– Hvala vam što se još uvek sećate moga Radenka. Ponosna sam kad vidim na ovom grobu vas, prijatelje, drugare i saborce Radenkove. Zbog toga zahvaljujem svima koji poštuju ovaj grob i koji se rado sećaju moga sina – izustila je majka Stoja Bradašević. Pokraj bake, sa svećom u ruci, pognute glave, stajala je Radenkova ćerka koja ne pamti oca i njena majka Dragica.

U Modriču je 3. maja oko pet časova iz pravca Riječana preko brda Majna ušla jedinica srpskih dobrovoljaca koja je brojala 230 ljudi iz svih sela sa područja opštine Modriča. Oni su došli da iz blokade izvuku Srbe koji su ostali u Modriči da je brane iznutra.

– Biti Srbin u Modriči početkom 1992. nije bilo nimalo lako. Znamo da je u Odžak bila stigla jedinica regularne Hrvatske vojske pod komandom zloglasnog Parage, koja je trebalo za 1. maj da nas sve pohapsi. Samo nas je dragi Bog spasao da ne završimo u odžačkim logorima – priseća se Bogdan Šarčević, predsednik Skupštine udruženja veterana Modriče.

OPERACIJA „KORIDOR“

MODRIČA je konačno bila oslobođena 28. juna 1992. godine u operaciji „Koridor“, a za njeno oslobođenje život su dala 222 Modričanina. Zbog toga veterani ili tadašnji branioci Srpske Varoši, 3. maj obeležavaju kao Dan branilaca Modriče. Inače, u trogodišnjem ratu za stvaranje RS poginulo je 570 boraca sa područja opštine Modriča i 225 boraca krajiških i drugih jedinica VRS i policije, koji su uglavnom poginuli u proboju koridora na prostoru Modriče.

Autor: Vid Blagojević

Izvor: NOVOSTI