fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Sudbina Livanjskih Srba: Od đedovine Kraljevića Marka do pustih i razrušenih naselja obraslih šumom!

Zidina spaljene crkve i polomljeni spomenici na srpskom groblju u Donjim Rujanima
Zidina spaljene crkve i polomljeni spomenici na srpskom groblju u Donjim Rujanima

O Srbima sa područja Livanjskog polja se malo govorilo. Kao da ih je nakon ratova ’90-ih zaboravila i Srbija i istorija. Livanjsko polje je bilo granično između pravoslavnog i katoličkog stanovništva, omeđeno dvema planinama sa jugozapada Dinarom, a sa severoistoka Golijom. Sam grad Livno se nalazi u donjem delu Livanjskog polja, prema Dalmaciji, gde je katoličko stanovništvo u okruženju dominantno. U gradu Livnu do rata su živeli i pravoslavni i muslimani i katolici.

Za Srbe Livno je poznato po epskoj pesmi o starcu Vujadinu, koji je kao ajduk stradao u vreme Turaka sa svojom prodicom. Poznata osmatračka kula, gde je po predanju postradao ovaj srpski ajduk, koja stoji nad gradom Livnom, se vekovima naziva upravo po starcu Vujadinu, Vujadinova kula.

Livno – Vujadinova kula
Livno – Vujadinova kula

Ono što je manje poznato jeste da je upravo deda kraljevića Marka bio upravnik Livna i da poreklo kraljevske loze Mrnjavčevića potiče iz sela Čelebić sa Livanjskog polja. Osiromašeni vlastelin Mrnjava je za vreme cara Dušana zbog svog gostoprimstva bio uzet na carski dvor te vremenom napredovao u službi. Kasnije je Mrnjačevića dinastija vladala današnjim oblastima Makedonije i severne Grčke do reke Marice, gde je pretrpela strašan poraz od nadirućih Turskih hordi. Od najzapadnijih do najistočnijih strana srpske države, sudbina Mrnjavčevića nije bila ni malo laka.

O stradanju livanjskih Srba tokom Drugog svetskog rata pa i u ratu ’90-ih je ostalo zapisa. Tokom ustaške NDH, jame i vrtače Livanjskog polja napunjene su nevinim srpskim žrtvama po genocidnoj ideologiji osnivača ove monstruozne tvorevine. Ni samo Livno nije ostalo bez jedne takve krvave „uspomene“.

Trenutno Livno i Livanjsko polje pripadaju kantonu 10 ili zvanom još i Hercegbosna županija. Teritorija ovog kantona obuhvata prostor od Tomislavgrada, nekadašnjeg grada Duvna, koje je i pre rata bilo većinski naseljeno katoličkim stanovništvom, pa sve do Bosanskog Petrovca. Kanton je površine 5000 kvadratnih kilometara, od čega je polovina zemljišta vlasništvo Srba, kojih na žalost na tom području ima vrlo malo.

U Drvaru, Grahovu i Glamoču i pored masovnog iseljavanja, Srbi i dalje čine većinsko stanovništvo. Simbol ovog kantona je hrvatska šahovnica. U ovom kantonu kao i u ostalim kantonima pod upravom Hrvata Srbi nisu konstitutivni narod, za razliku od ostatka Bosne i Hercegovine. Potrebno je naglasiti da su Srbi u Bosanskoj Krajini, kojoj pripada i ovaj deo Bosne, bili praktično etnički čisto stanovništvo. Od otprilke polovine Livanjskog polja pa sve do Drvara, sva naselja su bila isključivo srpska i pored genocida koji je izvršen tokom Drugog svetskog rata, stanje u Titovoj Jugoslaviji, što se tiče etničkog sastava je ostalo nepromenjeno, sve do ’90-ih godina HH veka. I dalje su ovi prostori katastarski u vlasništvu Srba, ali su na žalost zapusteli.

U Beogradu funkcioniše Udruženje Ognjena Marija Livanjska, koje okuplja Srbe sa područija Livna i Livanjskog polja, uključujući naselja od Kupresa do Grahova. Udruženje je osnovano sa misijom očuvanja bogate srpske kulturne i verske baštine sa tog lokalnog područija, negovanja sećanja na srpske žrtve, kao i održavanja aktivnih, živih veza sa malobrojnim Srbima koji danas žive na tom području.

Sa dr Sinišom Jagodićem, članom Upravnog odbora udruženja Ognjena Marija Livanjska, vodili smo razgovor na temu sudbine Srba u Livanjskom polju i mogućnostima da se to stanje promeni.

Na koji način Vaše udruženje OML pomaže Srbima Livanjskog polja?

Jedan od tri osovna pravca delovanja Udruženja je održavanje veza sa Srbima koji žive na području Livna. Cilj je poboljšanje uslova života i stvaranje uslova za povratak. Aktivnosti se ostvaruju izradom baza podataka raseljenih i njihovih potomaka, podsticajem pribavljanja ličnih dokumenata BiH, podsticajem regulisanja vlasništva nad imovinom, praćenjem konkursa i oglasa u vezi sa povratkom, popravkom kuća, poboljšanjem obaveštenosti i iznalaženjem mogućnosti za poboljšanje infrastrukture u seoskim područjima.

Neposredna veza se ostvaruje darivanjem dece i staračkih samohranih domaćinstava u Livnu i selima Livanjskog polja za Uskršnje i Božićne praznike, finansijskim pomaganjem pokloničkih putovanja za decu, pomaganjem povratničkih domaćinstava u smislu prve pomoći za pokretanje posla koji će biti osnova za opstanak, formiranjem Fonda za opstanak itd.

Koliko je ostalo tamo Srba, da li ima povratnika i da li ima mlađeg stanovništva?

Srba u Livnu, odnosno parohiji Lijevanjskoj ima malo, povratnika i mladih još i manje. Sa rimokatoličkog stanovišta u prethodnom veku uspešno je u tri akta ostvaren zacrtani plan i procenat Srba u Livnu sveden sa 50% u HIX veku na nivo statističke greške danas. U poslednjem ratu zapaljena je Crkva Uspenja Presvete Bogorodice koja ima status zaštićenog spomenika kulture BiH, devastirana spomen-kapela posvećena Ognjenoj Mariji gde su bili pohranjeni ostaci livanjskih Srba koji su devedsetih izvađeni iz jama, a gradsko stanovništvo pobijeno, ulogoreno ili proterano. Kao i u Prebilovcima, Srbi su prvo zverski uništeni u velikom broju, a potom se pokušalo ubiti i sećanje na njih. Nečijom nebrigom i nezainteresovanošću ovo dvostruko ubistvo nikad nije okarakterisano kao genocid.

Primetno je da i pripadnici hrvatskog i bošnjačkog naroda u poslednje vreme napuštaju te prostore, da li postoji mogućnost da se, uz neku adekvatnu natalitetnu politiku, u dogledno vreme povrati makar paritet između Srba i Hrvata i Bošnjaka, kakav je bio pre masovnog proterivanja srpskog stanovništva sa ovih prostora?

Teško je pretpostaviti da u skorijem periodu može doći do demografskog oporavka srpskog naroda na području Livna i Livanjskog polja. Radi se uglavnom o staračkiom domaćinstvima. Po rečima naših sveštenika, koji su za sve ove godine posle rata imali tek po neko krštenje ili venčanje, svaki fizički odlazak nije samo gašenje jednog života nego često i jednog ognjišta. Ipak postoje pojedinačni pokušaji povratka koje Udruženje pomaže u granicama svojih mogućnosti. Skoro smo darivali i prvo novorođenče koje nas je sve obradovalo.

Livno je danas „grad duhova“ iz koga svi odlaze. Broj stanovnika opštine je dramatično pao sa nekadašnjih blizu 50000 krajem osamdesetih na 21000 danas. Grad napuštaju cele porodice. „Pobednici“ idu ka porazu krupnim koracima. Livno, izgleda, ne može bez nas. Dva puta smo pružali ruku i ona je opet ispružena. Sa većim oprezom, naravno.

Kanton 10 sa šahovnicom kao grbom, Srbe ne priznaje kao konstitutivni narod, iako je sačinjen od gotovo 50% teritorije koju su vekovima isključivo Srbi naseljavali. Da li postoji mogućnost da se uz neku agilniju političku borbu izmeni ovaj položaj Srba u delovima BiH koji su pod hrvatskom vlašću?

Prvo, moramo naglasiti da je Ustavni sud Federacije proglasio ove simbole neustavnim, jer predstavljaju tradiciju samo jednog konstitutivnog naroda. Zastava i grb „kantona bez imena“ su i dalje u faktičkoj upotrebi što sve govori. Drugo, mi smo kasno shvatili da konstitutivnost nije nešto što je dato za sva vremena već je predmet permanentne borbe. I treće, iako ovaj kanton čine tri srpske i tri hrvatske opštine „katastarski“ odnos je daleko preko 50% u korist Srba jer je srpski udeo u dominantno hrvatskim opštinama Livno, Tomislavgrad i Kupres ogroman. A imovina je neprikosnovena. Prema poslednjem popisu 2013. Srba je u Livnu 1,27%, a u Tomislavgradu 0,07%. Broj srpskih učenika u školama je dramatično manji od ovih procenata.

I dozvolite mi da ovde pomenem još jednu jako važnu stvar koju naši ljudi često prenebregnu. U BiH je pokrenut postupak uređenja katastarskih knjiga. Srbi bi se morali ozbiljno pozabaviti tom vrstom svojih dokumenata i imovine. Naročito ako imamo u vidu da se imovina nije redovno prevodila i prenosila jer se sve odvijalo na dogovor u porodici. Sada je važni mi na to apelujemo, da se urede imovinska stanja i da se uredno sve uvede u knjige. Nije pitanje da li sada vredni manje ili više, kao ni to da li neko razmišlja da se vrati ili ne. Niko ne zna šta nosi budućnost i niko nema prava da potomke liši predačkog imanja i nasleđa.

Uskoro treba da se održe izbori u BiH, da li je to prilika da se promeni položaj Srba u onim delovima Bosne koji su izvan Republike Srpske?

Izbori u BiH su zaista prilika da se bar minimalno popravi položaj Srba van Republike Srpske. Položaj Srba u Federaciji, a pogotovu u Kantonu 10 je, kao malo gde u „regionu“, na ivici podnošljivosti. Mi pozivamo sve Srbe sa područja Livna koji žive van BiH, a imaju pravo glasa da učestvuju na oktobarskim izborima, jer tako pokazujemo da se nismo odrekli svojih sela, gradova i ognjišta. Otvorena je zajednička zavičajna kancelarija srpskih udruženja iz Drvara, Livna i Bosanskog Grahova u Bulevaru Milutina Milankovića 120 b na Novom Beogradu (preko puta Arena sporta) gde naši članovi dežuraju prema rasporedu do 27.jula kada je poslednji rok za prijavu. Svi oni koji su 1991. godine imali mesto boravka u BiH ili su bili popisani 1991. godine mogu se prijaviti za glasanje, čak i ako nemaju dokumenta BiH (lična karta ili pasoš). Moguće je glasanje poštom ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a poslovi registracije mogu se besplatno obaviti u našoj kancelariji. Detaljnija uputstva se mogu videti na sajtu omlivanjska.com.

Na koji način bi Srbi, koji su izvan Republike Srpske, a kroz izborni politički proces, sem masovnijeg izlaska na glasanje, mogli popraviti svoj položaj?

Mi smo nestranačko udruženje i ne možemo savetovati birače kako da glasaju. Iskustvo nam govori da tamo gde nema srpske države ili srpske vlasti Srbi nemaju šta da traže, što nameće i posebne vidove političke borbe. Ljudi koji nemaju mnogo izbora u svakodnevnom životu ne mogu legitimno ni birati na izborima. Ovakav položaj srpskog naroda zahteva prevazilaženje stranačkih interesa i udrživanje na platformi opstanka, bez želje da se drugim narodima nameće izbor njihovih predstavnika. Veliki je luksuz baviti se ideološkim razlikama u uslovima elementarne ugroženosti. Naravno, mislim da srpski politički akteri u BiH treba da donesu konačnu odluku o ovom pitanju.

U pojedinim opštinama Livanjskog polja, Srbi već svakako drže vlast, koliko je to pomoglo poboljšanju uslova života na tim područjima i šta bi se još moglo uraditi pa da vekovna ognjišta predaka postanu primamljiva i potomcima za eventualni povratak i ponovno naseljavanje?

U opštinama sa srpskom vlašću kao što su Grahovo i Drvar, situacija je formalno bolja u pogledu prava iz oblasti kulture i obrazovanja, ali suštinski nema napretka. Srbi ne mogu da se zaposle u javnim preduzećima i nemaju perspektivu. Infrastruktura je u očajnom stanju, a ruševine iz prethodnog rata dominiraju gradovima. Ljudi su prepušteni sami sebi i odlaze. Kantonalna uprava ne čini ništa ili čak blokira lokalni razvoj.

Za eventualni povratak ili naseljavanje potreban je ozbiljan pristup vlasti Republike Srpske i Republike Srbije i verovatno ozbiljna ulaganja. Neohodno je proceniti potencijale ovih inače pasivnih područja u smislu organske proizvodnje hrane, uzgajanja lekovitog bilja, stočarstva i turizma. Potom bi trebalo da slede projekti i ulaganja. Veliki problem je razorena infrastruktura.

Hrvatska država već nudi kao jedan turistički projekat obilazak vrha Dinare, sa hrvatske strane, jedne od najviših planina na Balkanu. Da li postoji mogućnost da se značajnije razvije turizam na ovim područjima, čija je priroda spektakularna?

Začeci ove ideje o planinarenju i obilasku Dinare, odnosno Troglava i Šatora već postoje, a podržava ih i naše Udruženje. Obilazak se organizuje u Beogradu, kroz planinarsko društvo, a spava se pod šatorima u dvorištu kuće organizatora. Sigurno bi se mogle posete organizovati i u većem broju, ali tamo je problem prenoćište. Drugu ideju koju na umu ima Udruženje, a koja bi se sprovela u suorganizaciji sa crkvom, odnosi se na hodočasnička putovanja sa obilaskom stratišta i svetinja Eparhije bihaćko-petrovačke. I tu je, takođe, kočnica sprovođenja prenoćište. Ovaj problem bi trebao delimično biti prevaziđen obovom parohijskog doma u Vrbici i izgradnjom konaka u Gubinu.

Koliko je rad vašeg udruženja prepoznat od strane države Srbije, a koliko ga cene Srbi poreklom sa Livanjskog polja? Da li imate dovoljno donacija za projekte? Da li postoji mogućnost veće pomoći od strane institucija Republike Srpske i Republike Srbije?

Mislim da rad našeg Udruženja nije dovoljno prepoznat od strane države Srbije, a mogao bi to biti dobar model po kojem bi, uz minimalnu logistiku, država mogla organizovati ili pomoći rad sličnih udruženja koja bi imala misiju okupljanja ljudi sa područja gde su Srbi izrazita manjina, sa minimalnim ciljem da bar niko od naših sunarodnika ne bude ugrožen od zime ili gladi (što se na žalost dešava i u Srbiji) i da se sačuva baština. Prošlo je pet godina od kada je Udruženje Ognjena Marija Livanjska obnovilo svoj rad na čelu sa predsednikom Nikolom Petrovićem. Najviše je učinjeno na polju očuvanja istorijske svesti, kulture, tradicije, verske i sakralne baštine Srba na području Livna i Livanjskog polja. Udruženje se neprekidno konsultuje i gotovo na dnevnom nivou usaglašava svoj rad sa parohom lijevanjskim koji ima status počasnog člana. Većina aktivnosti se odvija uz blagoslov Eparhije bihaćko-petrovačke. Svesni smo uloge SPC u očuvanju verskog i nacionalnog identiteta, pogotovu u najtežim uslovima tuđinske vlasti, ratova i pogroma. Sredstva se uglavnom obezbeđuju donacijama članova, ali i prijatelja koje nismo poznavali, a koji su nas prepoznali. Sredstva i pomoć smo dobijali od Republike Srbije preko konkursa Kancelarije za dijasporu, Eparhije bihaćko-petrovačke, Fonda Patrijarha Pavla, a dobru saradnju smo ostvarili sa Ministarstvom spoljnih poslova Republike Srbije, Pokrajinskim sekretarijatom za privredu i zapošljavanje Novi Sad, Predstavništvom Republike Srpske u Beogradu, SO Surčin, Muzejem žrtava genocida Beograd, Muzejem Republike Srpske Banja Luka itd.

Hram Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu
Hram Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu

Kada se poredi položaj Srba sa Kosova i Srba sa Livanjskog polja, koje su sličnosti a koje razlike, da li se može povući neka paralela?

Iseljavanje sa Kosova i Metohije, kao hroničan i „nerešiv“ problem bivše velike države, bilo je, u stvari, paravan za procentualno mnogo veće iseljavanje Srba iz BiH i Hrvatske. Pritisak na Srbe u BiH je imao svoje perfidnije forme i nije nikada bio tako brutalan kao na Kosovu i Metohiji. Srbi u Livnu su vekovima delili dobro i zlo sa svojim komšijama druge vere, a istog jezika.

Najkrupnija i najozbiljnija razlika je u tome što su Kosovo i Metohija ustavno-pravno deo Srbije. Suštinski, današnji položaj livanjskih Srba odgovara položaju naših sunarodnika južno od Ibra koji žive u enklavama, u nemogućim uslovima, ali sa nadom da neće biti ostavljeni od matične države kojoj još uvek pripadaju.

Da li ste optimistični po pitanju sudbine Livanjskih Srba, koji su ostali da žive na svojim vekovnim ognjištima? 

Kada govorimo o sudbini livanjskih Srba najbolje je da citiramo predsednicu Upravnog odbora našeg Udruženja Gordanu Dostanić koja je petogodišnji izveštaj o radu završila rečima:

… ovaj izveštaj završavamo u uverenju da će narednih pet godina doneti nove forme i sadržaje, nove projekte, nove koordinatore, nove članove, nove dobrovoljce, nove nervoze, nove jurnjave…, a iznad svega dobre rezultate. A nekih daljih i još daljih pet godina da će se umnožiti broj srpskih kuća, zaorati srpske njive, pokositi srpske livade u Livanjskom polju i preko Dinare rasuti zvuk naši zvona i ojkače… Imamo pravo da verujemo, zato smo se udružili da u toj veri radimo. Ako i ne bude baš tako, moći ćemo sa ponosom da pokažemo prijateljima slike naših hramova, spomenika, predačkih grobova koje ne skriva zova i korov i koji svojim izgledom kažu: nijesu me moja djeca zaboravila!“

Na kraju ali ne manje važno, najbolji učenik svih osnovnih škola Kantona 10 u školskoj 2015/16. godini bio je David Kovačić, iz Livna, jedan od dvadesetoro srpske dece sa područja te opštine.

Izvor: Vidovdan

Vezane vijesti:

U Aranđelovcu otvorena izložba o Livanjskim Srbima

Zločini nad Srbima Livanjskog polja, 28. jula – 3. avgusta 1941.

Godišnjica: 12. – 22. jula 1941. – Stravični zločini nad Srbima livanjskog polja

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: