„PUŠAČ“ (KLjUIĆ): SVE UNIŠTITI! /4/

U knjizi „Zločin u Dobrovoljačkoj ulici“ književnik Dušan Zurovac, predsjednik Udruženja za istraživanje ratnih zločina nad Srbima u Sarajevu „Istina“, daje do sada nepoznata svjedočanstava o samom zločinu, ali i zastrašujuće pojedinosti o stradanjima sarajevskih Srba na samom početku sukoba u BiH….SRNA u pet dijelova prenosi odlomke iz ove knjige

Priredio: Ognjen BEGOVIĆ 

ISTOČNO SARAJEVO, /SRNA/ – Dugo pripreman i planski izveden bestijalni zločin nad vojnicima i oficirima JNA 2. i 3. maja 1992. godine vidio je, putem televizijskih snimaka, cijeli svijet.

Na Skenderiji su leševi pobijenih vojnika spaljeni, jer je na njih navučen tramvajski električni vod visokog napona. Nažalost, događaji koji su uslijedili sutradan kao da su ovaj zločin pomakli u drugi plan..

U jedinici kapetana Labudovića bilo je i Hrvata i Šiptara.

Novinar Miladin Petrović u knjizi „Tajna Dobovoljačke ulice“ bilježi:…“Napadnuti smo sa svih strana iz streljačkog naoružanja, ručnih bacača, zolja, osa, minobacača, bestrzajnih topova, ručnih bombi…

U toku dana isključeni su nam voda i struja i prekinute telefonske veze… Komanda u mraku, gušimo se u suzavcu, napadaju nas sa svih strana… Duga noć između 2. i 3. maja bila je relativno mirna. Malo ko je spavao. Želeli smo samo jedno: da se izvučemo iz tog austrijskog ukletog zdanja. I ujutru je bilo mirno do jedanest sati. Tada su ponovo počeli da pucaju na Komandu…“

Fotoreporter Tanjuga, sada već pokojni Nedeljko Deretić, za „Intervju“ 15. maja 1992. godine kaže:…“Već oko 13.00 časova počeli su napadi na Komandu iz svih pravaca i naoružanja. Ljudi su raspoređeni na položaje. Sa svih strana tuku snajperi. Iznad komande se nalazi litica visoka tridesetak metara. Primetili smo da sa nje pokušavaju da gurnu autobus na nas.

Verovatno je pun eksploziva. Srećom, vojnici uspevaju da paljbom rasture ljude koji ga guraju. Puca se i sa okolnih džamija. Okruženi smo sa sve četiri strane… Žestoka borba se vodila do iza ponoći 2. na 3. maj. Zidovi zgrade Komande i garnizona su bili potpuno demolirani i izbušeni od raznih projektila.

U dvorištu Komande zapaljeno je nekoliko putničkih vozila i dva kamiona, natovarena raznom vojnom opremom, oružjem i municijom pripremljenim za evakuaciju…

Kod Skenderije se nalazila u okruženju jedinica koja je pošla u pomoć Domu JNA. Kukanjac je zahtijevao da se podignu avioni i pomognu im. Avioni su nadlijetali Skenderiju i dva puta probili zvučni zid. To je bilo sve…“

Sve vojne i paravojne muslmanske grupacije u Sarajevu zdušno su prišle realizaciji direktive o napadima na sve objetke i ljudstvo JNA.

Tih naređenja i komandi bilo je onoliko koliko je bilo komandanata u hrvatsko-muslimanskoj soldateski – od izvjesnog Kruška, Jusufa – Juke Prazine, Admira Husića – Kineza, Mustafe Hajrulahovića – Talijana, Zaima Backovića – Zagija do Mušana Topalovića – Caca, Ramiza Delalića – Ćele, Ismeta Bajramovića – Ćele, pa sve do generala Sefera Halilovića i Rasima Delića.

Interesantno je napomenuti da su Krušku, Cacu, Juku, Ramiza, Ismeta Bošnjaci likvidirali kasnije kao neugodne svjedoke. Danas se u bošnjačkoj štampi mogu naći mišljenja da je iza tih likvidacija stajao niko drugi no Bakir Izetbegović, Alijin sin, danas bošnjački član Predsjedništva BiH.

Prema svjedočenju Alije Delimustafića – ratnog Izetbegovićevog ministra unutrašnjih poslova i prema onome što se pojavilo u medijima, potpredsjednik krnjeg Predsjedništva BiH Ejup Ganić idejni je tvorac masakra vojske u Dobrovoljačkoj ulici. On je Zaimu Backoviću – Zagiju, operativcu muslimanske Teritorijalne odbrane na terenu, dao naredbe i sugerisao mu šta treba činiti.

Presretana su i snimljena naređenja:…

“Poruka od Zagija: Naređenje od Zagija za sve jedinice. Sva pokretna vozila neprijatelja uništiti. Pripremiti zapaljive smjese i sve uništiti. Ponavljam: sva pokretna vozila od neprijatelja uništiti… Najbliža jedinica Dobrovoljačkoj ulici da je blokira.

Zagi ovdje:

„Obarajte stabla, sve živo, da se ne mogu ni milimetra pomaknuti i odmah po njima ako pođu negdje bježati…“

Tada je oštro protestovao šef evropskih posmatrača irski major Kolm Dojl, pa je uslijedilo panično naređenje da se svi napadači koji mogu biti viđeni kod Komande Druge vojne oblasti dobro maskiraju i sakriju.

Onda se javlja „Pušač“, što je kodni naziv za Stjepana Kljuića – tadašnjeg hrvatskog člana krnjeg Predsjedništva BiH, koji naređuje: …

“Komanda, komanda ovdje. Slušaj me, slušaj dobro. Nema propuštanja vojnih vozila, nema propuštanja bojnih kola, boova, picgauera i ostalog. To odmah ima da se uništi…“

Ne treba zaboraviti da je tada Ejup Ganić bio u ulozi vrhovnog komandanta, a njegovi pomoćnici su bili Hasan Efendić, Mustafa Hajrulahović – Talijan, Sefer Halilović, Zaim Backović – Zagi, Jovan Divjak, Fikret Muslimović i Kerim Lončarević.

Jasno je, dakle, da je ovo državni zločin, koji danas muslimanska strana slavi kao veliku ratnu pobjedu, u kojoj oni nisu imali niti jednog jedinog ranjenog i poginulog napadača – kako stoji u njihovim izvještajima – jer je vojsci, koja je izlazila, bilo strogo naređeno da ni po koju cijenu ne smije upotrijebiti oružje.

Izvor: 

Vezane vijesti:

KO NIJE ZA SAMOSTALNOST – NIJE NI ZA ŽIVOT /1/

DOKLE ĆEMO VAS VIŠE KLATI? /2/

HRONOLOGIJA ZLOČINA /3/