Srebrenica, Bratuac: Parastosi za ubijene srpske civile

Parastosom u crkvi Svetog Ilije je u srebreničkom selu Krnjići obilježeno 20 godina od masakra nad 24 srpska civila koji su počinile muslimanske snage iz Srebrenice.

Porodice žrtava ogorčene su na Tužilaštvo i Sud BiH, jer za zločin u Krnjićima još niko nije odgovarao, pa se nadaju da će zločince stići bar Božija pravda.

Sa današenjeg skupa porodice žrtava su još jednom zatražile da sudstvo konačno počne da procesuira počinioce svih zločina, pa i onih nad Srbima koji su u Podrinju brojni.

Sekretar srebreničke Boračke organizacije Miloš Milovanović ocijenio je da je sramotno što Naser Orić i niko od njemu potčinjenih još nije odgovarao za zločin počinjen nad nemoćnim starcima u Krnjićima, kao ni za ostale zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju.

„Vjerujemo da je pravda dostižna i da će stići sve koji su mučili, masakrirali, spaljivali i svirepo ubijali srpsko stanovništvo ovog kraja“, kaže Milovanović.

Pero Petrović iz Krnjića ispričao je da je 5. jula 1992. godine u kući zapaljen nepokretni osamdesetogodišnji učitelj Vaso Parača, direktor škole Rade Trimanović, starica Soka Vujić i sveštenik Slobodan Lazarević.

Muslimanske snage iz Srebrenice i okoline upale su u Krnjiće i pobile sve što su stigle, pljačkale i palile.Zarobljene i ranjene su masakrirali.Neke od žrtava pronađene su tek 15 i više dana nakon ubistava.

Bivši mještani se još nisu vratili u Krnjiće gdje im je sve uništeno, jer nemaju uslove za povratak. Put do sela nije obnovljen, kao ni kuće.

Za pokoj duša pobijenih Srba prislužene su svijeće, a položeno je i cvijeće na spomen-ploču u ovom selu.

Cvijeće na spomen obilježje, osim članova porodica nastradalih, položile su delegacije Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice.

Polaganjem cvijeća na centralnom Spomen krstu i prisluživanjem svijeća na gradskom groblju u Bratuncu danas je obilježeno 20 godina od stradanja 14 srpskih civila koje su muslimanske snage iz Srebrenice mučki ubile prilikom napada na selo Zagone 5. jula 1992.godine.

Selo je u poslijepodnevnim satima opkolilo i napalo oko 400 naoružanih muslimanskih vojnika. Oni su ubili sve koji nisu uspjeli da pobjegne, pljačkali i palili, ali za to još niko nije osuđen, priča Mitar Dimitrić iz Zagona kome su ubili sina Mirka.

Ilija Gvozdenović rekao je novinarima da su mu zločinci ubili ćerku Radu, a trogodišnjeg unuka Aleksandra ranili u nogu, zarobili i odveli u Srebrenicu. Dječak je razmijenjen tek nakon 12 dana zarobljeništva.

„Najstrašnije za srpski narod ovog kraja jeste da su počinjeni ovakvi zločini, a da su zločinci poznati, slobodno žive i nesmetano se kreću“, kaže presjednica opštinske Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Radojka filipović.

Ona je upozorila da zbog jednostranog rada pravosuđa BiH, koje ne interesuju zločini nad Srbima, BiH neće moći u EU.

Tijela ubijenih Srba iz Zagona sahranjena su na nekoliko lokacija, dok posmrtni ostaci Mihajla Mihajlovića još nisu pronađeni.

Muslimani su napade na srpsko selo Zagone ponavljali i nekoliko puta kasnije, a onda su na Petrovdan 1992. godine popalili i preostale kuće. Tog dana su istovremeno napadnuta i sela Biljača, Sase i Zalazje gdje je na najsvirepiji način ubijeno 69 Srba, pretežno civila.

Tokom 1992. i 1993. godine na području opština Bratunac i Srebrenica ubijeno je oko 1.500 Srba, pretežno civila, razoreno svih 156 sela i zaselaka.

Za sve te zločine još nije odgovarao nijedan Bošnjak. Jedina optužnica bila je podignuta protiv komandanta srebreničkih muslimanskih snaga Nasera Orića.

Orića je Žalbeno vijeće Haškog tribunala oslobodilo 3. jula 2008. godine jer navodno nije dokazana njegova komandna odgovornost za te ratne zločine, koje su počinile njegove jedinice.

Izvor: frontal