Profesor iz Zadra: Hrvatski knez Višeslav nikad nije postojao

Profesor emeritus Univerziteta u Zadru Nikola Jakšić digao je prašinu svojim istraživanjima posvećenim krstionici kneza Višeslava iz Nina, koja se u hrvatskoj istoriografiji smatrala autentičnim spomenikom pokrštavanja Hrvata.

Njegov zaključak je da Višeslavova krstionica nije iz Nina, da nije nastala u Hrvatskoj nego u Veneciji po narudžbi Mletaka i da nije bila namijenjena Hrvatima, već jednoj od kneževina na istočnoj obali Jadrana.

Štaviše, on smatra da mitska krstionica Hrvata to zapravo nikad nije bila, a da knez Višeslav nikad i nije bio hrvatski knez, nego „neki slovenski“.

O Višeslavu čak ni ne postoji mnogo podataka, a u njegovo vreme nije postojao hrvatski velikaš s imenom Višeslav. Zanimljivo je da njegove kolege istoričari i arheolozi pokušavaju da ospore njegova tumačenja i otkrića i Jakšića optužuju na nedostatak patriotizma i nacionalne svijesti.

Profesor Jakšić je za Slobodnu Dalmaciju komentarisao dio izvještaja u kojem tvrdi da krstionica nije hrvatski spomenik i da nema nikakve veze s Hrvatima.

„Krstionica je prvi put uočena 1853. godine u kapucinskom samostanu u Veneciji kada je prenesena u mletački Museo Correr. Tako je postala poznata javnosti. O krstionici su prvo pisali italijanski autori koji su na njoj uočili slovensko ime, što je izazvalo potrebu za tumačenjem. Glavno pitanje je bilo ko je taj Višeslav? Bilo je jasno da krstionica nije bila namijenjena prostoru u kojem je nađena. Bilo je različitih interpretacija, neke su uključivale i ruske kneževe, a onda je na osnovu jednog zadarskog rukopisa iz 18. vijeka, tzv. Anonim Filipi, zadarski autor Đuzepe Ferari Kupili oprezno pretpostavio da bi krstionica mogla biti porijeklom iz Nina. Naime, Kupili je u tom rukopisu pronašao podatke da je 1746. iz Nina odnesena neka krstionica koja je bila, kako kaže, dekorisana napisima i grbovima. Za taj Kupilijev prijedlog ‘zapalio’ se Luka Jelić koji je početkom 20. vijeka istraživao ninske spomenike. On je pretpostavio da bi to mogao biti dokaz, ne samo da krstionica u Koreru potiče iz Nina, nego da je i na njoj upisano ime jednog hrvatskog kneza iz 9. vijeka u vrijeme čije vladavine je došlo do pokrštavanja Hrvata“, objasnio je Jakšić za Slobodnu Dalmaciju.

Naime, kako kaže, nije upitno kada je nastala, već ko ju je napravio.

„Datiranje nije promašeno, jer to i jeste 9. vijek, tačnije njegova posljednja četvrtina. Problem je što je Jelić krstionicu htio jače da usidri u Nin na početak 9. vijeka. Kao vođa arheoloških istraživanja u Ninu, Jelić je 1911. godine objavio izvještaj prema kojem je kod današnje župne Crkve svetog Azela (a to je srednjevjekovna ninska katedrala) pronašao temelje građevine krstionice oblikom bliske opisu u rukopisu Anonima Filipa.

Prema njegovom tumačenju, u toj građevini je nekada bila smještena Višeslavova krstionica u kojoj su Hrvati primili hrišćanstvo. Kasnija arheološka istraživanja su međutim pokazala da takve građevine na terenu uopšte nema. Međutim, pošto ju je Jelić u svom izvještaju čvrsto ‘zabetonirao’ u Nin, krstionica je ušla u istoriografiju kao gotova činjenica. Kasnije se ipak uspostavilo da je Jelić tu građevinu izmislio“, nastavio je Jakšić.

Na pitanje kome je krstionica bila namijenjena, Jakšić nastavlja: „Vjerujem da je trebalo da posluži za krštenje kneza jedne od manjih slovenskih kneževina na istočnoj obali Jadrana. Znamo da su na tom prostoru, osim Hrvatske, postojale i druge kneževine, recimo Hum, Zahumlje, Travunija, itd. Naime, Mleci su u 9. vijeku imali velikih problema s plovidbom po Jadranu jer su njihove brodove napadali ovi Sloveni. Krstionica je po mom mišljenju najvjerojatnije bila pokušaj Mletaka da pridobiju kneza neke od tih malih država, što bi im garantovalo zaštitu pomorskih i trgovačkih puteva duž Jadranske obale. Šta se na kraju dogodilo, teško je reći. Po mom sudu, ta mletačka akcija je ili otpala ili je stornirana ili je neko umro. Uglavnom, krstionica nikad nije otišla iz Venecije niti se ostvarila njoj namijenjena uloga. Tu ostaje sve do Drugog svjetskog rata, kada po sporazumu između Pavelića i Musolinija, dospjela u Hrvatsku. Vlasništvo je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a izložena u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu“.

Izvor: B92