arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

RAT PROTIV ZABORAVA PROFESORKE SMILjE AVRAMOV

Kada je 2. oktobra 2018, u 101. godini, prestalo da kuca već uveliko oslabljeno srce legendarne profesorke međunarodnog prava Smilje Avramov, Srbija je ostala bez jednog od najumnijih, najobrazovanijih i najčasnijih predstavnika istinske nacionalne elite. Iako je svojim javnim delovanjem i napisanim knjigama višestruko zadužila našu zemlju, mora se primetiti da je oproštaj od Smilje Avramov bio, baš kao i njena slabo posećena sahrana, prilično skroman, a deo javnosti takođe je neprijatno iznenadilo saznanje da cenjena profesorka nikada nije postala član Srpska akademije nauka i umetnosti. Na njen stoti rođendan, pre malo više od pola godine, njene kolege sa Pravnog fakulteta odale su joj počast na svečanoj večeri i proslavi

skipovljaci-za-web.jpg

Petar S. Topalović: Moj Skipovac 1941. – 1945.

Pripadnici 16. Muslimanske partizanske brigade, 17. avgusta 1945. godine na razne načine u selu Donji i Gornji Skipovac pobili su 42. osobe. To su bili čobani, orači na njivi, među njima bilo je 18 mladića od 17 do 18 godina starosti. English Piše: Petar Stevana Topalović SKIPOVAC – OPŠTI PODACI Skipovac je Trebavsko selo koji je 1937. godine administrativno – teritorijalno podjeljen na dva sela: Gornji i Donji Skipovac. Planina Trebava u užem smislu čini dvadesetak sela – od rijeke Spreče i Stanić-Rijeke do ispod Duge Njive, iznad Modriče (sa sjeveroistočne strane) i od Kostajnice do Modriče sa zapadne strane (dolina rijeke Bosne). Na Trebavi živi većinom pravoslavno stanovništvo. Trebava

Kalendar genocida: 12-22. jul 1941. godine. Stradanje Srba sa livanjskog područja

U šumi Koprivnica (Kupres-Bugojno) na mestu Kožvarica 15. jula 1941. godine pobijeno je 11 Srba iz Livna, pretežno trgovaca i imućnijih domaćina, a potom, desetak dana kasnije, na mestu Mala vrata, ubijeno je još 49 Srba iz Livna, pretežno članova porodica pobijenih na Kožvarici i Zanesovićima. Neki izvori ukazuju da je u šumi Koprivnici, na više mesta, pobijeno 79 Srba iz Livna, ali za njih 19 nisu utvrđena imena. Dvadesetak dana nakon ubistva dr Mitrovića, dr Zubića i sudije Margetića, tačnije 12. jula 1941, na put bez povratka su povedeni drugi Srbi iz grada: trgovci, bankari, službenici, gostioničari… Posle nekoliko dana provedenih u zatvoru, najverovatnije 15. jula, pobijeni su u

Spomenici snimljeni osamdesetih godina prošlog vjeka.

Bubanjska krvava moba, ljeto 1941. godine

Treći juli 1941. osvanuo je kao i prva dva, lijep, sunčan i veoma pogodan za poljske radove. To malo muškaraca, žena i djece što je bilo oko kuća budno je motrilo i radilo. Radila je i moba kopača kukuruza kod Save Medića u Žegaru, grupa od 12 djevojaka i momaka. Kod Vase Petrovića grupa, od 10 kopača i Miloša Medića, moba od 9 djevojaka i momaka. U jutarnjim satima po Bubnju su krstarile ustaške izvidnice. Bile su to ustaše iz susjednih mjesta. Cilj im je bio da zbune narod. Kod Joce Medića Stojina došao je Suljo Pelivanović, sin Ramin, odjeven u civilnu odjeću. Ustašku odjeću nosio je u torbi. Suljo

Stradanje našeg naroda

Dragan Radović: Stradalnici su, tog proleća 1942, mogli da biraju između dve smrti, one na obali, od ustaša, ili one u talasima hladne Drine. Najčešće su se opredeljivali za drugu – kao manje strašnu – jer su na obali ustaše silovale devojke i otimale novorođenčad od majki, nabadali ih na bajonete, pa bacali u Drinu. Piše: Slađana Ilić Nedavno je u Istočnom Sarajevu, u izdanju Fondacije “Zaboravljeni korijeni”, objavljena kapitalna knjiga. Reč je o zborniku prvi put štampanih dokumenata o stradanju Srba u Drugom svetskom ratu u romanijskom kraju i u delovima istočne Bosne, koji danas obuhvataju opštine: Sokolac, Pale, Istočni Stari Grad, Olovo, Kladanj, Vlasenicu, Han Pijesak, Rogaticu, Višegrad,

Đuro Zatezalo: Logor Jadovno

Krajem maja i tokom juna 1941. godine, iz svih krajeva NDH je svakodnevno stizalo na stotine zatočenika u Gospić, pa je prostor kaznionice Okružnog suda ubrzo postao premalen. Zbog toga je u prvoj polovini maja Ministarstvo unutrašnjih poslova, na čelu sa Andrijom Artukovićem, zatim Eugenom Kvaternikom, ravnateljem Ravnateljstva za javni red i sigurnost, Jucom Rukavinom, ustaškim pukovnikom, Juricom Frkovićem, velikim županom župe Lika i Gacka, Stjepanom Rubinićem, šefom ustaškog redarstva u Gospiću, te Rudom Ricom i Dragutinom Pudićem Paralizom, u velebitskoj zabiti, daleko od očiju naroda, osnovalo logor Jadovno. On je u početku obuhvatao jedan šumski proplanak ograđen bodljikavom žicom. Prostor pod vedrim nebom nije bio duži od 50 i

Jasenovac spomenik

Časni fratar – sotona

Najviše ljudi ubijeno dok je logorom komandovao fratar Filipović. Žene i deca držani bez hrane i vode u „kuli smrti“ Prvi logoraši su počeli pristizati teretnim vagonima na železničku stanicu Jasenovac 20-21. avgusta 1941. Odatle su sprovođeni na livade kraj sela Bročice sa južne strane Struga, uz šumu Donja Krndija i put Novska – Jasenovac. Na tom mestu su bile podignute dve barake, a na ulazu stražara i dva stražarska tornja. Sve je bilo ograđeno bodljikavom žicom. Svi koji su tokom avgusta do početka oktobra 1941. upućeni u Koncentracioni logor Jasenovac bili su smešteni u ove barake. Logoraši u svojim izjavama taj logor nazivaju Bročice I, Bročice II, Šuma i

Vješanje na Terazijama, Beograd, avgusta 1941.

Svjedočanstvo jednog zločina (2): Zapisi o sudbini porodice Đukić

Po dolasku u Sarajevsku 3, posle 10 dana, gazda te kuće reče majci da radi kod njega, da sprema i čisti odaje, gdje je on izdavao prenoćište. [1] Majka je prihvatila odma taj poso i dobila od gazde jednu praznu veću sobu za sve nas. Bile nas dve, kumovi i Zorićke, dve. Tako smo nas dve dobile stalan boravak u Beogradu. Majka posle poče da radi po kućama i povrh ova dva posla čistila je još jednu kafanu. Nije dugo bilo, po malo je počela raditi u jednoj kujni, gde su se hranili radnici te je od sviju dobila potvrde da radi i to je predala Komesarijatu za izbeglice. Posle 2 meseca

JASENOVAC – Pamtimo da ne osudimo svoju decu da im se ponovi!

Koliko je Jasenovac stravična pojava istorije možda se ponajbolje shvati kada se vidi koliko je jeziv utisak ostavio na doktora Gideona Grajfa, jevrejskog istoričara koji je specijalizovan za Holokaust. Kada se Jevrejin koji je rastao sa pričama o Šoi šokira, mislim da bi to trebalo da natera svakog da se zamisli. Ako ni to nije dovoljno, treba naglasiti da je nemački general Horstenau izrazio u svojoj knjizi potrebu da povraća kada je kročio u logor i video prizore pobacanih dečijih leševa od kojih se ledi krv u žilama. On je zapisao doslovno: ,,Najveće od svih zla mora biti Jasenovac, koji nijedan obični smrtnik ne može pojmiti.’’ Ovaj mističan, gotovo metafizički

U Andrićevom institutu, upriličeno je predstavljanje Zbornika dokumenata “Stari Brod, stradanje Srba tokom Drugog svjetskog rata u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne“

Dokumenta iz Zbornika “Stari Brod“ osvetljavaju događaje iz marta, aprila i maja 1942.g, i svedoče da je veći broj žena, dece i staraca srpskog porekla stradao u svojim selima, po kućama, putevima, šumama, od Pala i Olova do Drine, nego na samoj obali Drine kod Miloševića i Staroga Broda. Piše: Vladimir Bursać U petak 24.maja 2024.g, u Višegradu, u Andrićevom institutu, upriličeno je predstavljanje Zbornika dokumenata “Stari Brod Stradanje Srba tokom Drugog svjetskog rata u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne“. Nakon objavljivanja istorijskog romana “Korana ko rana“ (doživeo već tri izdanja i preko 3000 primeraka je poklonjeno i prodato) i dokumentarnog filma “Garavice“ (do sada imao oko 40 projekcija

Dr Đuro Zatezalo

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945.

Đuro Zatezalo: „Sadržajem ove knjige proširenog izdanja nisam imao namjeru optužiti bilo koga za izvršene zločine. Htio sam samo da se i ovako pridružim nevinim žrtvama: majkama, očevima, bakama, djedovima i svim tim žrtvama, neiživljenim dječacima i djevojčicama iz vremena moga tužnog djetinjstva od 1941. – 1945. godine.„ „…jer žrtve i njene muke u rastajanju sa životom traže u tome istinu… SADRŽAJ Predgovor djelu Uvod SVJEDOČANSTVA KORDUN HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941. Dušan Nikšić:Čupali su nam brkove, kosu, udarali koljem, kundacima i noževima Mile Milić Abramović:Dok smo jedni klali i ubijali Srbe, drugi su držali stražu Eduard Lenčarić:Ovo je prvi početak masovnog ubijanja srpskog

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac Genocid nad Srbima 1941 – 1945 (Drugi deo)

Šta je to što natera jednog običnog, civilizovanog Evropljanina da načini takve zločine kakve su Britanci vršili u Indiji, doseljenici u Ameriku nad američkim autohtonim stanovnicima, Severnoameričkim Indijancima, Belgijanci u Kongu ili Hrvati u NDH nad Srbima, posebno u Jasenovcu? Dok smo se mi delili na partizane i četnike, Hrvati su imali posebnu vrstu kame, noža, koju su nazivali srbosek, i koja je služila isključivo za ubijanje Srba, bez obzira da li su komunisti ili pripadnici regularne, kraljeve vojske. Danas, na hrvatskoj nacionalnoj televiziji admiral Davor Domazet govori javno da Hrvatskom kraljevstvu pripadaju Boka Kotorska, crnogorsko primorje do Ulcinja, čitava Bosna i Hercegovina, Srem, Bačka i delovi Banata, naša država

SREBRENICA : 15. maja pobijeno i zapaljeno 18 žena i staraca

Juče se navršilo 27 godina od stravičnog zločina nad srebreničkim Srbima. Tog 15. maja 1992. bošnjački vojnici su na kućnom pragu poubijali osamnaeast srpskih civila – žena i staraca Prolećnog 15. maja 1992. naoružane muslimanske snage izvršile su napad na srpska sela Međe, Osredak, Viogor i Orahovica u opštini Srebrenica počinivši tom prilikom težak masakr. Danima pre napada u više navrata vođeni su bezuspešni razgovori sa muslimanskim predstavnicima omirnom suživotu. Muslimanske pregovarače predstavnike meštana iz okolnih sela najčešće su predvodili milicioneri Hakija Meholjić i Naser Orić. Kada je Srbima izgledalo da je dogovor ostvaren muslimani, pod izgovorom da traže skriveno oružje i radio-stanicu, iznenada su napali i zaposeli navedena srpska

Zločini ustaša Nezavisne Države Hrvatske na području kotara Dvor na Uni (1)

Posljednjih godina, a i decenija, sve češće se raspravlja, piše i polemiše o tome koliko su naroda ustaše Nezavisne Države Hrvatske pobile u koncentracionom logoru Jasenovac. Ne ulazeći u raspravu o brojkama koje su jednima 30.000, drugima 83.000, trećima od 500.000 do 600.000, četvrtima 700.000, meni je, otkad znam za taj logor, a posebno od vremena kad sam se nešto i bavio njime i oko njega, jedina brojka bila i ostala: 700.000 ubijenih! A odavno sam svjestan činjenice da se tačan broj žrtava Drugog svjetskog rata na prostorima bivše Jugoslavije nikad neće i, vjerovatno, više i ne može utvrditi. Posebno kad su u pitanju srpske žrtve. Ili može, a nekome

186 stepenika smrti

Nikola Bajić se posle oslobađanja logora vratio u rodnu Baniju, a do kuće je pešačio dva i po meseca. – Milutin Banković u mučilištvu izdržao nepunu godinu, posle čega je spaljen u Guzenu Gnev i prezir ostavio je iza zidina koncentracionog logora smrti u Mauthauzenu. Kada ga je, posle dve i po godine zatočeništva, 5. maja 1945. zbog oslobođenja logora konačno i napustio, i to na nemačkom biciklu, u Austriju se nikada više nije vratio. A živeo je još 45 godina. U sećanju su mu trajno ostala urezana zverstva, nečoveštvo i seanse smrti nacističkih SS vojnika i čuvara nad njegovim sapatnicima, ali je Nikola Bajić, Srbin iz Velike Graduse kod

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.