Savo Štrbac: Monstrumi iz Kerestineca

Istog dana kada ja Hag objavio presudu Karadžiću, Županijski sud u Zagrebu objavio je presudu petorici hrvatskih vojnih policajaca optuženih za mučenje i seksualno zlostavljanje srpskih zarobljenika i civila

ISTOG dana kada ja Haški tribunal objavio presudu Radovanu Karadžiću, i Županijski sud u Zagrebu objavio je presudu petorici hrvatskih vojnih policajaca optuženih za mučenje i seksualno zlostavljanje srpskih ratnih zarobljenika i civila. Karadžić je dobio 40 godina, a petorica hrvatskih vojnih policajaca ukupno 19 i po godina. Ova potonja presuda ostala je u seni one prve, tako da je mediji u Srbiji nisu ni zabeležili. A trebalo je, posebno sada kada se povampiruje ustaštvo u Hrvatskoj. Šta je Kerestinec? Renesansno-barokni kaštel u neposrednoj blizini Zagreba, sagrađen u drugoj polovini 16. veka. Dvorac u Kerestincu prošao je burnu istoriju. Tu se 1573. odigrala jedna od važnih bitaka poznate Seljačke bune, a utvrđenje su nekoliko puta opsedale i pljačkale osmanske čete. Za vreme Drugog svetskog rata, u dvorcu je bio smešten zloglasni ustaški zatvor. U građanskom ratu devedesetih godina prošlog veka služio je kao zatvor za ratne zarobljenike i civile, koji je nosio službeni naziv „konačište za zarobljenike“. Županijsko državno odvetništvo u Zagrebu u novembru 2011. podiglo je optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana: Stjepana Klarića, Dražena Pavlovića, Viktora Ivančina, Željka Živeca i Gorana Štrukelja. Terete se za krivično delo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i protiv civila, u razdoblju od sredine meseca januara 1992. do 29. aprila 1992. Prvooptuženi Stjepan Klarić tereti se po osnovu komandne odgovornosti nesprečavanja podređenih da muče ratne zarobljenike i civile i nečovečno postupaju prema njima, te za neposredno počinjenje, a ostala četvorica kao neposredni počinioci. Terete se da su u navedenom razdoblju na razne načine zlostavljali ukupno 30 osoba, čime su im naneli velike patnje i povrede telesnog integriteta i zdravlja. Takođe, kao radnja krivičnog dela navedeno je i primoravanje ratnih zarobljenika na polne odnose sa zarobljenicama, kao i silovanje zarobljenica. Evo i imena žrtav: Đorđe Jovičić, Dobroslav Gračanin, Milka Badrić, Milena Adamović, Danica Vuruna, Danica Poznanović, Zorka Hrkić, Pantelija Zec, Slobodan Kukić, Tomislav Božović, Damir Kalik, Branko Zeljak, Milorad Đuričić, Branimir Skočić, Miodrag Nikolić, Petra Došen, Vid Ninić, Slobodan Jasenski, Ljuban Grab, Dušica Nikolić, Borivoj Rogić, Nenad Filipović, Nebojša Kostadinović, Vojkan Živković, Nada Grab, Nada Miličević, Milorad Blagojević, Miloš Crnković, Rajka Majkić i jedna neutvrđena osoba. Ovo su žrtve identifikovane u krivičnom postupku, a kroz logor ih je prošlo mnogo više. Logor Kerestinec je imao specijalne metode mučenja kao što su: crna soba prostorija ofarbana u crno, bez prozora, sa jednom crvenom sijalicom u kojoj se nalazio arsenal sprava za mučenje (mornarske lestve, električne palice, gumeni i drveni penisi, sto za ruski rulet i sl.); ludi ples (ples golih žena pred muškim zarobljenicima koji su se pred publikom morali samozadovoljavati); deminiranje (pronalaženje mina u krugu logora prilikom čega je dolazilo do eksplozije i ranjavanja); sakaćenje(odsecanje muškarcima prstiju i ženama bradavica). ŽS u Zagrebu je 31. oktobra 2012. nepravosnažno osudio svu petoricu optuženih na ukupnu kaznu od osam godina i šest meseci, koju je Vrhovni sud RH u oktobru 2014. ukinuo i vratio na ponovno suđenje. I nakon ponovljenog suđenja, svi su ponovo osuđeni, s tim što su im kazne povećane: prvookrivljenom je izrečena kazna od osam godina, drugookrivljenom od pet godina, što je zakonski minimum za dela ratnih zločina, a ostaloj trojici od jedne do tri godine. „Ponašanje prema ratnim zarobljenicima i civilima na način kako je utvrđeno u ovom suđenju predstavlja sramotu za Hrvatsku i celi hrvatski narod, jer se ovako ne sme ponašati niko, a niti jedan vojnik na taj način ne može iskazivati svoje domoljublje. Domoljublje se iskazuje na bojištu, radeći humano, a ne puštanjem struje, seksualnim zlostavljanjem i ponižavanjem pripadnika vojske ili paravojnih formacija druge države, a posebno ne civila koji su pritom i starije žene“, navela je prilikom objavljivanja nepravomoćne presude predsedavajuća pretresnog veća sudija Renata Miličević, a preneli su hrvatski mediji. Ovo bi moglo biti univerzalno obrazloženje za sva dela ratnih zločina na svim stranama i u svim ratovima bez obzira na to kakav predznak imali i bez obzira na pripadnost žrtava i počinioca. Ono što zameram hrvatskoj sudiji Miličević i njenom veću odnosi se na visinu izrečene kazne. Ako su već imali hrabrosti da monstrume iz „konačišta za zarobljenike“ proglase krivima (što je retkost kod ostalih hrvatskih sudija), onda su im morali izreći i veće kazne, adekvatne počinjenim (ne) delima. Bilo kako bilo, presude sa ovakvim obrazloženjima mogle bi biti početak suočavanja hrvatskog društva s tamnijom stranom svoje nedavne prošlosti.

Savo Štrbac, Dokumentaciono-informacioni centar „Veritas“

Izvor: NOVOSTI

Vezane vijesti:

Ustaški logor Kerestinec: Stravični detalji mučenja Srba izašli na videlo

Mučenje Srba: Pržili me strujom sat vremena! | Jadovno 1941.