Promovisana knjiga „Logorski dani 1941–1945 Albanija, Italija, Nemačka“ Ilije Žutića

Ilija Žutić: „Pišem najviše i jedino i radi moje djece, koja sa mnogo pažnje slušaju moje pripovijedanje, i nikada im nije dosta“.

U beogradskom Klubu Tesla predstavljena je knjiga Logorski dani 1941–1945 Albanija, Italija, Nemačka Ilije Žutića. O knjizi su govorili dr Andrej Vujnović, dr Momčilo Subotić, prof. Mile Rajčević i dr Nikola Žutić.

Na samom početku voditelj programa Danko Perić čestitao je svima Vidovdan, najduži dan u godini, a srpskom narodu najtužniji dan.

Dr Andrej Vujnović kaže da knjiga objedinjuje štivo oca i sina Žutića, Ilije i Nikole, i sadrži karakteristike njihovih profesionalnih opredjeljenja.

– Na jednoj strani Nikolin ton ozbiljnog istraživača, na drugoj Ilijin lagani duhoviti stil usmenog vrsnog pripovjedača. Pomenuo bih i to da je za lijep izgled knjige zaslužan Žutić treće generacije, grafički urednik Vladimir, dok je lektorski posao uradila Nikolina supruga Gordana. Kada se knjiga otvori već će sam podnaslov kazati da knjiga ne pripada samo memorijskom žanru već sadrži dijelove istorije Štikade, Gračaca i srpske tromeđe, koje je napisao Nikola Žutić. Bezmalo polovina knjige je Nikolin autorski rad koji je potisan kao priređivač.

U knjizi se s toga uz Ilijin memoarski dio nalazi i biografija Ilije Žutića i biografije drugih pripadnika bratstva Žutić, a uz njih biografije porodice Gaćeša i Nikoline ujčevine Rapaića.

– Dok je Ilija pričao u svojoj ispovijesti o svom boravku u zarobljeništvu, Nikola je opisivao istoriju svog kraja uz poseban akcenat šta se dešavalo sa ostalim članovima porodice koji su ostali u zemlji.

Posebna pažnja je posvećena ideološkoj podjeli porodice na partizane i četnike, što je bila sudbina mnogih srpskih porodica u tom periodu.

– Na jednoj strani su Žutići i Rapaići na drugoj Gaćeše. Ovih podjela nisu bili pošteđeni ni zarobljenici, Ilija bilježi oštre i fizičke sukobe „crvenih” i „kraljevaca”.

Profesor Mile Rajčević govorio je sa velikim zadovoljstvom i posebnim pijetetom o čovjeku kog je godinama poznavao, sa kojim je sarađivao, narodnom  učitelju, načelniku prosvjete u Gospiću, pedagogu, čovjeku koji je u Učiteljskoj školi  u Gospiću učiteljskim pripravnicima, kao čovjek sa svestranim pedagoškim  obrazovanjem predavao školsku administraciju.

– Posebno poglavlje knjige priređivač Nikola Žutić posvetio je svome ocu Iliji Žutiću, školovanju u Učiteljskoj školi u Gospiću, služenju vojnog roka u ŠRO  u Sarajevu, službovanju kao narodni učitelj u Osnovnoj školi Rznić – Prilep, Banovina Vardarska, Lovincu, u Ogulinu u mjestu Blata, Plaškom, Ličkoj Jasenici, Mišljenovcu, sokolskom prednjaku, aktivnom učestvovanju u radu jugoslovenskog Sokola – jedinstvene viteške organizacije čiji je cilj bio viteško i moralno vaspitanje  jugoslovenskih državljana…

– Dok je Ilija Žutić boravio u albanskim, italijanskim i njemačkim logorima u njegovoj rodnoj Štikadi, Lici i čitavoj NDH sprovodio se zločin nezapamćen u istoriji, sprovodio se genocid i etničko čišćenje. Autor navodi da je Lika bila centar organizovanog državnog genocidnog terora – pogroma nad srpskim narodom koji se odmah po osnivanju NDH provodio  u Gospiću, Gračacu  i okolnim srpskim selima. U  Gospiću je bio najveći sabirni logor  za Srbe na jugoistoku Evrope.

Ratna sjećanja pisao je šezdesetih godina prošlog vijeka na liječenju i rehebilitaciji u bolnici već narušenog zdravlja kao posljedica teškog, nehumanog logorskog života.

Dr Momčilo Subotić kaže da je Ilija Žutić bio odličan pripovjedač sa odličnim zapažanjem. Naučio je italijanski i njemački, čovjek lake komunikacije te je i u najtežim i opasnim životnim situacijama istupao kao vođa svoje logoraške družine svojom snalažljivošću i bistrinom.

– Ova je knjiga u stvari porodična hronika u istorijskom, etnografskom, vjerskom, ratnom i stradalničkom kontekstu. Za taj kontekst zaslužan je Ilijin mlađi sin Nikola Žutić, te je knjiga bogata istorisjkim izvorima, dokumentima etničkim i statističkim podacima o stradanjima srpskog naroda na prostoru srpske tromeđe u tursko i austrijsko doba, a pogotovo u vrijeme Drugog svjetskog rata. Posebnu vrijednost čine fotografije porušenih i oštećenih hramova i crkava na prostoru Like i Krbave te slike članova porodice Žutić i njihovih članova porodice i prijatelja.

Ilija Žutić je prepješačio skoro cijelu Evropu, 45 dana je pješačio i bio nadomak bijele smrti.

– Kaže da su vjerovatno prepješačili oko 700 kilometara. Pokazao je veliku snalažljivost kada su Nijemci otkrili njihove falsifikovane legitimacije na kojoj se on zvao Elio casa grande (Ilija velika kuća). Kada su se u šumi našli u Italiji, i sakrivali se u njoj 45 dana i tu je imao brojne fizičke i psihičke torture, ranjavanja. Bio je kuvar svojim drugovima u logoru, a kada je Beograd oslobođen kaže da je za ručak servirao čak i čokoladu. Čak su u zarobljeništvu napravili kazan za rakiju koju su pili i njihovi čuvari Nijemci.

Subotić je govorio o povratku kući Ilije Žutića. Kada je došao u Štikadu nije sreo nikog osim jedne djevojčice. Krenuo je od svoje kuće, sve je bilo popaljeno.

– Sjeo je na prag, na mjesto štale, pa na mjesto šupe. Počeo je da plače od tuge.

Nikola Žutić kaže da se sveska sa zapisima oca Ilije provlačila od Gospića do Beograda dok nije ispunio zavjet i odštampao knjigu.

– Srpska porodična predaja, kao i prepričavanja u užem krugu sagovornika su često bili onemogućeni zbog ideološko-političke ograničenosti razgovora kao i (ne)podobnosti pisanja o zabranjenoj istoriji Srba, odnosno dominatnoj prisutnosti Srba na prostorima Like i Krajine. Zbog takvog stanja šutnje u dobroj mjeri preplašenog naroda ovi memoari dobijaju na značaju rijetkih svjedočanstava zapisanih po sjećanju.

Žutić je podijelio sa prisutnima i neke zanimljivosti iz knjige, kako su pred kraj rata Ličani pjevali u logoru, „oko naših prozora i u hodnicima barake skupilo se mnogo stranaca, kada su čuli našu rozgalicu („ojkana“ koga su Hrvati, onakav kakav je, proglasili dijelom hrvatske kulturne baštine) Amerikanci proniješe glas u logoru da su Serbi (Srbi) poludjeli.

Svi zainteresovani knjigu mogu naručiti na broj telefona 00381 (0) 64 229 80 20 ili mejl nikola.zutic.isi@gmail.com

Autor: Dragana Bokun, novinar Srpskog kola

Izvor: SAVEZ SRBA IZ REGIONA