Navršile su se 33 godine od iznenadnog napada Hrvatske vojske na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj.

Ova sela, smeštena južno od Gospića u tzv. Medačkom džepu, u trenutku napada su punih 18 meseci bila pod zvaničnom zaštitom Ujedinjenih nacija (UNPROFOR). U nastupanju i povlačenju hrvatskih snaga, koje je trajalo od 9. do 17. septembra 1993. godine, primenjena je taktika „spržene zemlje”, pa su sva tri sela sistematski opljačkana, spaljena i sravnjena sa zemljom.
U ovoj akciji stradalo je ukupno 87 Srba, a zastrašujuća je činjenica da ranjenika uopšte nije bilo. Rezultati pregleda tela – razbijene lobanje, prostrelne rane iz neposredne blizine i živi ljudi bacani u vatru – nedvosmisleno ukazuju na to da je izvršeno sistematsko likvidiranje zarobljenih i nemoćnih. Među žrtvama su bila 46 vojnika, 6 milicionera i 35 civila i pripadnika mesne straže. Stradalo je 17 žena, dok je čak 25 žrtava bilo starije od 60 godina.
Na listi nestalih i dalje se vodi devet lica, među kojima je šest civila prosečne starosti 71 godinu, od čega četiri žene. O razmerama uništenja najbolje svedoči tadašnja izjava komandanta UNPROFOR-a, generala Жana Kota, koji je nakon obilaska terena rekao: „Nisam našao znakova života, ni ljudi, ni životinja… Razaranje je potpuno, sistematsko i namerno”.
Iako su dimenzije zločina bile očigledne, Haški tribunal je predmet Ademi/Norac prepustio hrvatskom pravosuđu, što je rezultiralo simboličnim kaznama. General Rahim Ademi je oslobođen svih optužbi, dok je general Mirko Norac osuđen na svega šest godina zatvora za nesprečavanje ubistava 4 civila i mučenje jednog zarobljenika. Neposredni izvršioci Josip Krmpotić, Velibor Šolaja i Josip Mršić osuđeni su na minimalne kazne od tri do pet godina zatvora.
Posebno poražava činjenica da je u sudskim postupcima nesporno utvrđeno da su u sopstvenim kućama žive izgorele najmanje četiri srpske žene, ali za njihovu smrt i paljenje niko nije oglašen krivim.
Pre rata, u aprilu 1991. godine, u Divoselu, Počitelju i Čitluku živelo je ukupno 780 stanovnika, mahom srpske nacionalnosti. Danas, u septembru 2026. godine, epilog akcije „Medački džep” je potpuni demografski sunovrat: u Divoselu ne živi niko, u Počitelju žive samo dve starice, dok je u Čitluku preostalo svega deset stanovnika u četiri porodice.
Dokumentaciono-informacioni centar „Veritas” i ove godine podseća javnost na ovaj nekažnjeni zločin, apelujući da se žrtve ne zaborave i da pravda, iako zakasnela, mora biti zadovoljena.
BEOGRAD / BANJALUKA, 8. septembar 2026.
Izvor: Informativna služba DIC „Veritas“

O B A V J E Š T E Nj E
Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske Medački (kod Gospića u Hrvatskoj).
Parastos će se služiti u sredu 09. 09. 2026. godine u hramu Svetog apostola i evangeliste Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova.
Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na Spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. Pomenuti spomenik podignut je zahvaljujući Koordinaciji srpskih udruženja porodica poginulih i nestalih lica sa prostora bivše Jugoslavije, a Udruženje porodica „Suza“ kao njena članica, je i inicijator za izgradnju ovog memorijala.
Vašim prisustvom izražavate podršku i saosjećanje sa našim porodicama koje su izgubile svoje najmilije.
