Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj.
Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019.
Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.
Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.
Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba.
Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom u ponor.
218 žena, djece i muškaraca završili su na dnu jame. Mnogi nisu preživjeli 48 metara dubok pad.
Poslije tog mučkog, svirepog zlodjela, ustaše su bacale bombe i kamenje da koji svjedok ne ostane živ. Danima su dolazili poslije i govorili kako su došli da ih izbave, a na nesreću neki su povjerovali. Izvučeni su i ponovo bačeni u jamu.
Nakon šest nedelja i tri dana izvučeno je njih četrnaestoro.
Kako to Gospod uredi, ostavi budućim pokolenjima žive svjedoke tog stravičnog Pokolja.
1991. godine porodice, tim speleologa i sa njima Budo Simonović, autor knjige „Ognjena Marija Livanjska“, sišli su u grotlo jame i izvadili kosti mučenika.
Umili ih, osunčali i kosti mučenika pohranili u novoizgrađenu kriptu pokraj crkve Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu.
Za vrijeme otadžbinskog rata, mlade ustaše koljači, gledajući od svojih starijih, kriptu su uništili a kosti mučenika rasuli.
Čak su i male dječije lobanje stavljali na haube automobila i vozili se tako do Splita.
Bezumnje jednog naroda i poslije ovoliko godina ne može se opisati.
Zvijer u tijelu čovjeka, čeka neki budući rat da sve ponovi ispočetka.
Danas, poslije 28 godina, kada su kosti naših mučenika izvadili iz te strašne jame, Ravni Dolac, mi potomci i poštovaoci, krenusmo put svojih predaka.
Dinara, sva od kamena, nadvila se nad Livanjsko polje.Gleda ko joj to dolazi.
Nas dvanaestoro, iz udruženja Ognjena Marija Livanjska i UG Jadovno 1941, krenuli stopama mučenika koji postradaše, jer su bili Srbi pravoslavci.
Upekla zvijezda, a svaki korak treba dobro odmjeriti, prije nego staneš na kamen ili se uhvatiš za granu.
Usjeke, jaruge Dinara skriva.
Tako i dan danas, skriva od pogleda jamu gdje su Srbi te 1941. godine bačeni.
Mi potomci i poštovaoci poslije 28. godina uznijeli smo Časni krst tim kozijim stazama i održali pomen za postradale tog krvavog dana na Ognjenu Mariju.
Preživjeli iz jame Ravni Dolac , svetili su se ženidbom i rađanjem djece.
Odlazak u kriptu pokraj crkve Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu i vidjevši kosti mučenika i male dječije lobanje obuzme vas tuga, ljutnja, bol.
Ali znajući da su mučenici sa Gospodom i da se mole za nas potomke, bude lakše.
Mi pravoslavni hrišćani slavimo Baskrsenje!
Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019.
Vezane vijesti:
Sandra Blagić: Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?
Sandra Blagić: Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, da nam lome kičmu!
Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena
Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav …
Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od …
Sandra Blagić: Istina nam na kraju jedino i ostaje, zar ne …
Sandra Blagić: Zašto Krajišnici neće organizovano u …
Sandra Blagić: Još jedno stratište pravoslavnih Srba …
