Gošća iz Srbije Vesna Pešić protjerana je po hitnom postupku iz grada Dubrovnika, a sve zbog vrijeđanja dostojanstva hrvatske države. I neka je!
Sve one države koje su ozbiljno utemeljene na genocidu i oblaganoj istoriji poštuju svoje vijekovno uloženo vrijeme u zatiranju izvornog jezika, pisma i kulture. A tek koliko je „tisućljetna Hrvatska“ uložila u taj „združeni zločinački poduhvat“! Pa ko sad smije to skrnaviti?!
Ali beogradski maštovita Vesna u svojim (sumalo pa parodičnim) video-klipovima reče samo prostu istinu.
I zvanična istorija tzv. „germansko-bečka“, uči nas da su srpska plemena Zahumljani, Konavljani i Travunjani zasnovali slovensku naseobinu na obali Jadrana u blizini latinskog Raguziona, a svoju kulu nazvaše Dubrava po gustim šumama oko nje. Cavtat je opet slovenizirano naselje latinskog grada Epidauruma. I šta je tu sporno.
Jedino i jedino gošća iz Srbije. Evropska Hrvatska je žurno i žustro reagovala na ovu provokaciju velikosrpskog protezanja, a kome su u zadnjem ratu konačno otkinute ruke do ramena. I to je realnost.
Prije deset dana posjetio sam gradić Vrliku u Dalmaciji, a povodom proslave 400 godina pravoslavne crkve Svetog Nikolaja, koja je i najstarija bogomolja u ovom gradu. Dok je služena liturgija, a okupljeni Srbi maksimalno neprovokativno slavili ovaj veliki jubilej, u kafićima u središtu Vrlike velika grupa mladih i zrelih ljudi pjevali su ustaške pjesme cijelim grlom; najdraža im je bila Tompsonova koračnica: „U Čapljini klaonica bila, mnogo Srba Neretva nosila!“. Ona se bar deset puta tražila na bis.
I jeste Neretva crvenila od srpske krvi na Vidovdan 1941., tih godina mutila se i voda oko Dubrovnika.
Policija R. Hrvatske sve je to registrovala, ali baš ništa nije učinila da prekine ovo ustaško orgijanje, a kamoli da napiše prekršajnu prijavu vlasniku lokala i pojedincima u majicama sa ustaškim pozdravom.
Ukorak sa izgonom Vesne Pešić iz Hrvatske ovih dana je u Dubrovniku pocjepan promotivni turistički bilbord grada Trebinja, a direktor dubrovačke Umjetničke galerije iskritikovan je od dubrovačkog gradonačelnika zbog toga što se usudio zvanično posjetiti Trebinje i prisustvovati tamo nekoj izložbi slika u čast prvog trebinjskog akademskog slikara Atanasija Popovića.
No, iako zvanični Dubrovnik i Hrvatska Srbe iz Trebinja, a posebno one iz Srbije, tretiraju kao kastu za poslugu i porugu, za to vrijeme Hrvati se u Trebinju baškare poput starih Resulbegovića.
Tokom posljednja dva Svjetska prvenstva u fudbalu na više mjesta u Trebinju otvoreno se navijalo za reprezentaciju Hrvatske, a protivnici Hrvata prijavljivani su policiji kao remetilački faktor.
Pri tom, arhijerejski zamjenik Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske je relativno skoro na mostarskoj hrvatskoj televiziji izjavio – da su srpske optužbe za zlodjela Alojzija Stepinca i njegove zle usluge ustaškoj Hrvatskoj „obična srpska mantra i floskula“ jer kardinal Stepinac je čak oslobađao Srbe kao srpski vojnik na Solunskom frontu.
Pogledaj video prilog od 23:20
Izvor : Slobodna Hercegovina
Vezane vijesti:
NEDELjKOVIĆ: STRADANjE SRBA U DUBROVNIKU 1914.
Hercegovina i Dubrovnik– Knjiga Jadovno 1.