Sjećanje na veliko stradanje Srba u Hercegovini

Služenjem liturgije i parastosa u Sabornoj crkvi u Mostaru, koja je u izgradnji, danas je obilježeno 75 godina od stradanja bratstva manastira Žitomislić od zloglasne NDH i 1.675 mostarskih Srba u Drugom svjetskom ratu.

Liturgiju i pomen služio je iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović uz sasluženje sveštenika iz Mostara i Trebinja.

Iguman Danilo rekao je da je najviše ljudi u Mostaru i dolini Neretve postradalo od ustaške vlasti nakon uspostavljanja NDH. Među njima je bilo pet mostarskih sveštenika i bratstvo manastira Žitomislić, njih osmorica.

„Monasi su bili pozvani da se jave na popis, što su učinili. Prešli su Neretvu i odmah su svezani i bačeni u jamu Vidonja, nedaleko od manastira Žitomislić. Njihovo stradanje je simbol stradanja ostalih ljudi u najstrašnijim mukama u hercegovačkim jamama“, rekao je iguman Danilo.

On je naveo da je to bio projekat odvođenja Srba u logore smrti, bacanja u jame i zatiranje svega što je srpsko.

„Ovi ljudi su postradali nevini, ničim krivi, samo zato što su bili to što jesu. Mi smo dužni da ih se sjećamo i da ih molitvama proslavljamo, da ne zaboravimo njihovu žrtvu“, reko je iguman Danilo, napominjući da su žitomislićki mučenici kanonizovani.

Radmilo Braca Andrić, nekadašnji gradonačelnik Mostara, u Drugom svjetskom ratu izgubio je oca, dva strica i petnaestero rođaka.

„Meni su ostali u sjećanju događaji iz 1941. godine kada je ubijeno oko 1.300 nevinih građana srpske nacionalnosti. To je jedan od najstravičnijih datuma u ovom gradu kada su ubijani nevini ljudi i bacani sa Carinskog mosta u Neretvu. To je bio genocid nad građanima srpske nacionalnosti u ovom gradu o kojem do sada nije ni pisano ni govoreno“, rekao je Andrić.

Slavko Trišić u Drugom svjetskom ratu izgubio je oca i strica, a u posljednjem ratu sina. On kaže da su iz njegovog sela, Zijemlja 1941. odvedena 43 muškarca koji su mučeni i ubijeni.

Nakon pomena u Vladičanskom dvoru su Vladan Bartula i Saša Šoljević sa Univerziteta u Istočnom Sarajevu održali predavanje o temi „Žrtva i stradanje“.

Šoljević je naveo da Srpska pravoslavna crkva nije nikada u istoriji imala stradanje kao od 1941. do 1945. godine kada je od četvorice episkopa na području BiH preživio samo jedan.

On kaže da se u izvještaju Svetom arhijerejskom Sinodu SPC od jedinog preživjelog episkopa Nektarija Krulja navodi da je sveštenstvo većim dijelom pobijeno ili odvedeno u logore, te da je prestao rad svih eparhijskih odbora, da nisu služeni vjerski obredi, ni djeca krštavana, a parohijske arhive i knjige uništene. U Hercegovini su neke parohije potpuno uništene.

Bartula je rekao da se u 20. vijeku u Hercegovini dogodilo veliko stradanje Srba.

„Potrebna nam je kultura pamćenja da bismo se prisjetili svih žrtava koje su braneći svoje ime i vjeru stradali mučenički za Hrista“, rekao je Bartula.

Na području Hercegovine u Drugom svjetskom ratu stradalo je oko 8.500 Srba.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

75. godina od Vidovdanskog pokolja Srba u Donjoj Hercegovini

Pridvoračka žrtva Boško Šakota i stravično stradanje jednog porodičnog stabla

Krvavi kamen hercegovački: Vidovdanski pokolji