Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Dok drugi veličaju svoje zločince i zločine, raznim skupovima i koncertima, mi svoje žrtve zaboravljamo!
Zaboravljamo ko smo, šta smo i odakle smo.
Djecu liječimo preko SMS poruka, a vlada naručuje nova vozila, jer su im, kako kažu, stara dotrajala.
Imam osjećaj da smo ponovo u komunizmu, samo što sad možeš da kažeš šta misliš.
A, zarad mira ipak ćuti, jer zašto da se vraćamo u prošlost.
Zašto da se sjećamo, nevinih civila i predugačkih kolona, žena, djece, staraca?
Zašto da se sjećamo poklanih, prognanih, zaboravljenih?
Zašto da se sjećamo, jer to je davno bilo?
Bilo prije 25 ili 75 ili 350 godina, sjećati se moramo!
Pokušavaju istinu preokrenuti, izvrnuti u svoju korist.
Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, lome nam kičmu!
Ne dozvolimo da se istina zaboravi, jer nam to jedino, na kraju, i ostaje!
Autor: Sandra Blagić
Od istog autora:
Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate
Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao
Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena
