fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Srpski „orlovi“ brane nebo od Hitlerovog „strašnog suda“

Sloboda je ono što bi hteli po svaku cenu da nam oduzmu, ili bar ograniče. Ali sloboda je nešto što se ne prodaje i ne kupuje. Sloboda je nešto što se bez našeg pristanka ne može trajno oteti. Ona može biti uzurpirana na određeni period, ali od onih verujućih nikad neće uspeti da je oduzmu. Pravi Srbi nikad neće predati sebe i svoju čast, pogotovo ne za sitne interese, materijalno ili pare. Onda kada svi budemo polagali svoje konačne račune dobijeni interesi, materijalno i pare nam neće biti od pomoći, ali vera i čast hoće.

Posada IK-3

Uvek je bilo onih koji vodeći se interesima ili strahom posustaju i prate pogrešnu stazu. Nasuprot njima ne pitajući za cenu stajali su oni pravi. Upravo oni na koje smo svi danas tako ponosni. Danas svako od nas stoji pred novim izborom, hoće li pokleći i ostati samo deo ružne prošlosti svojih potomaka ili će svojim životom svedočiti veru, istinu i pravdu. Odlučimo li se za put istine, odlučili smo se za život i ponos svojih potomaka.

Moramo biti poput onih na koje smo tako ponosni, njih je vodila snaga vere, to mora i nas. Postanimo svesni i potpuno sigurni da bez obzira u šta nas zapad ubeđuje i priča da se i najtamnija i najružnija noć mora završiti svitanjem. Pa zar da zbog njihovih ružnih priča izgubimo ona divna svitanja, koja su nam obezbedili naši prađedovi. Nije to uspeo ni Hitler da učini, sa svojim „strašnim sudom“ a ni zapad sa svojom „nedeljom pacova“, kao ni sa „milosrdnim anđelom“.

Posle toliko vremena i lekcija koje nam je život pružio znano nam je da nemamo gde da žurimo, nerviranje bi nam bilo nepotrebno i štetno, da tražimo prijatelje tamo gde ih nikad nismo imali prilično glupo. Zato nam ostaje da živimo kako smo oduvek to i činili, puni vere i bezkompromisni na putu istine i pravde. Verujući samo onima kojima smo to mogli i vekovima unazad. Ostajući čvrsti u svojoj veri, odani svom putu i svojoj duši. Onako kako su nam toliko puta kad god je bilo teško pokazivali i srpski „orlovi“.

Tako je bilo i onda kada je dat tajni znak za početak napada na tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju i bombardovanje Beograda. Hitler je prihvatajući predlog ministra propagande nacističke Nemačke Gebelsa odlučio da za 6.aprila 1941 taj znak bude „Marš princa Eugena”. Tako je uz zvuke ovog marša koji je komponovao Andreas Leonard, emitovanog preko Radio Berlina u 5.20 sati ujutro, 6. aprila 1941. godine  otpočeo napad na našu Otadžbinu. Treći Rajh je krenuo u akciju nazvanu „strašni sud“, želeći da uništi one koji nisu hteli da mu se pokore.

Nismo bili spremni tada da se pokorimo Nemačkoj, Trećem Rajhu i Hitleru kao ni sada NATO-u i raspadajućoj EU. Nadamo se samo da „Marš princa Eugena“ i pored svih ovih pajaca koji nas vode nećemo slušati u našem Beogradu. Poput one „Lili Marlen“ koju su tako besramno i bestidno sviruckali u Skadarliji, turistima iz zemlje „evropskog nosioca progresa“.

Ostalo je još samo da nam potomci onih koji su nad Beogradom vršili „strašni sud“ zatraže ponovno otvaranje „Soldatensender Belgrad“ („Vojnički radio Beograd“) i sa njega emitovanje emisije „GUTE NACHT MUTTER“ (Laku noć majko!). A onda da nam naši vlastodršci objasne da je to znak obostranog prijateljstva i približavanja „evropskim vrednostima“. Upravo  onim vrednostima koje su se uvek završavale stradanjem Srbije i Srba. Ipak dok ima svetosavaca nadamo se da se to neće dogoditi, i sviruckanje Lili Marlen je bilo sasvim dovoljno za sramotu koju je teško sprati.

Porastom nacizma i fašizma u Evropi naročito u Nemačkoj, Italiji i Španiji 30-ih godina prošlog veka Evropa dolazi na ideju o ujedinjavanju tih država. Tada dolazi do prvih koalicija a najavu toga činilo je formiranje Trojnog pakta između Nemačke, Italije i Japana. Kojem se ubrzo pridružuju Mađarska, Bugarska, Rumunija, Albanija… Tako se tadašnja Kraljevina Jugoslavija, nešto slično Srbiji u današnjoj situaciji, našla u okruženju neprijatelja. Tadašnja vlast strahujući samo za sebe i svoje privilegije, u Beču 25. marta 1941. potpisuje sramni protokol. Dokument o prolasku nemačkih i italijanskih vojnih trupa preko teritorije Kraljevine. Istorija nam i ovde pokazuje kako se u ciklusima ponavlja, i da je zato moramo poštovati i znati jer nam je to jedina garancija da opet ne pogrešimo.

Jasno je da sada nije ništa drugačije nego onda. Tada smo znali šta ćemo izabrati bez obzira šta vlast potpisuje. Znaćemo tako siguran sam i danas, potrebno je samo da zavirimo u svoje duše. Nekad smo bili okruženi Silama Osovine i Trećim Rajhom a danas NATO-m. Onda je vlast kukavički potpisala dozvolu za prolazak nemačkih i italijanskih trupa a ova danas za prolazak NATO ubica. Naravno među patriotskim snagama toga doba je to protumačeno na jedini mogući način, kao izdaja. Zatim kao takvo nastupajućim demonstracijama jasno odbijeno. Te patriote istorija pamti a potomci se njima ponose. Nama  ostaje da danas sami biramo šta će sutra potomci misliti a istorija pisati o nama. Moramo samo da znamo da nam vreme za odluku ističe.

Ljut zbog ovakvog odgovora srpskih patriota i toga što mu kvare planove, Hitler daje nalog komadantu nemačke 4. vazdušne flote. General Ler je 31. marta 1941. svojim trupama izdao naređenje sa osnovnim ciljem da se izvede „rušenje Beograda napadom glavnih snaga”. Za napad na Beograd određeno je sedam vazduhoplovnih pukova. Bili su to dvomotorni bombarderi „dornije”, „junkers” i „henkel”, dva puka bombardera „štuka”, kao i četiri puka lovaca „meseršmit”. Ukupno je bilo angažovano 205 bombardera, više od stotinu „štuka” i 160 lovaca. (1) Sve je započelo snažnim udarima vazduhoplovnih snaga, specijalnim dejstvima i brzim prodorima oklopno-mehanizovanih jedinica. Glavni cilj napada je bilo: razaranje Beograda, prezentovanje sile, demoralisanje vojske i naroda i uništenje vazduhoplovnih potencijala.

Hitlerove eskadrile smrti sejale su nesreću po srpskoj prestonici, baš za katolički Vaskrs 1941. Želeći valjda da poklone svojim (ne)vernicima umesto lomljenja vaskršnjih jaja slom pravoslavnih Srba. Da im baš sve ne bi išlo po planu, potrudili su se „orlovi“,  vitezovi srpskog neba. Oni koji su veće pre odlaska u slavu proveli u Makedonskoj ulici u kafani „Zora“. Očekujući mogući napad neprijatelja nisu preterivali sa pićem, ali ih to nije sprečilo da veselo pričaju i pevaju, smejući se sudbini u lice.  (2)

Tako je bilo sve do iza ponoći, a onda je zazvonio telefon. Glas sa druge strane tražio je kapetana Žunjića. Ovaj poziv značio je kraj pesmi i priči, a za mnoge od njih i poslednje viđanje sa porodicom i prijateljima. Bila je to priprema za njihov odlazak u slavu. Braneći svoju Otadžbinu Jedanaest „orlova“ u naredna dva dana dalo je svoje živote i priključilo se svojim slavnim precima. Neprijateljski avioni poletali su iz Beča, Graca i Arada i bombardovali Beograd u četiri naleta 6. kao i  7, 11, 12. aprila 1941.

Upotrebljeno je oko 440 tona zapaljivih bombi. Tokom prvog bombardovanja većina žitelja prestonice zatečena je na spavanju, bila je nedelja. Tog dana Beograd je bombardovan u četiri naleta. Poginulo je preko 2.500 ljudi. Znatno su oštećene električna, vodovodna, kanalizaciona i telefonska mreža. Samo tokom  prvog dana bombardovanja grad je napustilo oko 150.000 žitelja, skoro polovina ukupne populacije koja je tada brojala nešto oko 350.000 ljudi. Uništeno je na stotine stambenih zgrada, među njima do temelja srušeno i zdanje Narodne biblioteke Srbije. Ustanove osnovane 1832, sa oko 300.000 knjiga, uključujući srednjovekovne spise neprocenjive kulturne vrednosti. Smatra se da je tada sve izgorelo. Prema sećanju stanovnika kraja oko Kosančićevog venca, još dva-tri meseca ruševine su se pušile. (3)

Posle konačnog sloma nacističke Nemačke u istražnom iskazu, datom sredinom maja 1945. general Ler je naglasio da mu je lično Adolf Hitler izdao naređenje za potpuno razaranje Beograda. „U prvom naletu trebalo je da srušimo Narodnu biblioteku, pa tek onda ono što je za nas vojnički bilo interesantno“. Na pitanje zašto baš Narodnu biblioteku, naglasio je: „Zato što je u toj ustanovi sačuvano ono što je vekovima činilo kulturni identitet tog naroda.”  (1)

Šesti lovački vazduhoplovni puk, elitna vazduhoplovna jedinica u sastavu Prve vazduhoplovne lovačke brigade imao je zadatak da od napada iz vazduha brani svoj Beograd. Iako je puk je imao dobro obučeno ljudstvo i moderne avione za to vreme bila je to neravnopravna borba vazdušnog Golijata i Davida. Zahvaljujući srčanosti i junaštvu naših nebeskih vitezova hrabri piloti Šestog lovačkog puka uspevaju da bar jedan deo zloslutnih nacističkih jastrebova zaustave.

Tako prema do danas dostupnim podacima nad Beogradom  uspevaju da obore između 42 i 48 zločinačka aviona. Branili su svoj glavni grad od najezde crnih jata hitlerovih ‘flug-cojg’-formacija. Ušavši u istoriju, jer su pokazali pravo srce vitezova i sinova Otadžbine. Ostaće zauvek u srpskim srcima urezano herojstvo srpskih „orlova“.

„… Potrčali smo ka avionima, čiji motori su već bili zagrejani. Komandir Miloš Žunjić je komandova viknuvši: ‘Za mnom!, pali i poleći po patrolama’…
Komandir Žunjić je nastavio u istom pravcu i napao jedan bombarder Hajnkel 111, pa je odmah bio izložem napadu lovaca Me 109F i borio se sa njima, pogođen, dolazi do požara, zbog koga iskače iz aviona. Viseći na padobranu ubijen je mitraljeskim rafalima nemačkih pilota lovaca. Shvativši da sam sam, napao sam tri Ju-87 [Štuke]. Napao sam odozdo najpre desnu, koja je odmah oborena, pa levu, koja je pogođena iz blizine.

Zatim sam se sukobio sa tri Me-109 F, i na jednoga sam usredsredio paljbu, svetleći metci su obeležavali pogotke, on se odvojio i krenuo ponirući ka rumunskoj granici. Gonio sam ga na visini 300 do 400 metara nad prugom u pravcu Vršca i otvarao vatru. Uspeo je da se izvuče, jer mi nismo imali zapaljivu municiju – tako da pogodci nisu imali željeni efekat, a Me 109F bio je brži za oko 50 km/čas od našeg Me 109E. Prekinuo sam gonjenje jer je i gorivo bilo pri kraju i vratio se na aerodrom i sleteo iz pravca Dunava. Sam bez svoga komandira…“

[Odlomak iz teksta pilota Đorđa S. Stojanovića] 1911-2001 (3)

Herojski su branili svoj i naš Beograda od bombardovanja koje je imalo tajni naziv „Strašni sud“ (nem. Strafgericht).  Ipak neravnopravna borba sa 4. vazdušnom flotom pod komandom Aleksandra Lera odnela je živote jedanaest vitezova neba branioca naše slobode:

1. Miloš Žunić, poginuo 6. aprila kod Pančeva

2. Miho Klavora, poginuo 7. aprila kod manastira Krušedol

3. Vladimir Gorup, poginuo 7. aprila

4. Karlo Štrbenk, poginuo 6. aprila kod Glogonjskog rita

5. Dobrica Novaković, poginuo 6. aprila kod Beograda

6. Branislav Todorović, poginuo 7. aprila

7. Jovan Kapešić, poginuo 7. aprila kod Beške

8 . Milivoje Bošković, poginuo 7. aprila kod Kovilja

9. Dušan Borčić, poginuo 6. aprila – pao u Sarajevsku ulicu

10. Milutin Petrov, poginuo 7. aprila kod ušca Tise u Dunav

11. Živica Mitrović, poginuo 6. aprila kod Šida (4)

Srpski orao koji je uspeo da preživi sve ovo, pri tome oborivši tri nemačka Meseršmita, Đorđe Stojanović, kasnije je govorio: “Svako se za nešto rodi, a mi smo se rodili za pilote – imali smo sve potrebno – odvažnost, borbenost, spretnost i bili smo vitezovi“. Tako je zaista i bilo od ovog zločina prvi su nas branili baš oni rođeni za pilote, srpski neustrašivi „orlovi“. Bez obzira kako bi neki danas hteli da prikažu „strašni sud“ on je po svim svojim karakteristikama, kao i po stravičnim posledicama, predstavljao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, materijalnih dobara i kulturne baštine jednog naroda.

Svojom neizmernom ljubavlju ka narodu i Otadžbini, nošeni čašću i hrabrošću vitezovi srpskog neba pokušavali su da spasu što se spasti može. Naši piloti  su pružili odlučan i organizovan otpor, i ne samo to već su izvedena i uzvratna dejstva po nemačkim aerodromima. Bio je to prvi put do tada da neko Trećem Rajhu uzvrati na taj način. Jasno pokazujući nadmenim nacistima  da će „mečka kad tad zaigrati i pred njihovim vratima“.

Nije nacističkoj Nemačkoj tada pomogao ni naziv bombardovanja „strašni sud“, koji je valjda trebao da nas uplaši. Kao ni naziv „milosrdni anđeo“ koje je za bombardovanje Srbije 58. godina kasnije koristio NATO. Taj sud koji su prizivali nacisti će stići uvek one koji budu pokušavali da unište narod svetog Save. Kada zaista i dođe do „strašnog suda“ i polaganja njihovih računa ni anđeli neće moći da budu milosrdni prema njihovim delima.

Zato neka se i NATO i novi nacisti spreme za „milosrdnog anđela“ kada dođe do „strašnog suda“, a to vreme im se neumoljivo primiće. Teškoće koje je život stalno donosio i postavljao pred Srbe nas nisu zaustavile. Sve zamke života smo pobedili zahvaljujući onoj snazi duše koju nam je dao Bog. Na tom putu otpadali su samo oni koji nisu znali da prepoznaju snagu svetosavlja. Srpski „orlovi“ su znali da je prepoznaju i nosili su je u sebi. Imali su svu potrebnu odvažnost, borbenost i spretnost, rođeni da budu pravi ponosni orlovi. Rođeni da budu heroji našeg neba i naše slobode.

(1) www.politika.rs/scc/clanak/352400/Hitler-je-naredio-prvo-unistiti-Narodnu-biblioteku

(2) www.blic.rs/riznica/vitezovi-beogradskog-neba-ovo-su-neustrasivi-piloti-koji-su-dali-zivote-za-odbranu/vgr2gxv

(3)  www.spc.rs/sr/jutro_koje_beograd_nece_zaboraviti_6_april_1941

(4)www.zlocininadsrbima.com/Zlocin.aspx?Naslov=%D0%91%D0%BE%D0%BC%D0%B1%D0%B0%D1%80%D0%B4%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5-%D0%91%D0%B5%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D0%B0-1941

Autor: Nenad Blagojević

Izvor: Fond strateške kulture

Vezane vijesti:

Pilot Đorđe – Đoko Putica: Hercegovac koji je bombardovao Treći rajh

Vitezovi beogradskog neba: Šesti lovački puk!

Milisav Semiz – Zaboravljeni heroj beogradskog neba …

Hitlerova odmazda srpskoj prestonici

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: