arrow up
suvaja-28.jpg

Suvaja, mjesto zločina koje ne smijemo zaboraviti

Ustaški pokolj, 01. jula 1941. nad stanovništvom sela Donja Suvaja, smještenom između Srba i Donjeg Lapca, predstavlja najmasovniji ustaški zločin nad stanovništvom kotara Donji Lapac prije ustanka srpskog naroda u borbi za opstanak.[1] O razmjerama ovog zločina, ali i zločina usko vezanih za ovaj događaj, tj. pokolja u mjestima Lički Osredci i Bubanj, govore i podaci o ukupnom broju žrtava. Prema podacima istoričara dr Đure Zatezala (1931-2017.) iz Karlovca, ustaše su tog dana “ubile i nožem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 žena i 50 muškaraca”[2] Po nekim drugim izvorima, tj. poimeničnim spiskovima žrtava, u pomenutim selima Suvaja, Osredci i Bubanj, u prva tri dana mjeseca jula,

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLJU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Stradanje Srba Donje Hercegovine u genocidu NDH 1941-45. godine (2)

Aprilski rat, hrvatska izdaja i pobuna, proglašenje NDH u Čapljini, ogorčene borbe za grad, okupacija prve srpske žrtve, uspostavljanje hrvatske vlasti i pripreme genocida. Piše: Milenko Jahura  Za potpuno istrebljenje Srba idealna prilika posle Hitlerovog i Musolinijevog razbijanja Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, mračne zločinačke tvorevine. Hrvatske mase su je dočekale sa euforičnim oduševljenjem. Muslimanske takođe, u nešto manjoj meri. O kakvom se raspoloženju radi govori i činjenica da je u Čapljini, pod vođstvom katoličkih sveštenika Jure Vrdoljaka i Ilije Tomasa, predratnih članova ustaške organizacije, proglašena Nezavisna još 8. aprila 1941.godine, dva dana pre nego je istu Kvaternik proglasio u Zagrebu! Opijene šovinističke mase napadaju i razoružavaju jugoslovensku vojsku,

Stradanje Srba Donje Hercegovine u genocidu NDH 1941-45 godine (1)

Povodom 85 godina od početka velikog genocidnog Vidovdanskog pokolja hrvatske države nad srpskim narodom. Piše: Milenko Jahura(1. deo- uvodne napomene) Donja Hercegovina je geografsko-istorijska odrednica, koja se kod Srba, za razliku od Hrvata, danas retko koristi kod ovakvah i sličnih razmatranja. Ovo smatram neopravdanim zaboravljanjem jednog srpskog kraja, sa nesrećnom sudbinom i mnogim nacionalnim, kulturno-istorijskim i drugim vrednostima, na koji osvajači danas polažu pretenzije. To je prostor niske Hercegovine, koji se naziva i Huminom i pripada mu područje Stoca (bez Dabra, koji mu je donedavno administrativno pripadao), Dubrava, Hrasna, Čapljine i Ljubuškog. Smatrao sam da je opravdano da se, ovde obradi Donje Ponertvlje, odn. Metković i Opuzen, koji su danas

Svjedočanstvo o zločinima u gospićkoj kaznioni 1941.

Ubijali su svakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jamama. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz Gospića na Velebit, toliko su dovozili novih zatočenika. Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović iz Mušaluka, u Gospiću 6. jula 1952. godine.“ Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo Staraček, prijatelj po idejama Jurice Frkovića, samo malo kasnije Velikog župana za Veliku župu Gacka i Lika sa sjedištem u Gospiću. Odmah još u aprilu uslijedilo

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (1) LOGORI – TRAGIČNE AVETI PROŠLOSTI

Kroz logore prošlog rata prošlo je oko 26 miliona muškaraca, žena i djece, a od toga ih je ubijeno oko 10 miliona Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškom koncentracionom logoru Slana i manjem logoru (za žene i djecu) u Metajni na otoku Pagu koje su ustaše osnovali polovinom lipnja i rasformirali krajem kolovoza 1941. godine. U feljtonu su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika. Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar Gospić te put do Karlobaga – mjesta su stravičnih zvjerstava, divljanja

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam ti, Liko, da l’ sam domaćin ili gost – ti kaži.. Na tvojoj zemlji su živeli i u tvojoj zemlji su sahranjivani svi moji preci vekovima… nisu te ostavili, a ja stigoh posle četiri decenije – ko sam, znaš li… na ognjištu moga dede pitam se prepoznaje li me zemlja i duše mojih najbližih… kome nepravdu da kažem, sa kim bol i radost da podelim… nema odgovora na hladnom jutru, kome da zavapim?  Božija je volja, prihvatam je, ranjena sam, ali sam zahvalna što sam odavde ponikla…  Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznajes li me, zemljo?

Pakao koji su u jamama otkrili arheolozi tokom šezdesetih godina

Istraživače koji su radili na otkopavanju /manjeg/ dijela jasenovačkog kompleksa tokom šezdesetih godina prošlog vijeka najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim žrtvama i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom… Priredio: Nenad TADIĆ U opštoj licitaciji brojem jasenovačkih žrtava, Srba, Jevreja, Roma, te antifašista, hrvatska strana nerado citira one koje su vršili iskopavanja tokom šezdesetih godina prošlog vijeka i koji svjedoče da je samo u /manjem/ dijelu koncentracionog logora u jame bačeno do 130.000 ljudi. Uz ovu brojku, koju pominje vođa istraživanja Zdravko Marić, ugledni arheolog i nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, treba napomenuti da 19 godina nakon rata

petrova-gora-izbjeglice.jpg

POKOLj: Jarak Metaljka na Petrovoj gori, 9-14. maj 1942.

Interval od devetog do četrnaestog maja u istoriji stradanja srpskog naroda u NDH ostaće zabilježen kao doba ofanzive hrvatskih snaga  i stezanja obruča  na Petrovoj gori oko 700 partizana i hiljada srpskih izbjeglica iz kotareva: Slunja, Vojnića i Vrginmosta. U jarku Metaljka, od  9. do 14. maja 1942. ustaše i domobrani poklali su 57 žena i djece. Jarak „Metaljka“ ili „pod Metaljkom“ kako se naziva u literaturi samo je jedno od mnogobrojnih stratišta Pokolja na Petrovoj gori. U svojoj knjizi „Radio sam svoj seljački i kovački posao“  Đuro Zatezalo navodi svjedočanstva o ovim zločinima. Svjedočanstvo Đure Studena o masakriranju srpskih izbjeglica u Petrovoj gori maja 1942. zapisao sam 21. aprila 1961. godine. Tada je imao 32

POKOLj: Kalovi, Petrova gora 13. maja 1942.

Petrova gora, u predjelu Kalovi ustaše su poklale 13. maja 1942. 28 žena i djece. U znak sjećanja na žrtve Pokolja donosimo vam svjedočenja preživjelih o ovom strašnom zločinu iz knjige “Kotar Vojnić u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji”. Izjave zapisao i redigovao istoričar dr Đuro Zatezalo. ANĐELIJA NAPIJALO Osjećala sam da živim Trinaestog maja 1942. godine oko 16 sati bila sam u šumi Bjeljevine. Sakrili smo se u žbunje misleći da nas ustaše neće primjetiti. Međutim, ustaše koje su se kretale tražile su nas kao što jastreb vreba kokoš. Idući pogibali su se da bi nas primijetili ispod krošanja ili u žbunju. To im je uspjelo. Kad su nas

HRVATSKI BLAGAJ – VELJUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941.

6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića. Zločin planiran, dobro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara Pavelića i naređenju Eugena Dide Kvaternika. Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru, odjeknuli su prvi ustaški pucnji

DRAGO H. ČOLAKOVIĆ: JASENOVAC

Već 1. jula 1941. godine ustaše su ga uhapsile i internirale u Gospić, a zatim je otjeran u zloglasni logor Jasenovac. U Jasenovcu je proveo osam mjeseci, a kasnije je protjeran u Srbiju. Specijalna policija ga ponovo hapsi 18. rujna 1943. godine. Slijede teški dani istražnog zatvora u Beogradu i Šapcu, a zatim logorske ćelije na Banjici, gdje je ostao sve do 2. februara1944. godine. DRAGO H. ČOLAKOVIĆ – JASENOVAC DRAGO H. ČOLAKOVIĆ KRONIKA IZ PAKLA (Jasenovac, 21. VIII 1941 – 31. III 1942) Izdavač: SPOMEN – PODRUČJE JASENOVAC Za izdavača: RADOVAN Tehnički urednik i korektor: FRANJO PIRC Tisak Štamparski zavod »Ognjen Prica« Daruvar HAPŠENJE Prvi dan avgusta 1941. godine

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se danas navršavaju 85 godina kako su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina sa Kotara Grubišno Polje i u julu ih likvidirali u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. “Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške

Ostoja Vojnović: Jasenovac nikada neće prestati da boli

U Jasenovcu danas po poslednjem popisu stanovništva živi 650 ljudi. U centru se nalazi srpska pravoslavna crkva i katolička crkva. Prva je rušena u prvoj polovini 40-ih, za vreme Drugog svetskog rata, druga tokokm onog poslednjeg, od 1992-1995. U Jasenovcu je nekada živelo oko 3.500 stanovnika, jednako su ga nastanjivali i Srbi i Hrvati, od kojih su mnogi, bili obrtnici, kako se to kaže u Hrvatskoj, odnosno preduzetnici i koji su imali svoje radnje.Pred Drugi svetski rat, lokalna porodica Bačić u ovom mestu je imala svoja industrijska postrojenja, od kojih je najveća bila tvornica, iliti fabrika cigle.Nalazila se na istom mestu gde će od 1941. do 1946. biti jedan od

NAJNOVIJE VIJESTI

Nušić i Džej

To je delovalo neverovatno, tužno, zastrašujuće; svršeni srednjoškolac, student prve godine, čovek

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.