije je demantovana stara latinska sentenca: Ars longa, vita brevis (Umetnost je duga, život kratak). Жivot oko milion pravoslavnih Srba, ne samo da je bio prekraćen, već su uništeni njihovi istorijski koreni, crkveno-umetnički spomenici. Njihovom uništavanju posvećena je knjiga akademika Dinka Davidova „Totalni genocid – Nezavisna država Hrvatska 1941–1945”, koju je objavio Zavod za udžbenike iz Beograda.  Srpska pravoslavna crkva u Osijeku, podignuta 1743. i srušena do temelja početkom 1942. Sudbina srpskih crkava, ističe Dinko Davidov, neraskidivo je vezana za tragičnu sudbinu srpskog naroda u Hrvatskoj nad kojim je izvršen genocid. Davnašnja humanistička opomena Hajnriha Hajnea: „Kad počnu da spaljuju knjige, odmahiza

crna-knjiga.jpg

Жrtve iz Bilajske ulice u Gospiću 1945. godine

15. februar je dan, kada se, osim žrtava iz Mekinjara, sjećamo i grupe gospićkih Srba koji su obješeni 1945. godine. Naše je da ni jedno stratište i zločin ne zaboravimo, bez obzira na broj žrtava. Pokušali smo pronaći nešto više o pomenutom zločinu. U knjizi „Kotar Gospić i kotar Perušić u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945“ u izdanju HAK iz 1989. navodi se sledeće: „Grupu od 10 uhapšenih građana Gospića srpske nacionalnosti ustaše su objesile u noći 15. veljače 1945. godine na telegrafske i elektične stupove u Bilajskoj ulici. U ovoj skupini obješeni su: Sofija i Nedjeljka Teslić kćeri (Nikoline) iz Gospića, Jovo Banjeglav iz Bilajske ulice, Dmitar Obradović iz Gospića, Koka Kekić iz Gospića, Tihomir Oklobdžija,

mekinjar-hram.jpg

Ne zaboravimo žrtve iz Mekinjara

U Selu Mekinjar, Podlapača, kod Udbine u Lici, 15. februara 1943. godine ustaše su poklale i spalile u kućama i štalama 32 Srba, uglavnom žene s djecom i starce.  Povodom godišnjice ovog strašnog zločina, donosimo imena mučenika ubijenih na današnji dan. *Spisak žrtava nije konačan i definitivan, a selektovan je iz ukupnog spiska žrtava sela Mekinjar koje su vezane za februar 1943. godine. U knjizi se o zločinu tom i okolnim mjestima , između ostalog, navodi:  Selo je spaljeno do temelja a i mnoge žrtve su bačene u vatru. Osam dana kasnije, 23.2.1943, spaljeno je i selo Krbava kojom prilikom je ubijeno 20 lica, mahom starijih ljudi  od kojih je većina spaljena u kući da se ni leševi nisu mogli pronaći.

Zločini u Ponikvama u nekadašnjoj opštini Gornje Dubrave kod Ogulina

Ponikve, Gornje Dubrave, Ogulin. 31. januara 1945. godine, sve žitelje sela koje su zatekle ustaše kod kuće, poklale su i spalile u kućama. Njih 30, žena, muškaraca i djece. Povodom godišnjice zločina u  Ponikvama,  na teritoriji nekadašnje opštine Gornje Dubrave kod Ogulina,  iz knjige „Općina Gornje Dubrave – Radovi iz dalje prošlosti i narodnooslobodilačke borbe“ u izdanju Historijskog Arhiva u Karlovcu prenosimo sljedeće redove.   Jedan od najtežih i najstrašnijih pljačkaških pokolja, izvršili su ustaše 31.1.1945. godine u Ponikvama, o čemu Goranski vjesnik donosi slijedeći napis: »Dan 31.1.1945. godine ustaše su, izvršili pokolj u Ponikvama, kotar Ogulin. Poklali su 36 osoba, većinom žena, djece i staraca. Da bi zadovoljili svoje

Mirko Rapaić: Posljednji Božić

Bila je subota, 4. januar 1941. godine. Bio sam tada đak četvrtog razreda niže gimnazije u Korenici. Dočekali smo školski raspust za Božić. Zvoni školsko zvono i jurimo na ulicu. Svako na svoju stranu. Ja idem za moje rodno selo Jezerce, koje je udaljeno sedamnaest kilometara od Korenice. Daleko je i zima je, ali ću do noći stići da sa svojima provedem božićne praznike. Stigao sam do prvih kuća sela Prijeboj, i još samo tri kilometra pa sam kod kuće. Na ulazu u Prijeboj, naprije je zaselak Mažari ili, kako smo ih mi zvali, Marasovići. Tu su sve hrvatske kuće. Baš u tom zaseoku pojaviše se na prtini tri mladića, mojih godina ili malo mlađi. Ali ih ne poznadoh

Nacistički robovski logor za Srbe u rudniku Trepča 1941-44.

O koncentracionom logoru ,,Trepča”, u kojem je vršen genocid nad srpskim narodom, vrlo malo se zna. Kao da je nekom bilo stalo da se unište tragovi o postojanju logora. Istraživači u Memorijalnom muzeju holokausta su dokumentovali sve nacističke koncentracione logore, geta, mesta na kojima se odvijao robovski rad, kao i fabrike smrti koje su postojale širom Evrope. Dokumentovano je čak 42.500 lokacija. Brojka uključuje 30.000 kampova s robovskom radnom snagom, kao i 980 koncentracionih logora. Raniji podaci su pokazivali da je logora širom Evrope bilo oko 7.000. Istraživači smatraju da je oko 20 miliona ljudi umrlo ili su bili zatvoreni u logorima. Među mestima nasilja su bili i centri u

Pokolj u selu Medak 5. novembra 1944.

Selo Medak, Gospić. Ustaše su 5. novembra 1944. pobile i spalile 40 srpskih seljaka. Saznanje o ovom zločinu, koji navodi Đuro Zatezalo u svojoj knjizi „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. (SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.) pokušali smo proširiti konsultujući širu literaturu. Na žalost, kao i o mnogim drugim stratištima našeg naroda, o ovom zločinu nema mnogo zapisano. U knjizi Gojka Vezmara „Ustaško-okupatorski zločini u Lici 1941-1945“ o Pokolju u selu Medak, nalazimo sljedeće:  Najmasovnije zločine u posljednja dva mjeseca 1944. godine počinile su ustaše u Metku i okolini, kao i u Mogoriću. U Metku su u dva navrata ubili 78 lica od kojih su 10 zaklali. Prema poimeničnom popisu žrtava najviše ih je pobijeno 5. novembra,

PRIJE 77 GODINA USTAŠE POČINILE STRAVIČAN ZLOČIN NAD SRBIMA BILOGORE

U subotu, 28. septembra, navršava 77 godina od ustaškog zločina nad više od 500 Srba sa Bilogore i Grubišnog Polja, uglavnom žena i djece. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić rekao je Srni da su ustaše u selima poubijale gotovo sve koje su zatekle. “Ubili su 500 ljudi i pobacali ih u zajedničke grobnice. Ovaj strahovit zločin počinjen je samo zato što su ti ljudi bili pravoslavni Srbi”, istakao je Bastašić. Bastašić je naveo da je u Grubišnom Polju ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi.

NAJNOVIJE VIJESTI

Račvasti jezici

Početkom dvadesetog veka, 1909. godine u Crnoj Gori, tada samostalnoj kneževini, organizovan je

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.