arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

U VRTLOGU ČIKAŠKIH MAFIJAŠA I USTAŠA: Novo svetlo na ubistvo Aleksandra Prvog Karađorđevića

Ivan Miladinović u novoj knjizi otkriva pozadinu atentata na Aleksandra Prvog Karađorđevića. Ković: Pripovedač dao nesvakidašnjoj povesti filmsku, scenarističku i književnu formu Piše: D. Matović Mnoge dileme iz vremena vladavine kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića su i danas otvorene, a politička pozadina atentata na njega u Marselju 9. oktobra 1934. godine ostala je velika nepoznanica. Novinar i publicista Ivan Miladinović u knjizi „Kad govori mrtav kralj“ pokušao je u svetlu novih i starih činjenica da skine veo istorijske tame s marseljske tragedije. Najnovije izdanje Kompanije „Novosti“ i „Jasena“ večeras će biti predstavljeno u Kripti Hrama Svetog Save, a od četvrtka će se naći u prodaji. – U marseljskom atentatu na kralja

Održan 10. jubilarni Sabor Bilogoraca u Beogradu

U organizaciji Zavičajnog udruženja Bilogora Beograd  u nedjelju, 2. juna u Belom Potoku  održan je Sabor Bilogoraca. Bio je to deseti po redu, jubilarni skup bivših žitelja Zapadne Slavonije, čiji je rodni kraj smješten u trouglu koji čine gradovi Virovitica, Bjelovar i Daruvar. Prvi ovakav skup održan je u Smederevskoj Palanci, 10. jula 2010. Ranko Radelić nam je rekao da ideja o potrebi da se bar jednom godišnje okupe sunarodnici i obnove sjećanja na oteti zavičaj, nastala je još 2008, kada se u Grockoj 15. marta sastala grupa od 13 inicijatora za osnivanje Zavičajnog udruženja Bilogora. – Pokrenuli smo široku aktivnost na evidentiranju kulturne baštine Bilogoraca, istraživanju njihove istorije, etnologije

Britanska obaveštajna služba prati IN4S, političare, profesore i SPC

Britansku službu itetako zanima i djelatnost pojednih književnika u Crnoj Gori, kao i, kako nam je potvrđeno, i rad nekih univerzitetskih profesora, među kojima su Savo Laušević, Boris Brajović, Drago Perović, Dušan Krcunović i Vladimir Božović Na spisku intelektualaca koji su pod lupom britanske obavještajne službe MI6 koja djeluje i iz Crne Gore, nalaze se političari, profesori univerziteta, pojedini novinari i gradonačelnici, kao i sveštenici i čelni ljudi Srpske pravoslavne crkve, ekskluzivno saznaje Borba. U Crnoj Gori se taj broj kreće između 30-40 osoba, dok ih je u Srbiji i Republici Srpskoj duplo više. Oni evidentiraju ljude iz vladinih i nevladinih organizacija, ljude u institucijama, koji po njima naginju ka

Ubili malog Marka u očevom naručju

Novi Pazar danas obeležava dve decenije od dana kada je NATO ubio 11 ljudi. Bomba „Milosrdnog anđela“ bačena na stambenu zgradu Bio je 31. maj 1999. godine, lep prolećni dan. Centralna novopazarska Ulica Stefana Nemanje bila je puna ljudi, naročito dece, jer se u ovoj „žili kucavici“ nalazi i najveća novopazarska osnovna škola „Bratstvo“. Odjednom, iz pravca Kosova i planine Rogozne, začuli su se avioni, a odmah potom i strašna eksplozija… Razorni NATO projektil, kažu težak više od pola tone, bačen je na nedužni i goloruki narod. Direktno su pogođeni ulaz u stambeno-poslovnu zgradu kombinata „Raška“, prodavnica „VM komerca“ i mesara porodice „Pantović“. U jednom trenu 11 Novopazaraca bukvalno je

PRIMER DOBRE PRAKSE… prijateljima dodeljene zahvalnice (video)

Osnovna škola Bubanjski heroji iz Niša je već duži niz godina u projektnoj saradnji sa ruskim školama iz predmeta istorija i veronauka. Ove školske 2018-19. god. je dosta toga zajednički urađeno kroz korelaciju predmeta (istorija, veronauka, geografija, srpski jezik, muzičko i likovno). Iz tog razloga došli smo na ideju da po prvi put zahvalimo, na ovaj način, učesnicima koji su doprineli, učestvovali i podržali naš rad na stvaralaštvu, koje će svakako koristiti kako našim tako i ruskim đacima i onima koji budu gledali ove filmove. Pored naših učenika koji su učestvovali u projektu, koji su i glavni nosioci, na koje se ponosimo, zahvalnice će  dobiti i: Episkop niški G. G.

Udarili podmuklo kad je bilo najviše naroda

Desetoro nevinih ljudi poginulo je 30. maja 1999. kada je NATO raketirao most kod Varvarina. Troje mrtvih u prvom, sedmoro u drugom naletu na dan Svete Trojice ZVALI su se: Sanja Milenković (16), Milan Savić (24), Vojkan Stanković (31), Zoran Marinković (33), Ratobor Simonović (38), Ružica Simonović (55), Milivoje Ćirić (66), Stojan Ristić (56), Tola Apostolović (74) i Dragoslav Terzić (68). Neko je krenuo put porte Crkve Uspenja Presvete Bogorodice: slavila se Sveta Trojica, svečan dan za Varvarin. Neko, opet, do pijace, jer je nedelja pijačni dan u varoši. Svi stradali nedaleko od bogomolje 30. maja 1999. godine u NATO bombardovanju mosta na Velikoj Moravi. – Naša Sanja je bila

ZAŠTO SRBI POSTAJU HRVATI, a Hrvati ne postaju Srbi

Nacija, još od francuske buržoaske revolucije, prestaje da bude etnički, već postaje kulturni fenomen. Pripadnost određenoj naciji, oseća se kao takva, usled prihvatanja kultrnog obrasca koji je ta nacija stvorila. Osećaj pripadnosti prirodno rađa i rodoljublje, te slogu u narodu, što su ključni preduslovi napretka i razvoja bilo koje države, odnosno, njenog naroda (nacije). Tako su neke nacije uspele da se očuvaju i u vrlo teškim vremenima, pa iako su etnički potpuno prekomponovane, one su zadržale originalni nacionalni osećaj i državotvornu svest. Kao odličan primer, može nam poslužiti slučaj hrvatske državne ideje i nacionalnog ponosa. Na našu nesreću, ova nacionalna ideja se, kroz istoriju, ostvarivala na račun srpskog nacionalnog interesa,

Srbi u Rabovcu opstaju uprkos nemaštini i strahu

Mihajilovići su uvjereni da će nemaštinu preživjeti, ali sumnjaju da će dugo trajati u Rabovcu, jer mladi niti imaju gdje, niti mogu da se zaposle Na dvadesetom kilometru od Prištine, uz put prema Skoplju, u multietničkom selu Rabovce, teritorijalno raspolućenom između opština Lipljan i Uroševac, živi osamdesetak Srba, među kojima i 14 djevojčica i dječaka mlađih od 18 godina. U ovom naselju, oivičenom albanskim mnogoljudnim selima, istrpjeli su zulum albanskih terorista koji su jula 1999. godine na putu od Lipljana prema selu na pružnom prelazu presreli, kidnapovali, a potom i ubili trojicu viđenijih Srba – Mladena Vasića, Miodraga Slavkovića i Miodraga Đukića. Ovdašnji Srbi, kako vole da kažu, jedini nasljednici

Zaboravljeni zločin na ergeli Borike

Priča koja slijedi nema veze sa turizmom i ekonomijom o čemu bi trebalo pričati ovih dana i vremena. Imaju Borike i jedan zaboravljeni istorijski datum o kome osim tadašnjih pobjednika, drugi iako su znali, nisu smjeli govoriti, a još manje eventualno nešto napisati. Riječ je o 7. I 8. martu 1942. odine kada su partizani iz sastava Druge proleterske brigade na ergeli „Borike“ u prvoj borbi nakon formiranja u Čajniču 1. marta te ratne godine na mučki način opkolili i likvidirali, po jednim izvorima 126 četnika i 5 njihovih oficira (Monografiha „Rogatica“) a po drugim (Druga proleterska brigada) 150 aktivnih oficira i podoficira Kraljeve vojske u otadžbini. Oni su, zapisao

Zlikovci koje su mrzele i ustaše (4): Najmlađi zlotvor Jasenovca

Jedino Dinko Šakić nije završio, kao ostali upravnici Jasenovca, sa smrtnom kaznom, nego robijom od 20 godina. Počeo je da je izdržava od 4. oktobra 1998. u Lepoglavi, onoj istoj kaznionici u Hrvatskoj u kojoj su nekad mučili i ubijali njegovi kompanjoni. Rođen je u Ljubuškom, u mestu Studenci, u zapadnoj Hercegovini i bio je najmlađi od ostalih zlikovaca. Imao je 20 godina kada ga je Vjekoslav Luburić uzeo da mu pomaže u svemu onome što su činili u logoru u Jasenovcu, navodi hrvatski „Ekspres“. Spavao kao beba Lično je Šakić, sudeći prema svedočenjima, 1942. ubio HSS-ovca i pesnika Mihovila Pavleka Miškinu. Tog leta u Staroj Gradiški videli su ga

Maks Luburić sa ustašama

Maks Luburić – masovni ubica iz pakla

Vjekoslav Maks Luburić, jedan od najvećih zločinaca iz ustaške NDH, bio je desna ruka poglavnika Ante Pavelića za likvidacije i komandant koncentracionog logora Jasenovac u kome su ubijani civili, uključujući i djecu. Luburić, koji je nakon rata „pacovskim kanalima“, omogućenima od strane Vatikana, izbjegao pravdu, skončao je 20. aprila 1969. godine, dva dana prije nego što su se napunile 24 godine od proboja posljednjih jasenovačkih logoraša. Ubijen je na isti način na koji je on sa svojim ljudima ubijao kozaračku djecu, samo zato što su bila srpske nacionalnosti i pravoslavna, te civile Srbe, Jevreje i Rome, a onda i sve druge koje je ustaški režim smatrao svojim neprijateljima. Presudio mu

Vjekoslav Luburić sa nemačkim oficirom u koncentracionom logoru Stara Gradiška, jun 1942.

Zlikovci koje su mrzele i ustaše (2): Mašina smrti Maksa Mesara

Vjekoslavu Luburiću Maksu nadimak Mesar nadenuli su sami nacisti kada su videli kako upravlja ustaškim logorom Jasenovac. Nadimskom se on izgleda ponosio, budući da su ga oduševljeni obožavaoci opevali kao „zapovednika svojih mesara“. Za Luburića je, međutim, čak i Višnja, kći poglavnika NDH Ante Pavelića, malo pred smrt 2015. godine rekla da je bio „luđak, umno bolestan čovjek, da ga se uopće nije moglo kontrolirati“. Nacisti se žale Za klupu optuženog za ratne zločine bilo bi dovoljno već to što je upravo Luburić bio taj koji je u avgustu 1941. osnovao logor u Jasenovcu, navodi hrvatski Ekspres. Samo u dečjem logoru u Sisku umrlo je između 1.152 i 1631 dece

Milovančev: I sada može da se utvrdi broj žrtava Drugog svetskog rata

U Sloveniji su sredstva za to odobrili i ministarstvo pravde i ministarstvo rada; zašto ne bi moglo da bude isto u Srbiji i Srpskoj Zahvalan sam prof. dr Slavici Garonja Radovanac što je u „Politici” („Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu”, 17. april) pokrenula pitanje utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac, ali i šire u Jugoslaviji, za razdoblje 1941–1945. Na ovu temu u „Politici” se zatim osvrnuo i istoričar Nenad Lajbenšperger („Teško do tačnog broja jasenovačkih žrtava”). Verujem da se može doći do broja žrtava Drugog svetskog rata, što su poslednjih godina dokazali Slovenci, a to srpska javnost ne zna. Troje istoričara Instituta za noviju istoriju Slovenije latilo se 1997.

DANICA LALIĆ, udata STOJIĆ: Nije voljela podsjećanja na strahote koje je preživjela

Ćutala je do groba

I zapis koji slijedi datira iz avgusta 1990. godine: Na surčinskom groblju već četiri godine počiva Danica Stojić, rođena Lalić, jedna od četrnaestoro preživjelih iz jame Ravni dolac. Sa crne nadgrobne ploče gledaju vedre oči, a na mirnom ovalnom licu nema ni traga petnje, ništa što bi neznancu kazalo kakva je muka prerano slomila ovu stamenu ženu, šta je skršilo duh i snagu koja zrači sa tog lica. Ne umiju to da objasne ni njena djeca Draginja i Branko. Malo, premalo znaju o sudbini svoje majke, o onome što je preživjela kao jedanaestogodišnja djevojčica tog crnog ljeta 1941. godine, daleko odavde, u utrobi Dinare. Nije majka nikad željela da ih

Šetnja u „U slavu Draži“ 12. maja u Beogradu

Pokret obnove Kraljevine Srbije pozvao je građane na monarhističku i antifašističku šetnju „U slavu Draži!“, koja će se održati u nedelju, 12. maja, u 12 časova, u centru Beograda. Kako se navodi u saopštenju, šetnja će okupiti zagovornike obnove Kraljevine Srbije, kao i poštovaoce generala Dragoljuba Draže Mihailovića. U šetnji će uzeti učešće veliki broj naših intelektualaca među kojima su akademik Matija Bećković, Leon Kojen, Olgica Batić, istoričari Bojan Dimitrijević, Nemanja Dević, Kosta Mikolić i Srđan Cvetković, Milan Veruović, bivši fudbaler Dušan Savić i drugi, ističe se u saopštenju. Skup počinje tačno u podne, ispred Delijske česme u Knez Mihajlovoj ulici, gde će, kako se navodi, biti iznete činjenice i

NAJNOVIJE VIJESTI

Milena

USTAŠE SU MALU MILENU LALIĆ NABILE NA KOLAC (SVJEDOČI MIRKO RAPAIĆ)-  Svjedočanstvo

CIPELICE

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.