arrow up

Jadovničani na međunarodnoj konferenciji „Stradanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u periodu 1941-1945. godine“

Učesnicima konferencije obratiće se i predsednici udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke i Beograda, Dušan Bastašić i Momčilo Mirić. REPUBLIKA SRBIJANARODNA SKUPŠTINAOdeljenje za odnose s javnošću N A J A V A Poštovani, Obaveštavamo vas da će u četvrtak, 9. aprila 2026. godine, u organizaciji Parlamentarne grupe za nacionalno sećanje i stradanje – VREME JE, biti održana međunarodna konferencija: „Stradanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u periodu 1941-1945. godine“ Konferencija će biti održana u maloj sali Doma Narodne skupštine, Trg Nikole Pašića 13, sa početkom u 11.00 časova. Akreditacije možete slati na meil: [email protected] Izvor: NARODNA SKUPŠTINA REPUBLIKE SRBIJE

GODIŠNJICA STRADANJA NA LIJEVČE POLJU: „Četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine

6. aprila 1945. godine u borbama u Lijevče Polju stradalo je jezgro hercegovačkih četnika na čelu sa svojim komandantom Miloradom Popovićem. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA Autor: Milan Nikčević NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Ono što je Zidani Most, Kočevski Rog i Pohorje u svijesti nacionalnog naroda Crne Gore to je Lijevče Polje, „četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine – simbol tragičnog stradanja duboko urezan u dušu i kolektivno pamćenje, „zbirno ime za sva

Grobnica u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta 1945. godine

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba, prije samog oslobođenja Gospića, odveli ih u Smiljan, te ih povješali na putokaze i okolno drveće na raskrsnici puteva u Smiljanu. Жrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala 

Početak pakla za Srbe – prvo su 6. aprila 1941.g., sravnili sa zemljom Beograd

Fašistička Nemačka je bez objave rata 6. aprila 1941. godine napala Kraljevinu Jugoslaviju. Napad je počeo snažnim udarima vazduhoplovnih snaga, specijalnim dejstvima i brzim prodorima oklopno-mehanizovanih jedinica. Glavni cilj napada nemačkog vazduhoplovstva je bio: razaranje Beograda, demoralisanje vojske i naroda i uništenje jugoslovenskih vazduhoplovnih potencijala. Odluku, da se Beograd razori, doneo je lično Hitler 27. marta, razjaren vestima o demonstracijama u Beogradu protiv potpisivanja ‘Trojnog pakta’. Izvršenje zadatka povereno je 4. vazdušnoj floti pod komandom generalpukovnika Aleksandra Lera. Operacija uništenja Beograda nosila je naziv ‘Strašni sud’ [Strafgericht]. U 6.30 časova napala su 234 bombardera i 120 lovaca. Većina žitelja jugoslovenske prestonice zatečena je na spavanju jer je bila nedelja. U

bijeli-potok2013-3.jpg

Kalendar genocida: 05. april 1942. Godišnjica stradanja Srba kod Banja Luke

U selo Bijeli Potok 4. aprila 1942, bila je to Velika subota, dan uoči Vaskrsa, došle su komšije, ustaše iz Debeljaka, govoreći Srbima da nikuda ne idu od svojih kuća. Međutim, na Vaskrs je jedan dio porodica otišao čuvati stoku, a drugi ostao kući vjerujući da im niko neće ništa. Na sam Vaskrs 5. aprila 1942. godine ustaše iz susjednog sela Debeljaci na zvjerski način hladnim oružjem pobile su 54 Srba u dobi od jedne do preko 80 godina. Pošto se zločin desio na veliki pravoslavni praznik, parastos i komemoracija održavaju se svake godine drugog dana Vaskrsa u organizaciji Udruženja „Bijeli Potok“ – Banja Luka. Vezane vijesti: Godišnjica stradanja Srba

Đurđica Dragaš: ROĐENA MOJA

Ruka mi tvoja krv oboji. Sestrice, kćeri. Ruka me tvoja vodi.Sestrice,kćeri,Mila moja. Kroz travu niz brdo razastrtu,mekanu, milnu, mirisnu.Kroz šumu što k nebu raste,tiha, samotna, prozračna. Ruka me tvoja vodi.Ka moru, niz ponore.Na pučinu nemirnu,ka stenama mračnim. Ruka mi tvoja linije na dlanu ispisa.Mladež na obrazu iscrta.Boju oku dade. Ruka mi tvoja krv oboji.Sestrice,kćeri. Rođena moja!!! Od istog autora: Đurđica Dragaš – Kolumnisti – prijatelji

Nikola N. Жivković: Ideologija cionizma glavni izvor antisemitizma u svetu

Glavni nosioci rusofobije i srbofobije na Zapadu upravo su Jevreji Sjedinjenih Država, Engleske, Francuske i Nemačke. (Prvi put objavljeno 18. 11. 2023. na portalu Stanje stvari) Vankuver, Kanada, subota, 5. avgust 1995. Poslepodne otišao sam u Vankuver, do univerzitetske biblioteke (The University of British Columbia) i pregledao štampu. U svoju svesku prepisao sam članak iz San Francisco Jewish Community Publications, koji je prenela Jewish Telegraphic Agency. Čitam Jewish Bulletin of Northern California: Published on Friday, July 28, 1995 “Bosnian Muslims suffering like Jews under Nazis”, official says. “The expulsion terror practices in Bosnia today is quite comparable to what happened from the beginning of the Third Reich to the outbreak of the war,” Ignatz Bubis, chairman of the central

SJEĆANJE NA ZLOČIN 3 APRILA 1942. – BEGOVO BRDO, CETINGRAD

U ovom malom kordunaškom selu, Begovo Brdo, ustaše su na najokrutniji način ubile 137 srpskih seljaka, najviše djece u starosti od 15 godina. Najveći zločin počinili su 3. aprila 1942. godine, kada je ovim krajem prolazila Pavelićeva tjelesna bojna pod komandom Ante Moškova. Tada su izmasakrirali 121 muškarca, žena i djece. Njih 73 su poklale ustaše u šumi Latićkima kod sela Batnoge iskopavši pod batinama zločinaca sami sebi masovnu grobnicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kuća, na njivama i pobili ih 48 kako iz vatrenog oružja tako noževima, batovima i krampovima. Ovim ustašama Pavelićeve tjelesne bojne koje su slabije poznavale naselja dati su za pomoć oružnici i dio treće ustaške satnije s područja

Cilj „Hrvatske pravoslavne crkve“ – političko i duhovno nasilje nad Srbima!

Na današnji dan, 3. aprila 1942 Ukazom ustaškog poglavnika Ante Pavelića ustanovljena Hrvatska pravoslavna crkva. Takozvana Hrvatska pravoslavna crkva nije i nikad neće postati crkva, a cilj te paracrkvene organizacije, koja baštini nacističku tradiciju NDH jeste da vrši političko i duhovno nasilje nad preostalim Srbima u Hrvatskoj, smatra profesor Jovan Janjić. Samozvana Hrvatska pravoslavna crkva (HPC) opasna je po Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) jer je reč o dugoročnom projektu, čiji su glavni ciljevi dobijanje autokefalnosti i pohod na imovinu SPC u Hrvatskoj, smatra predsednik Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac. Iako takozvana HPC još nije uspela da se upiše u Evidenciju verskih zajednica u Hrvatskoj zbog administrativnih prepreka sadašnje vlasti, Štrbac

Olivera Šekularac: Prolećni snegovi

Moji su koreni na nebu, tamo među svojima gde se čeka spasenje. Prolećni snegovi veju u našoj Lici,bar neko mojima na grob da dođe.. Pahulje prolećne, bar vi nežne buditekad grobove zaboravljene grlite.. Bar ih vi cvetnim pahuljama ukrasite,umesto onih voštanicakoje se ugasiše. Hvala ti, sneže beli,što tragove zveri pokriješ,pa bar u toj zimskoj čistini i belini, na tren,zavičaj bajkom obviješ. Ne znaš ti, majko, šta su lički snegovii kako često i proleće okite. — Ne znam, Smiljana, ne znam…ali znam da plačem na smetove martovske,na snimke onih Plitvičkih jezerašto mi prijatelji poslaše. Nisu to slapovi —to duša suzama u zavičaj otiče. A zavičaj, on je u pesmi.Ponekad ga tamburica

Momčilo Mirić: Muka i neverica

Gospodin Nenad Fogel sa položaja Predsednika Jevrejske Opštine Zemun doslovce i u potpunosti ignoriše 6.500 Srba na groblju u Zemunu, koji leže u zajedničkoj grobnici, najvećoj poznatoj pojedinačnoj grobnici Srba na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Oni kojima je izbrisano ime, broj i identitet 1944.g. kada su Nemci i Hrvati uništili detaljnu dokumentaciju logora Zemun. Oni kojima je sakriveno ime, broj i identitet, još 1957.g. kada im je podignut spomenik od strane NOO Zemun, na kome je pisalo „Жrtvama Fašizma“. Njima, mučenicima, se ponovo uskraćuje identitet, broj i ime, i ne dozvoljava im se  molitva, pomen, parastos i svako moguće sećanje na njih! Ne shvatam misao koja je ponukala g. Fogela

Жivot – nova zbirka poezije Miloša Kordića

Ovih dana iz štampe je izašla nova zbirka poezije Miloša Kordića, pod naslovom Жivot, u izdanju ugledne izadavačke kuće Prometej iz Novog Sada. I na nedavno održanom Novosadskom sajmu knjiga našla se i na štandu svog izdavača. Pjesme u zbirci svrstane su u pet ciklusa: (zimsko kolo), (srebrno veče), (listanik azbučni), (kočija ilijina) i (međ zvijezdama: grad). Sve pjesme, za razliku od gotovo svih knjiga poezije ovog autora, pisane su u vezanom stihu, odnosno: rimovane su. Poezija u ovoj zbirci kratka je hronologija pjesnikovog života: od rodnog kraja (sela, Banije), pa do gradskog života. Pjesnik se dotiče i istorije, ali i tema iz savremenog, današnjeg, sve neizvjesnijeg čovjekovog života. ljudske sudbine.

LJUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo nebo nad nama da li će zauvek sjati nad našim počivalištem? Beskraj i kraj, konačnost i vječnost, smrt i besmrtnost, sve je slilo u jednu tačku i stalo u ovaj trenutak. Da li se čovak zato rodi, zato muči, zato poguri pod teretom svake nevolje – zato da u jednom ljetnjem danu sagleda kraj svega – kraj muke i kraj ljepote? Muka za mrvu kruva i ljepotu rađanja, ljepota u oku i osmijehu i onda kraj sa pitanjem kuda sve odlazi. Kraj u srijedu! Možda je tako pisano. Ja sam mislila da nijesam ni na sredini života, a

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Uporedimo li dostupne tragove preostale iz prošlih epoha sa onim što nam kao predložak pruža 20. vijek, jasno je da su naši davni preci bili biološki prilagođeniji ovoj planeti, nesumnjivo inteligentniji i moralno superiorniji od današnje populacije, koja je biološki, ali i na mnogo drugih planova, na putu ubrzane devolucije. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Iako je Jasenovac jasan znak tog propadanja,

Uz 42. godišnjicu smrti velikana iz Hašana: Branko Ćopić, juče i danas

Od prvih novinarskih priča u „Politici“, od kojih se izdržavao u studentskim danima, pa do kraja života Branko Ćopić je ostao jedini profesionalni pisac u socijalističkoj Jugoslaviji, što samo sobom dovoljno kazuje koliko je ovaj velikan pera bezalternativno shvatao spisateljski poziv od koga je isključivo živio, budući da je bio najtiražniji jugoslovenski pisac, uz to najplodniji, najprevođeniji i najpopularniji. Piše: Mirjana Stojisavljević Poznaje li se i približno njegov stvaralački opus, onda se nesumnjivo može reći da je ovaj najzavičajniji i najomiljeniji od svih jugoslovenskih pisaca, korijenski vezan za rodne Hašane, cjelokupan svoj romaneskni talenat posvetio upravo podgrmečkom čovjeku, prateći njegov stradalni put od 1941. do 1946. godine kada biva planski

NAJNOVIJE VIJESTI

Trojice u Vrbici

Od tog ognjenog, krvavog leta nema ko da me dočeka radošću, zagrljajem

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.