Savo Štrbac: (Ne)pravda na evropskom sudu

I do sada je bilo malo procesiranih pripadnika hrvatskih oružanih snaga za ubistva Srba a poslije „presedentskih“ odluka hrvatskog US i ECHR biće ih još manje.

Evropski sud za ljudska prava (ECHR) je 16. januara ove godine objavio odluku u predmetu „Kušić  protiv Hrvatske“ kojom je proglasio zahtjev podnosioca nedopuštenim, zbog toga što nisu iscrpeli sva dostupna i efikasna domaća pravna sredstva predviđena članom 35. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (dalje: Konvencija) prije podnošenja zahtjeva tom sudu. Ova odluka je konačna.

Nedeljka Kušića (61) i njegovog sina Peru (36), civile srpske nacionalnosti, iz njihove kuće u Sisku odveli su 5. februara 1992. muškarci u maskirnim uniformama. Sutradan su njihova tijela pronađena pored ceste kod Petrovog Polja. Nakon  što  je pregledom  tijela  ustanovljeno  da  su  Kušići  umrli  usljed  prostrijelnih  rana  glave  i  trupa,  policija  je Okružnom  javnom  tužilaštvu  u  Sisku  podnijela  krivičnu  prijavu  protiv  nepoznatog  počinioca  zbog ubistva, po kojoj je otvorena istraga u kojoj su ubistva Kušića kvalifikovana  kao  ratni  zločin.  Istraga  je 2010. prenesena  na  osiječka  pravosudna tijela,  a  u  martu  2019.  prenesena  je na zagrebačko pravosuđe i još uvijek je u toku.

Perina supruga Zdravka  i djeca  Bojan  i Martina  tokom devedesetih  izbjegli su u Srbiju, gdje su u međuvremenu postali srpski  državljani. Oni su, na prijedlog Veritasa, a preko opunomoćnika Slađane Čanković, advokatkinje iz Zagreba,  29. septembra 2017.  ECHR-u podnijeli zahtjev smatrajući da je istraga koju nadležna državna tijela vode zbog ubistva  ubijenih Kušića neefikasna. Podnosioci se prije podnošenja zahtjeva ECHR-u nisu obratili hrvatskim pravosudnim tijelima pa ni Ustavnom sudu (US), smatrajući da u Hrvatskoj za njihove prigovore nema efikasnog domaćeg pravnog sredstva, s obzirom da je i Ustavni sud u sličnim predmetima redovno odbijao tužbe kao neosnovane.

ECHR  je,  međutim, u predmetu „Kušić…“, po prvi put u svojoj praksi, utvrdio  kako  je hrvatski Ustavni sud,  nakon  mnogo  godina  nerazmatranja  takvih  tužbi, promijenio  i  utvrdio  svoju  praksu  te  je  u  svojim  najnovijim  odlukama,  donesenim  tokom  2019, ispitao efikasnost istraga uzimajući u obzir konvencijske standarde i standarde postavljene u praksi Evropskog suda kao osnovu za svoju ocjenu, te  je sada  efikasan  pravni  lijek  za  pritužbe  na  neefikasnu  istragu  pod članom  2.  (pravo  na  život)  i  članom  3.  (zabrana  nečovječnog  ili  ponižavajućeg  postupanja) Konvencije.

Podnosioci su zbog toga dužni podnijeti ustavnu tužbu u Hrvatskoj prije podnošenja zahtjeva ECHR-u.

Odlukom, na koju se referiše ECHR, hrvatski Ustavni sud je u novembru 2019. utvrdio da Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru nije provelo efikasnu istragu ubistva srpskog civila 1991. u Virovitici te su članovima njegove porodice, supruzi i djeci, odredili „zadovoljštinu“ od 70.000 kuna (oko 9.400 evra).

Žrtva je Bogdan Mudrinić (39), koji je stradao između 11. i 13. decembra 1991, kada su ga pripadnici oružanih snaga RH (vojne policije) odveli iz njegove kuće i sproveli u vojni zatvor u Virovitici. Zna se da je Bogdan preminuo u vojnom zatvoru, odakle je njegovo tijelo i izneseno ali nikada nije pronađeno. Do danas niko nije kažnjen za taj zločin niti je utvrđeno ko ga je počinio. Njegova supruga i djeca obratili su se zbog toga Ustavnom sudu, koji je utvrdio da je „neprovođenjem efikasne istrage smrti bliskog rođaka povrijeđen član 21. Ustava koji garantuje pravo na život, te član 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji takođe garantuje pravo na život“.

Po mišljenju domaće struke i javnosti, odluka Ustavnog suda u predmetu „Mudrinić“ je precedentska i iznimno je važna jer je pred ECHR-om velik broj predmeta iz Hrvatske u kojima podnosioci ističu da im je zbog neefikasne istrage povrijeđeno pravo na život koji garantuju hrvatski Ustav i Konvencija. Odlukom u ovom predmetu Ustavni sud daje smjernice Državnom odvjetništvu kako bi se spriječilo da zbog gubitka spora pred ECHR-om država plaća ogromne odštete.

I u pravu su. Naime, ECHR je u sličnim slučajevima do sada zbog neefikasne istrage porodicama ubijenih na teret hrvatske države dosuđivao oko 20.000 evra za duševne boli  plus nekoliko hiljada evra na ime troškova postupka (o tome sam u ovoj Politikinoj rubrici 5. avgusta 2016. objavio tekst „Pravo na život“).

Inače, hrvatski sudovi porodicama u ratu ubijenih srpskih civila, u slučajevima u kojima su za njihovo ubistvo pravosnažno osuđeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga, dosuđuju mnogo veću „zadovoljštinu“ (po članu uže porodice i do 30.000 evra) od pomenutih iznosa iz odluka i ECHR i hrvatskog Ustavnog suda.

U predmetu „Kušić…“ ECHR nije dao ni obrazloženje po kom pravilu je zahtjev podnosioca proglasio nedopuštenim s obzirom da je isti podnesen više od dvije godine prije nego što je Ustavni sud Republike Hrvatske donio presedentsku odluku u predmetu „Mudrinić“.

I do sada je bilo malo procesiranih pripadnika hrvatskih oružanih snaga za ubistva Srba u ratu devedesetih, a poslije pomenutih „presedentskih“ odluka hrvatskog US i ECHR  biće ih još manje.

(Politika, 3. 2. 2020/Veritas, 4. 2. 2020)