Prvi manastir na Kordunu opravdao svoju ulogu i pomaknuo svijest ljudi

Gornjokarlovačka eparhija Srpske pravoslavne crkve ima u svom sastavu četiri manastira: Gomirje, Medak, Komogovinu i onaj najmlađi, manastir Presvete Bogorodice Trojeručice u Donjem Budačkom kraj
Krnjaka. Ideja da se u tom mjestu formira manastir datira negdje od 2005.
Godine 2007. episkop gornjokarlovački Gerasim parohijski
hram Svetih apostola Petra i Pavla te prateće objekte proglašava manastirom Presvete
Bogorodice Trojeručice, posvećenim čudotvornoj ikoni koja se slavi 25. jula.

Pravoslavni Srbi naseljavaju se u Gornji i Donji Budački negdje oko 1685, i to kao
graničari koji brane prodore Turaka prema Austrijskom Carstvu. Došle su 284 porodice
sa 2.784 člana. Prva pravoslavna bogomolja na tom području izgrađena je, pretpostavlja
se, negdje početkom 18. vijeka. Sadašnja mjesna crkva Svetih apostola Petra i Pavla
u Donjem Budačkom, najviše zahvaljujući nekadašnjem vladiki Simeonu i svešteniku Dušanu Puškaru, izgrađena
je, osvećena i stavljena u bogoslužbenu upotrebu 1963. Bila je uništena u Drugom
svjetskom ratu, a znatno je oštećena i u ratu devedesetih, no krajem te decenije,
zahvaljujući Dušku Spasojeviću, prvom
pravoslavnom svešteniku koji je došao u Karlovac nakon rata, krenulo se u obnovu
parohijskog hrama i doma.

Inače, manastir je smješten između potoka Radonje i rijeke Korane, u predivnom krajoliku
Korduna, koji svojom konfiguracijom, kako kaže vladika Gerasim, neodoljivo podsjeća
na šumadijske predjele. Manastir je oaza mira i tišine, iako je smješten tek nekoliko
stotina metara od državne ceste D-1 koja vodi prema Plitvicama.

U manastiru su pored starješine, igumana Nauma Milkovića, još
dvojica monaha i jedan iskušenik. Tako zatičemo Dragana Marčića iz Mrkonjić
Grada, koji je završio prvi razred Bogoslovije u manastiru Krka, a ovdje je na upoznavanju
sa svime što ga sutra čeka.

Manastir se rasprostire na 30.000 četvornih metara. Riječ je o pravoj maloj ekonomiji.
Tu je voćnjak, gaje se sve potrebne ratarske kulture, pa se od osnovnih prehrambenih
artikala malo toga kupuje. Uzgajaju se jeleni i srne. Ima i ptica, a uz manastirsku
crkvu nalaze se tri grobnice, u kojima nakon ekshumacije počivaju trojica bivših
karlovačkih vladika, Lukijan Mušicki,
Jevgenije Jovanović iMaksimilijan Hajdin. Stari
parohijski dom odnosno konak ima dvije sobe, a novi pet soba, trpezariju i ostale
potrebne prostorije. Tu je i velika cisterna sa plinom, pa je i grijanje riješeno.
Slava manastira je 25. jula, a pored mohana o posjedu se brinu stanovnici i jedan
čovjek zadužen za hranjenje životinja.

Manastir, koji se počeo graditi 2005, većim je dijelom završen. Još se planiraju
izgraditi i urediti neki prateći objekti, poput biblioteke. Procjenjuje se da je
do sada utrošeno oko milion kuna, a da je manastirska crkvica vrijedna oko
200.000 kuna. U financiranju su sudjelovali sama crkva, Republika Srbija, ljudi iz
Srbije, domaći ljudi i općina, koja je asfaltirala puteve. Kordun prije nije bio
naklonjen crkvi, pa pitamo kako je sada.

– Odaziv ljudi je dobar. Nema više slučajeva da se odbija primiti sveštenika u kuću.
Postoji tradicija dolaska u crkvu i obilježavanja crkvenih praznika. Ljudi nam pomažu,
ali i mi pomažemo ljudima i uvijek ćemo to činiti, no mora se znati da nismo humanitarna
ustanova i da nemamo neograničena sredstva. Dakle, pomak u prihvaćanju crkve je prisutan.
Ovo je prvi manastir na Kordunu i do sada je opravdao svoju ulogu i pomaknuo svijest
ljudi – kaže iguman Naum Milković, porijeklom iz Drvara.

AUTOR: Milan Cimeša

Izvor: SNV