Srbi i Srbijanci: Kako smo upali u zamke Brozovih ideoloških podanika

Još u Brozovo doba insistiranje na „srbijanskom“ zapravo je bila negacija svega srpskog. Zato danas ne treba da čudi što komšije i za našeg patrijarha kažu da je „srbijanski“

Nedavno su mi se prijatelji trajno nastanjeni u Novom Sadu, a koji su rodom i porijeklom sa juga Srbije požalili kako se u prestonici sjeverne srpske zemlje često susreću sa dobacivanjima: „Gdje ste Srbijanci?”.

Termin Srbijanac nekada je bila odrednica za Srbina koji živi na prostoru Srbije. Vremenom se ovaj termin pretvorio u nešto potpuno drugo, najčešće uvredljivo.

Vjerovatno nije ni slučajno što je ovaj tekst inspirisan primjerom iz Novog Sada, jer na tom prostoru, svojevremeno, Srbi koji su bili pod vlašću Bečkog dvora, imali su potrebu da istaknu svoju različitost u odnosu na svoje sunarodnike koji su južno od Dunava i Save živjeli pod turskom okupacijom. U želji da sebe prikažu naprednijim ovaj termin su koristili sa tendencijom koja u sebi nosi prizvuk rasizma.

Ni danas među Srbima nije mali broj onih ljudi koji ovaj termin koriste. Kada hoće da brane „srbijanske vrijednosti”, koriste ga Šumadinci koji smatraju da Srbijom vladaju došljaci, koji su došli sa druge strane Drine. Neki od njih će ići tako daleko da će tvrditi da su „srbijanska” politika, kultura i ekonomija okupirane od strane Srba koji govore ijekavskim izgovorom i koji su rođeni zapadno od Drine ili južno od Lima.

Ovakvu primjedbu nedavno sam dobio od strane jednog čitaoca koji nikako nije htio da se sjeti očajnog pokušaja nametanja ekavskog izgovora u Republici Srpskoj.

Međutim pojam „srbijanski” zapravo svoje najjače uporište imao je u vrijeme Josipa Broza i njegovih ideoloških podanika. Insistiranje na „srbijanskom” suštinski je bila negacija svega srpskog. Srbiju je trebalo svesti na najuže granice, jer sve ostalo bi se moglo tumačiti kao širenje „velikosrpske propagande”.

Nakon raspada zemlje ova tekovina zajedničke nam države posebno je postala omiljena kod naših komšija. Oni sa velikim uživanjem koriste tu riječ. Insistiranje na terminima „srbijanski predsjednik” ili „srbijanski premijer” nije bilo dovoljno, pa su otišli toliko daleko da i patrijarha SPC nazivaju „srbijanskim”. Naravno da to nije nimalo slučajno. Postalo je opšte prihvatljivo da guranje Srba u sve manju Srbiju odavno nije samo verbalno. Mnogi istinski vjeruju da je ovaj termin zaslužen, pravedan i garancija dobrih odnosa u regionu. Na ovakvoj definiciji, nažalost, insistiraju i neki pripadnici našeg naroda koji su u svojim skribomanijama našli i pogrdan termin za mlađu srpsku državu nazivajući je – „šumskom”.

Svaki pojedinac ponosan je na svoje porijeklo, bez obzira na njegovu geografsku pripadnost, ali ne zaboravimo da nas sve vezuje zajedničko srpsko porijeklo. Ako znamo zašto za Hrvate, Bošnjake ili „montenegrine” postoji „srbijanski patrijarh”, onda nikako ne bi trebali da nastavimo da pratimo tu logiku. Zato, dragi čitaoci, stavite prst na čelo svaki put prije nego što izgovorite riječ „srbijanski”.

Autor: Trifko Ćorović, glavni urednik „Srpskog kola“

Izvor: Slobodna Hercegovina