U avgustu mjesecu, onaj dio doline rijeke Lašve između Vilenice i Vlašića pritisnu vrele ilinjske žege, kada se svaki živi stvor sklanja i čeka smiraj dana u lašvanskoj kotlini.
Piše: Jovan S. Marić
Takav je bio i treći avgustovski dan 2019. godine, kada je grupa potomaka žrtava ustaškog terora krenula na Čamića brdo, smješteno između dva Travnika, starog i novog. Uz psovke i glasno negodovanje neznanca, prolazimo prašnjavim i izlokanim putem.
Napokon stižemo na odredište.
Šok nevjerica, čuđenje. Na nekada uređenom memorijalnom kompleksu zatičemo razdrobljene kamene gromade, oranicu uokvirenu korovom i šibljem i novoizgrađenu štalu.
Palimo svijeće uz veliku humku, kosturnicu za pokoj duši nastradalih 700 Srba, nedužnih ljudi, velikomučenika.
Tu u Smrekama ili prema lokalnom nazivu Smrikama ustaše su, u namjeri da zatru pravoslavlje u srednjoj Bosni, dovodili sve one nesrećnike što nisu stali u kompozicije stočnih vagona na putu bez povratka prema Jasenovcu ili Jadovnom.
Prema kazivanjima jedinog preživjelog, Zdravka Piplice, žrtve su dovođene u koloni po dva, vezane žicom, kada monstrumi kreću na lov muka, plača i jauka, u lov na glave, koristeći poznate metode i sredstva, kundaci, cokule, maljevi, kame, sve dotle dok bal vampira ne bude okončan.
Nesrećni Piplica je na svojoj koži osjetio sva ova sredstva i metode, osim završnog udarca, jer je uspio zubima presjeći žicu i pobjeći u svoj Komar.
Bog ga je ostavio da živi i svjedoči o avgustu i Smrekama 1941.godine, kako je ponekad znao reći.
Dok palimo svijeće, kao po dogovoru, pogledom prelazimo dolinu Lašve pa sve do visova Vlašića.
Ovdje se čuje samo tišina, koju povremeno prekida glasanje životinja iz obližnje životinjske farme.
Zemljište je preorano sve do humke.
Od 6 parova kamenih gromada ostalo je samo nekoliko oštećenih. Memorijalni kompleks Smreke, prije posljednjih tragičnih sukoba, uradio je poznati beogradski arhitekta Bogdan Bogdanović, autor cvijeta u Jasenovcu, Slobodista u Kruševcu i drugih spomenika, nijemih svjedoka o stradanju Srba u drugom svjetskom ratu.
Simbolika humki, isklesanih u kamenu bihacitu predstavlja kolonu žrtava. Omege su znakovi, koji su stavljani na spomenike najvećih starogrčkih junaka, a uklesane zmije su zapravo zmije kućne čuvarice prema narodnom vjerovanju ovog kraja.
Ostavljamo Smreke koje sablasno izgledaju i slute ponovnom umiranju žrtava, ukoliko i dalje potraje uspavana ljudska savjest a nebriga prekrije i utone u Čamićevo brdo.
Od istog autora:
Jovan S. Marić – Umjesto početka rodoslova | Jadovno 1941.
Vezane vijesti:
Sandra Blagić: Još jedno stratište pravoslavnih Srba
Služen parastos žrtvama ustaškog zločina | Jadovno 1941.
Foto: 2.08.2012. Vitovlje, parastos stradalim u logoru Jadovno