Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Prebilovci imaju prostran atar sa zemljištem koje pripada prebilovačkim porodicama od predturskog vremena. Na njemu je do 1941, živjelo, bilo sito i odjeveno preko 120 porodica sa preko 1.000 čeljadi. Danas je skoro prazan. Ima svega oko 55 stanovnika. Nije to samo prostran već i veoma vrijedan, lijep i atraktivan teren, okružen poljima u dolinama rijeka i sa jezerima.
U srcu su mu kamena brda i površi sa dolovima i 7 naselja koja čine selo Prebilovce. Sve to bogatstvo je pored ili veoma blizu centralne magistralne žile BiH, koja, Sarajevo spaja Posavinu sa morem koje je 20-30 km od sela. Drugima je prebilovački atar vijekovna želja i mora. Poslije genocida, razaranja, pljačke i progona srpskog stanovništva, sada im se čini da dolazi vrijeme da se prebilovački posjedi konačnu otmu.
Prebilovčanima je opština Čapljina već oduzela vrijedniju polovinu zemljišta. Sve nasilno. Nešto od toga je „pokriveno papirima“, a mnogo toga je „pokriveno“, a da nikada nije sproveden postupak oduzimanja, već ga je nekada neko prosto ukrao olovkom!
Takav je slučaj sa nekadašnjom štalom bivše Seljačke radne zadruge „Milko Bulut“. Zadružna štala (kako je narod zove) građena je pedesetih godina prošlog vijeka na dijelovima više privatnih njiva i pašnjaka, ispod zaseoka Kuline kod jedne stare čatrnje iz turskog vremena. Pored nje vodi konjski put u ravnicu pored Neretve, nekad zvanu Gabela ili Gabeosko polje (Gabela je sada samo na desnoj strani Neretve). Nikakav postupak za oduzimanje dijelova nepokretnosti za štalu nije sprovođen, već je to prosto dogogovoreno u selu.
Štala je po ukidanju zadruga prestala da se koristi za zatvaranje stoke i pretvorena je u magacin i otkupno mjesto povrća i voća za čapljinsko preduzeće „Primorka“. I to je prije više od 50 godina prestalo. Vrijeme i rat su štalu porušili, a vlasnici zemljišta su isto vratili u svoj posed. Neko je, međutim, nepoznato kada, od prebilovačke štale smišljeno u Katastru napravio posebnu parcelu i lažno je nazvao „kućom“.
Poslije prethodnog rata, kada je i sve privatizovano, svo zemljište oduzeto od Prebilovčana i drugih vlasnika je dodjeljeno ( ne zna se kojom „tehnikom“?) firmi „Agroherc“ iz Čapljine. Ona je to uglavnom izdala Hrvatima u dugoročni zakup, sa izgledom da ga jednoga dana pretvori u vlasništvo.
Iza leđa i bez znanja Prebilovčana, posebno vlasnika zemljišta, direktor „Agroherca“ Milenko Soče, privrednik i političar iz Gorice kod Čapljine je prodao, svome komšiji i sunarodniku iz Struga, Anti Krešiću, takođe privredniku i političaru, prebilovačku „zadružnu štalu“, sada označenu kao parcela k.č. broj 1306 Njive- Kuline, način korišćenja: kuća i zgrada, površine 312 kvm i način korišćenja pašnjak 2. klase površine 888 kvm!?
Soče je prilikom zaključenja ugovora pred notarem, dana 30. 4. 2014, dao neistinitu izjavu da je njegovo preduzeće „jedini posjednik i stvarni vlasnik predmeta prodaje i da su zemljišno knjižni vlasnici samo formalno upisani u zemljišnoj knjizi“!?
Nije naveo na osnovu čega to sve tvrdi, odnosno kako je ta firma postala vlasnik predmeta prodaje, ni kako je u papire upisana kuća koje tu nikada nije bilo, ali je zajedno sa Krešićem naveo tačno da tu ne postoji građevinski objekat „jer je srušen“?!
Dakle, zaključen je, potpisan i ovjeren apsolutno ništav ugovor o prodaji tuđeg vlasništva.
Upisani vlasnici su Prebilovčani, živi i mrtvi koji imaju pravne sljedbenike i neki od njih su pravi vlasnici. Status vlasnika im daje pravo posjeda koje zbog rata i odsustva iz sela nisu neko vrijeme vršili, što je iskoristio Ante Krešić da isti prostor zauzme, na njega postavi pčelinjak, te kupi parcelu od nevlasnika „Agroherca“ preko pomenutog Milenka Soče.
Vlasništvo se stiče na osnovu valjanog pravnog posla upisom u zemljišnu knjigu „grunt“ . Pošto ugovor sa nevlasnikom nije valjan pravni posao Krešić je preko advokata podneo tužbu za utvrđenje prava vlasništva Opštinskom sudu u Čapljini protiv lica koja su upisana kao vlasnici zemljišta na kome se nalazila „zadružna štala“.
Među njima je njih i četvero mučenika, od koji su troje bili nosioci domaćinstava čija su ognjišta ugašena 1941, godine u genocidnom zločinu čapljinskih ustaša u Prebilovcima. To su mučenici Maksim Ždrakanović. Mila Bulut r. Ekmečić, Stojan Ekmečić i Nikola Ekmečić.
Anđa supruga Đure, rođ. Stajčić, 1865, + 1941, Šarića bašta- Hutovo blato,
Maksim /Đure/, 1891, Prebilovci, + 1941, Prebilovci- Do,
Anđa /Pere/supruga Maksima, rođ. Ćuk, 1893, Prebilovci, + 1941, Šurmanačka jama,
Stoja /Maksima/, 1924, Prebilovci, + 1941, Šarića bašta- Hutovo blato,
Vasilija /Maksima/, 1928, Prebilovci, +1941, Šarića bašta- Hutovo blato,
Mila /Sime/, rođena Ekmečić, supruga Đure, 1897 Prebilovci, + 1941, Šurmanačka jama
Danica /Đure/, 1925 Prebilovci, + 1941, Šurmanačka jama
Radojka /Đure/, 1928 Prebilovci, + 1941 Šurmanačka jama
Danica /Dušana/ žena Milana, rođena Šarić, 1920 Prebilovci, + 1941, Šurmanačka jama
Velibor /Milana/, 1938 Prebilovci, + 1941, Šurmanačka jama
Đuro /Milana/, 1940 Prebilovci, + 1941, Šurmanačka jama,
Nikola /Sime/1891 + 1941, Prebilovci, Bregava- Gostiljac.
Dana/Lazara/ supruga Tripka, roć. Suhić, 1919, Prebilovci + 1941, Šurmanačka jama,
Cvija /Nikole/, 1925, Prebilovci, + 1941, Šurmanačka jama.
Olga /Nikole/ 1928, Prebilovci, + 1941, Šurmanačka jama.
Stojan /Sime/, 1895, Prebilovci + 1941, Morin Otok, zaklan,
Jelka /Dušana/supruga Stojana, rođ. Medan, 1899, Prebilovci + 1941.Šurmanačka jama,
Joka / Stojana/1922, Prebilovci + 1941, Šurmanačka jama,
Dušanka /Stojana/, 1925, Prebilovci + 1941. Šurmanačka jama,
Anđa / Stojana/, 1927, Prebilovci +1941, Šurmanačka jama,
Milena /Stojana/,1929, Prebilovci, +1941, Šurmanačka jama,
Maksim / Stojana/,1933, Prebilovci, +1941, Šurmanačka jama,
Vasilija /Stojana/, 1935 , Prebilovci, +1941, Šurmanačka jama,
Likovi Maksima i Mile naslikani su na centralnoj freski paraklisa Svetih Prebilovačkih i donjehercegovačkih mučenika, s tim što je mučenik Maksim centralni lik cijele kompozicije!
Mučenici su tuženi da bi njihova zemlja nezakonito pripala Anti Krešiću! Da bi to lakše izveo, Krešić se, preko advokata, dosjetio da mučenike proglasi „osobama nepoznatog boravka“. Time je spor prikrio od njihovih zakonskih nasljednika pobijenih Srba i preko suda izdejstvovao da im se postavi privremeni zastupnik u liku odvjetnika Branka Mandrape.
Ždrakanivić, ubijen
od ustaša 1941,
sa celom porodicom
Naravno, to je pokušaj izigravanja propisa jer Maksim, Mila, Stojan i Nikola nisu nepoznatog boravka, već umrla lica koja imaju pravne sljedbenike kojima se mora dostaviti tužba i omogućiti učešće u parnici.
Za Antu Krešića ovo pravno neće biti lak slučaj, jer je deo tuženih osporio njegovu tužbu i ukazao na ništavost ugovora i na nedostatke u tužbi kojom nisu obuhvaćeni svi vlasnici.
Međutim, pravda i zakonitost se sve manje vezuju za sudove i sudije. Ante, kao osoba od svakovrsnog uticaja, misli da se da se trajno dočepao vrijednog srpskog zemljišta sa lažno upisanom kućom.
Podigao je tu već neki objekat, uveo struju, ubacio košnice sa pčelama koje napadaju Prebilovčane iz obližnjih kuća…
Jedan slučaj umalo nije završio tragično po žrtvu uboda pčele, zbog nagle alergijske reakcije!
Prebilovčani više bez rizika ne mogu proći putevima koji ispod Antina pčelinjaka vode u polje.
Antina parnica protiv živih i pobijenih Prebilovčana je u stvari više politički nego pravni predmet i tiče se položaja Srba u Hercegovačko- neretvanskom kantonu i njihovih osnovnih prava kakvo je pravo na imovinu.
Ono je , prema drugim aktuelnim dešavanjima u Prebilovcima, bez garancija i bez podrške od srpskog faktora u BiH i van nje. Prebilovčanima posle vijekovnog opstajanja i stradanja sada ozbiljno preti konačan izgon iz njihove baštine.
Srpsko nacionalno društvo Prebilovci
Izvor: Slobodna Hercegovina
