Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav najveći grijeh?

Zašto nam prekopavate kosti?

Zar vam nije dovoljno što ste nas od 1941 – 1945. i 1992 – 1995. po dva puta ubili?

Zar vam je i to malo?

Zar vas nije strah Boga?

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta. 2017. godine.

A i ja se pitam svašta, nije vas bilo strah ni kada ste nas klali, i bacali u bezdane, zašto bi vas bilo strah da nam kosti opet dirate!?

Šta radite sa našim kostima?

Da li se to ne možete uvjeriti da ste nas toliko poklali, zatrpali, zabetonirali?

Da ste nas, gurali, ubijali, maljevima, jer metak nije bio za nas.Kama je bila vaše oružje, i po njoj ste poznati.

Šta sad istražujete?

Kopate nam po grobovima. I tvrdite da u jamama ne postoji ni jedan skelet. Ili nam kosti vadite i razvlačite po Velebitu, da se umanji zločin?!

Ili ste toliki ogrezli pa tražite ostatke nekog zlatnog zuba, dugmeta, vrijednog predmeta koji su sa sobom ponijeli u bezdan?

Povampireni narode, zar vam nije dosta?

Zašto nas dirate?

Želite da prekrojite istoriju, da učite „mladež“ kako se genocid nije desio! Ne skrnavite nam humke, dosta ste učinili, i previše. Učite svoju „mladež“, ko su im bili djedovi, očevi, stričevi, krvoločne zvijeri željne krvi.

Zašto nam dirate okamenjene kosti?

Sreća naša, ostalo je njih šačica, preživjelih, te su nam u amanet ostavili istinu o svirepim krvoločnim ljudima.

I ja nisam ljuta na vas, ja vas samo žalim. Žalim, jer ste takvi, bijedni, otrovni, smrdljivi.

Odlično znate za 32 bezdane jame, stratišta Srba i Jevreja. Šaranova jama, jama pod Grginim brijegom, Jarčja jama kod Risove grede, jama Jasenovac, jama Jamina, Šević jama, jama na Kulaševoj strani, jama Orešković stanovi, Macolina jama, jama Ugljenača, jama u Peratovim dragama, jama Duman kod Ličkog Lešća, jama Sveta Ana kod Gornjeg Kosinja, jama Nezdravka kod Donjeg Kosinja, jama Ošporoča kod Široke Kule, jama Golubnjača, jama Snježnjača kod Kuzmanovače, jama Kvarte kod Perušića, jama Runjevac, jama Paukuša, jama Duliba, jama Dupčan kod Ribnika, Čošić jama kod Konjskog Brda, jama Križanovo brdo u Dražici, i još nekoliko jama koje nisu locirane.

Speleološki su istražene Šaranova jama, jama Jamina i jama Sveta Ana. Godinama pokušavate da sakrijete istinu. Istinu o stradanju nedužne djece, majki, starih i nemoćnih. Ljudi koji vam ništa nažao nisu učinili sem što su bili druge vijere.

Ljuta sam na nas, što smo vam dozvolili, da nas ubijate, progonite, i razvlačite nam kosti. Ljuta, na vlast i ono komunističko „Brastvo i Jedinstvo“.

Ljuta sam na današnju vlast. Našu vlast, koja to gleda i ćuti. Ćuti, čeka, obećava a ništa do sada nije ispunula.

Zašto zaboravljamo, kada znamo da je zaborav najveći grijeh?

Zašto smo dozvolili da su nam mladi potpuno nezainteresovani.

A kako da budu zainteresovani kada su im i sami roditelji takvi.

Autor: Sandra Blagić

Od istog autora:

Sandra Blagić: Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, da nam lome kičmu!

Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao

Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena