fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

REPORTAŽA: PUSTE KUĆE OD GLINE DO DVORA NA UNI

Banija.jpg

BANIJA – Putem koji povezuje varošice Glinu i Dvor na Uni išle su kolone izbeglica sa Banije i Korduna u „Oluji“ posle koje većina od njih ovuda više nije prošla. Početkom avgusta 1995. ovuda su se kretale kolone traktora s prikolicama, kamiona, konjskih zaprega, pešaka. Narod se povlačio pred hrvatskom vojskom, a put o kome je reč bio je i jedno od najvećih stratišta u najbržem etničkom čišćenju istoriji. Na nekoliko mesta kolone su presečene oružanim napadima što hrvatske, što bošnjačke vojske. Mada nije bilo nikakvog otpora, na najmanje dva mesta je učinjen masakr nad srpskim izbeglicama.
Interesantno je da su ovi zločini mahom prećutani, a neke hrvatske televizije su presecanje kolone Kordunaša u blizini sela Roviška kod Gline i pucanje u goloruke civile pripisale komandi tadašnje Srpske vojske Krajine, koja je navodno bila nezadovoljna zbog povlačenja naroda.
Preživeo samo pogon „Plive“
Pre rata Glina je imala pamučnu predionicu, a pored tekstilne i pogone metaloprerađivačke, drvne i farmaceutske industrije. Preživeo je samo pogon zagrebačke „Plive“ sa skromnom proizvodnjom. Od novih investicija u ovoj opštini ističe se veliki zatvor koji je izrastao iz predratnog Doma za maloletne prestupnike, a priča se da je izgrađeni veliki zid koji opasuje novi zatvor i najveća posleratna investicija u celoj Banovini, kako se sada u Hrvatskoj zove Banija.
Uz cestu do Dvora na Uni, u specifičnom prirodnom ambijentu obronaka velike šume i planine Šamarice i banijske pitomine, poređano je petnaestak sela iz kojih su đaci uoči zbega pohađali deset škola.
Danas od Gline do Dvora ne radi ni jedna škola, a sve su školske zgrade napuštene. Meštani su izbegli, a vratili su se mahom starci. Na potezu pet sela: Dragotina, Donji i Gornji Klasnić, Brubanj i Brezovo Polje, od 1995. rođeno je samo jedno dete, danas trogodišnja Tina Đukić. Kada roditelji hoće da joj ispune želju da se poigra s vršnjacima mora na put od najmanje desetak kilometara.
Da je ceo kraj u izumiranju, govori i podatak da je devedesetih godina prošlog veka kroz pomenuta sela dnevno prolazilo sedamnaest autobusa na redovnim linijama, a danas nema ni jednog. Retke su kuće iz čijih se odžaka vije dim. U proseku se vratilo nešto više od 10 odsto predratnog stanovništva, i to u sela koja su pored puta, jer je tu prošla i struja. Dušan Medić kaže da je iz svog sela gotovo napuštenog Gornjeg Žirovca „sišao“ u Komore zbog struje. U njegovom susedstvu živi Ljubica Trivanović, čija su deca u Srbiji. Stariji se ne žale na bezbednost, a najveći neprijatelj im je samoća. Zbog nje je Svetozar Stambolija tražio da mu se umesto u Kosni, gde mu je rodna kuća razorena, nova podigne u Komorama da bude bliže kćeri. Bez obzira na grupisanje, u Komori se vije tek 11 dimova.

Kafana-motel „Kod Zoke“
Napuštena, ali atraktivna područja obilaze Zagrepčani, kupuju cela imanja i spremaju se za nekakav biznis. Nema dana da se po zaseocima ne vrzmaju nepoznati ljudi i raspituju se za kuće i imanja i trgovina je uveliko počela. Mada se čulo da je neki Rus kupio celo selo Gage kod Dvora, nismo dobili potvrdu te priče. Međutim, Zagrepčanin je pazario zaseok Beke, a Italijani zakupljuju lovišta po Baniji i vele da je to veoma unosan posao. Divlje svinje ovde su skoro već domaće životinje i riju oko kuća usred bela dana.
Radi lovnog turizma, ovde se životinje i veštački naseljavaju, pa čak i vukovi, saznajemo u kafani-motelu „Kod Zoke“, najživljem mestu na banijskoj magistrali koja se nalazi u selu Trgovi. Ovde se može čuti da dobro radi fabrika keramičkih pločica u Rujevcu koja zapošljava 90 radnika. Od značajnije dvorske industrije radi još „Šumarija“.
Kafanu koja ima i sobe za spavanje drži porodica Vujčić: Milan poznat po nadimku Zoka, njegova supruga Mira, a sin Perica i snajka Mara imaju tri sina – Milana, Marka i Đorđa. Sa bakom Danicom, Zokinom majkom, ovo je najbrojnija porodica u kraju. Oni već sada žive dobro od turizma i svakog vikenda gosti su im lovci iz inostranstva. Perica ističe jedan dobar znak. U Rujevcu deluje prvi srpski nogometni klub u posleratnoj Hrvatskoj. Takmiči se u Županijskoj ligi i postiže solidne rezultate. Možda jedna lasta može bar da nagovesti proleće.

 

Izvor: banija.rs

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: