
Dani(j)el Simić: Borić Mare Novorođenče
Ono je ono. Ne znam muško ili žensko. Ali kako znam da je – srpsko? Zašto danas, kad se poneko sjeti okupirane Republike Srpske Krajine, biram da pišem baš o njemu? Zato što je to isto. Zato što ili nema, ili ne zna, a najčešće neće niko drugi. Drago naše Novorođenče, moram. Jer možda nijesi moje, ali jesi naše. Da nijesi naše, živjelo bi možda. Sjeme nastavilo. A i šta može biti nekom kao tebi, tek rođenom u prvoj polovini dvadesetog vijeka, bez majčine sise? Zaklaše ti bebi-formulu. Udaviše te u odsječenom pupku. Sramota me tebe. Sramota me, a ti vjeruj ako možeš. Jer možda nijesi moje, ali jesi naše.













