arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: KO „ZAOBILAZI“ JASENOVAC?

Vidim da je ruta kojom studenti trče do Brisela izazvala brojne komentare pa, iako sam se trudila da sve ignorišem, ne mogu da prećutim. Prvo. Lično mi je zaista žao što, na putu kroz Hrvatsku, ne svratiše do Jasenovca. Bio bi to pravi dokaz da stasavaju generacije koje patriotizam shvataju na ispravan način, ali još u meni tinja nada da će to učiniti u povratku, kad splasne medijska pažnja, i ovde i u Hrvatskoj. Videćemo! Drugo. Oni što ih kritikuju zbog toga zaboravljaju jednu važnu stvar. Deca koja ne znaju ili ne mare za Jasenovac su potpuno očekivana posledica društva u kojem decenijama živimo. Ne, ne mislim na socijalizam i

Prvi ustaški pokolj Srba desio se u Gudovcu 28-29. aprila 1941.

Plakale su užasno, jaukale, busale se u grudi, a ja ih u čudu gledam i ne razumem ništa. Nitko u gradu nije znao za užas u Gudovcu. Nitko nije čuo ni pucanje mitraljeza. Poštovani i dragi naši prijatelji, evo ipak ću da izvršim svoje obećanje, da Vam opišem tragediju Gudovca i naše patnje, iako tek danas, skoro godinu dana posle mog obećanja. Milan je na treći dan Uskrsa, u utornik 22. aprila 1941. na veče zadržan u magistratu, zatvoren onde sa ostalim našim Srbima, advokatima, trgovcima, činovnicima, sveštenicima, itd. Iz magistrata su prevedeni posle dan, dva u poresku upravu, kamo smo im smeli hranu da nosimo. Posle kraćeg zadržavanja tamo,

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se danas navršavaju 84 godine kako su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina sa Kotara Grubišno Polje i u julu ih likvidirali u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. „Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške

Nemački vojnici streljaju omladince u logoru Sajmište (Foto Vikipedija)

Zapostavljena istorija: Koliko je Srba umoreno u zemunskoj „čekaonici smrti“?

U Prihvatnom logoru Zemun na Starom sajmištu, prvom koncentracionom logoru za Jevreje na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno na prostoru bivše Nezavisne države Hrvatske, stradalo je više od 10.000 logoraša, a u njemu su u drugom periodu rada više od 90 odsto zatvorenika bili Srbi, dovedeni pre svega iz NDH-a, a manjim delom iz okupirane Srbije, rekao je danas član upravnog odbora Memorijalnog centra Staro sajmište Milan Koljanin. On je na tribini „Čekaonica smrti: Prihvatni logor Zemun (1942-1944) u koordinantnom sistemu nacističkih logora“ ukazao da je logor bio pod upravom nemačke policije u okupiranoj Srbiji, a da je u prvom periodu rada, od 1941. do 1942. godine, stradalo svih 6.320 Jevreja

Zašto spomen-ploča u Šargovcu krije istinu o ubijenoj d‌jeci?

U Šargovcu u dvorištu osnovne škole na spomen-ploči za 52 učenika srpske nacionalnosti koje su 1942. godine ubile ustaše od 2012. godine kada je podignuta piše da su d‌jeca “umrla”. Jelena Gajanović, profesor srpskog jezika i književnosti zaposlena u Građevinskoj školi u Banjaluci smatra da dokaz da najveća uvreda žrtvama nije sam zločin, već pokušaj da se istina ublaži, jeste postavljanje spomen-ploče u dvorištu šargovačke osnovne škole na kojoj piše da su đaci ‘umrli’, a ne da su zvjerski ubijeni. Darko Tomić, direktor Osnovne škole „Đura Jakšić“ kaže da je termin “umrli” korišten jer se Pravilnikom o simbolima i obilježjima u školama Ministarstva prosvjete i kulture, ne dozvoljava da se

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Nemanja Dević: Još jednom o Jasenovcu – i Jajcu

„Jajačko područje u oslobodilačkom ratu i revoluciji 1941-1945“. Tako se zvala knjiga koju sam svojevremeno kupio za dvesta dinara na buvljaku i koju dugo nisam stigao da očistim od naslaga prašine niti da je čestito izlistam. Obimna je, preko 600 stranica, i jedna je od tri koje su posvećene istorijatu delovanja komunističkog pokreta otpora u ovom kraju. Po dizajnu, naslovu, strukturi, rečenom i prećutanom – to je tipična lokalna hronika NOB-a, koje su masovno bile objavljivane u vremenu socijalističke Jugoslavije. Imao ih je svaki region i bezmalo svaki grad i pisane su tipski, sa potrebom da se prošlost ne rekonstruiše, nego konstruiše, u skladu sa ideološkim i političkim potrebama. Slična je i

Đurđica Dragaš: Jadovno je preteča Jasenovca

Previše je Jasenovaca bilo! Ako je Jasenovac najtužnija srpska reč, Donja Gradina je njeno najstrašnije slovo! Ipak i nažalost, genocid počinjen nad Srbima u NDH, Pokolj nad ljudima čiji je jedini greh bio što su Srbi i pravoslavci, ne može se svesti na Jasenovac! Prvi zatočenici Jasenovca, njih oko devet stotina, stigli su iz rasformiranog kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag…. Svako srpsko selo u Lici, na Kordunu, Baniji, Slavoniji, Sremu, Bosni, Hercegovini, bilo je stratište, a svaki kućni prag gubilište! Jasenovac je kulminacija zla koje je tinjalo širom zloglasne Pavelićeve tvorevine! Pamtimo, ne zaboravljajmo i ne opraštajmo jer… previše je Jasenovaca bilo! Od istog autora: Od istog autora:

Goran Davidović: Oprostite nam deco i molite Boga za nas…

Bili su samo deca. Srpska deca. 22. april, Dan sećanja… ne mogu napisati zvanični naziv, sramota me je, jer naziv je sklepao neko ko ne misli dobro Srbima. Nikad se ne sme reći na šta tačno sećanje, ko je ubijan, zašto, i od koga… To je relativizacija zločina genocida nad Srbima u ND Hrvatskoj 1941-45. Oprostite nam deco. Molite Boga za nas… A sve nas treba da bude sramota što nismo izgradili kulturu sećanja, i što dozvoljavamo da nas idioti prave budalama, da skrnave ovo malo sećanja na srpske žrtve. Tako ih ponovo ubijaju a nas spremaju za neke nove ovce za klanje. Nisam želeo ali pošto neki izazivaju da

Svedočanstvo o Jasenovcu

Izdavačko preduzeće „Svjetlost” iz Sarajeva u svoje zadatke odmah posle Drugog svetskog rata uvrstilo je i podsticanje boraca i ostalih učesnika NOP-a da, u obliku koji im najbolje odgovara, opišu šta su sami doživeli ili videli. Na taj poziv reagovao je Drago H. Čolaković iz Bijeljine, koji je u knjizi „Jasenovac”, izdatoj 1948. godine, detaljno opisao stvaranje logora Jasenovac svedočeći o strahotama kroz koje su već na samom početku prošli logoraši. Za njegovo pisanje „Svjetlost” kaže da ima „pečat uverljivosti i snagu dokumenta”. Logoraši su svakodnevno ubijani na različite načine, radeći teške poslove po blatu i kiši, snegu i mrazu, mokri, gladni, prljavi, vašljivi, maltretirani na svakom koraku. Ubijani su

Spaljivanje srpske djece u selu Brižina 20. aprila 1942. godine

Najmasovniji zločin nad srpskom djecom u selu Brižina kod Bugojna ustaše su počinile 20. aprila 1942. godine. U štali Nedeljka Pilipovića tog dana živo je spaljeno 86 mještana srpske nacionalnosti, među kojima 46 djece mlađe od 16 godina — od čega 28 djece mlađe od pet godina. Povod za ovaj teški zločin bilo je ubistvo ustaškog stožernika i organizatora pokolja srpskog naroda u bugojanskom srezu, Nikole Jurišića, kog je nekoliko dana ranije likvidirala partizanska patrola. U znak osvete, hrvatske i muslimanske ustaše predvođene Matkom Matanićem Jozom iz sela Ljubnić, upadaju u osamljeno planinsko selo Brižina i spaljuju srpsku nejač zatvorenu u štali. U plamenu i najtežim mukama život su izgubila

Predrag Ristić

I Beograd vapi za jasenovačkim memorijalom: Srpska tela su rekom stizala iz Hrvatske

Arhitekta Peđa Ristić (1931 – 2019.): Na tri mesta u Beogradu prikupljani leševi iz reke. Hrvatski zločin Savom rasut do Crnog mora. Kod Kule Nebojše na Kalemegdanu, na Ratnom ostrvu od 1942. do 1945. sahranjivane su ustaške žrtve. Dve reke, Sava i Dunav, na neki način odredile su sudbinu arhitekte Peđe Ristića, autora nekih od najlepših novijih srpskih crkava. Bivši član „Medijale“, a potom Enfant terrible beogradske umetničke scene danas ima 87 godina. Bio je u timu Bogdana Bogdanovića kada je ovaj pravio jasenovački spomenik Kameni cvet. Potom je prošle decenije u Skupštini grada pokrenuo inicijativu da se na Velikom ratnom ostrvu podigne crkva mučenicma čija je tela izbacila Sava

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Zemunski logor nije se nalazio u okupiranoj Srbiji, već na teritoriji NDH

Kao Zemuncu, dobro mi je poznata zemunska istorija, posebno ona 20. veka, između ostalog i nepobitna činjenica da se od aprila 1941. Zemun nalazio izvan sastava okupirane Srbije, pa samim tim ni zemunski logor nije bio na teritoriji Srbije. Logor Staro sajmište, 1945. godina (Foto- dokumentacija „Politike”) To potvrđuje i enciklopedijska jedinica ’koncentracijski logori’ Hrvatske enciklopedije, koju izdaje Leksikografski zavod ’Miroslav Krleža’ u Zagrebu. U Politici od 22. aprila 2023. prenesena je agencijska vest pod naslovom „Danas se u Srbiji obeležava Dan sećanja na žrtve Holokausta”, u kojoj je između ostalog zapisano: „Nacionalni Dan sećanja na žrtve Holokausta, genocida i drugih žrtava nacizma i fašizma u Drugom svetskom ratu biće

Bursać Vladimir: Predrasuda o stradanju Srba po rasnom osnovu u NDH je zamena teza

Protivnik te tvrdnje stalno poteže, a mnogi ljudi misleći da rade za svoj narod, ponavljaju nešto što nikada nije dokazano niti utvrđeno, suštinski braneći protivnika. Protivnik na taj način konzervira stanje u našem društvu. Kao nacionalna institucija sa odgovornošću da razume i drugima objasni šta se dogodilo tokom Drugog svetskog rata na prostorima okupirane Jugoslavije, Muzej žrtava genocida iz Beograda ima obavezu da u svome radu kao i u saopštavanju rezultata istraživanja, upotrebljava naučnu metodologiju. Naučna zajednica mora biti oruđe, kanal i prozor kroz koji će se objavljivati rezultati istraživanja, svedočenja, dokazi o onome što se zaista dogodilo. Naučna zajednica poseduje monopol nad naučnom metodologijom, i to je činjenica koju

Dan stvaranja NDH, kada je na Zagreb pala tama a iz njega krenulo zlo

U četiri kratke godine, ona je svojim aparatom, u genocidu kakav Evropa nikada nije videla, usmrtila između 500 000 i 1 000 000 Srba sa teritorija koje je okupirala Nezavisna Država Hrvatska je osnovana 10. aprila, pre 83 godine, kao država hrvatskog naroda pod vojno-političkim patronatom Hitlerove Nemačke. To se dogodilo svega 4 dana nakon invazije sila Osovine na Jugoslaviju, na dan ulaska nemačkih trupa u Zagreb. Nemački vojnici su dočekani kao oslobodioci s neskrivenim oduševljenjem najširih masa zagrebačkih Hrvata. Period koji je nastupio predstavlja najsramnije razdoblje hrvatske istorije obeleženo rasnim zakonima, koncentracionim logorima i brojnim zloćinima koji su odredili zločinački karakter nove vlasti, čime su raspršene nade nekih da

NAJNOVIJE VIJESTI

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Ustaško ljeto 1941. (1) Kad je Velebit bio grobnica

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.