Sisak: Spomenik oštećen, logorska zgrada pretvorena u pozorište

Hrvatski šovinisti i neki biskupi negiraju sistematski ustaške logore za djecu i nazivaju ih „humanitarnim ustanovama“, a ustašofili upadaju na komemoracije sa pozdravima „Za dom spremni“, navodi portal Ekspres.

Skulpturu kod mosta od cigle u Sisku, posvećenu pobijenoj djeci, nazvanu „Nedovršene igre“, vandali su oštetili i sada propada neobilježena.

Autori spomenika Gabrijela Kolar lično je poznavala djecu koja su prikazana na skulpturi.

– Naš biskup Košić kaže da je ovdje bilo prihvatilište, ali ja bih htjela da on bude u takvom prihvatilištu – da mala djeca sama brinu o sebi, na hladnom podu, spavaju u prljavom… Djeca su ovdje umirala – u parku kod Doma kulture djeci su sipali prljavu vodu iz jame i zato su umirala. Nisu uzimali pištolj pa ubijali, nego su nas tako ubijali – i moja sestra je tako završila ovdje na groblju – prenosi Večernji list riječi Siščanke Dare Bućan, koja je bila među djecom koja su 1942. završila u ustaškom logoru.

Ona je komentarisla istup kontroverznog biskupa Vlade Košića, koji je bio jedan od istaknutih osoba pri snimanju i promociji kontroverznog dokumentarca „Dječje prihvatilište Sisak“ u kome se negiraju zločini nad srpskom djecom.

Lokalni učitelj Siščanin Ante Dumbović, jedan od humanitaraca koji je sa Dianom Budisavljević spasavao djecu, evidentirao je 1.630 umrle djece usljed boravka u nehumanim uslovima u ustaškom logoru u kratkom vremenu.

I Birn iznosi podatak da je tokom Drugog svjetskog rata u logore na teritoriji ustaške Nezavisne Države Hrvatske internirano na desetine hiljada djece.

Samo 80 kilometara zapadno od Siska Pavelićeve ustaše držale su još jedan logor za djecu u tamošnjem dvorcu.

Poznat je slučaj kada je jedan od logoraša Mihajlo Veljić govorio o svojim sjećanjima na užase dječijeg logora. Iz obližnje crkve na groblje je stigla grupa od oko 50 ljudi sa „protivkomemoracije“ i prisutne na pomenu nazivala: „komunjarama“ i uzvikivala ustaške parole.

Diana Budisavljević, koja je spasila na hiljade srpske djece iz ustaških logora, opisala je u svom dnevniku užase kojima su djeca bila izložena, te ponašanje zloglasnog ustaškog komandanta Vjekoslava Luburića, zvanog Maks, koji je prijetio svima koji su spasavali mališane iz logora u Staroj Gradiški.

Bio je toliko ljut na ljude koji su djeci pokušavali ublažiti patnje da im je prijetio da će – „nestati“, navodi Ekspres.

Izvor: RTRS