fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Prijebojska jama kod Korenice, mjesto stravičnog zločina nad Srbima

Jama Golubnjača kod Prijeboja, kotar Korenica. Nazivaju je još i Prijebojska jama ili Volaševa jama.

Prijebojska jama - Prijebojska jama FOTO: Arhiv Jadovno 1941.
Prijebojska jama – Prijebojska jama FOTO: Arhiv Jadovno 1941.

Ustaše su 26. jula 1941. godine doveli u žandarmerijsku stanicu u Bunić oko 80 Srba pohvatanih po okolnim selima i zaseocima.

Tu su ih držali dva dana bez hrane, ali ih nisu maltretirali. Govorili su im da idu dva mjeseca na “rad” i da im neće dirati porodice.

Vjerujući u to zarobljeni Srbi nisu ni pokušavali pobjeći. Iz Bunića su krenuli pješice za Korenicu 28. jula 1941. godine, uz pratnju desetak ustaša. Smješteni su u veliki magacin u Korenici koji je tom prilikom pretvoren u zatvor. Tu su zatekli koreničke Srbe koji su prethodno bili uhapšeni. Jedna grupa od oko 12 zatvorenika smještena je u sudsku zgradu u tri ćelije. Broj zatvorenika tih dana u magacinu i sudskoj zgradi bio je 142 ili 143.

U Korenici su ostali 29. i 30. jula 1941. godine pod italijanskom i ustaškom stražom. Zatvoreni Srbi su i ovde bili lišeni hrane, ali nije bilo fizičkog maltretiranja. Čak je bilo dopušteno i ženama i rodbini zatvorenih koreničkih Srba da im dođu u posjetu. Tridesetog jula 1941. godine oko 3 ili 4 sata poslije podne započela je “prozivka”, koja je bila drugačija od onih prethodnih. Jednog po jednog zatvorenika su zvali iz mase i magacina i odvodili u susjednu Kusinu kuću. Od svih prozvanih niti jedan se nije vraćao nazad. 5-6 ustaša bilo je u sobi sa uperenim puškama i zapisivali su lične podatke zatvorenih Srba. Potom bi im vezali ruke špagom i gurnuli onako vezane u drugu sobu. Vezivanje je trajalo do pola noći 30. jula 1941. godine.

Oko ponoći, ustaše su počele izvoditi 10 po 10 zatvorenika i trpati ih u već pripremljena kola. U kolima je bilo 10 zatvorenika, 8 ustaša i kočijaš. Ustaše su uspjele obezbjediti dovoljan broj kola većinom iz Korenice, ali bilo je kola i iz Bunića i okolnih sela.

Za to vrijeme, dok su ustaše smještale povezane zatvorenike iz kuće, dio njih otišao je da poveže i 12 zatvorenika u sudskim ćelijama. Ustaše su uspjele povezati zatvorenike iz dve ćelije, dok su ovi iz treće ćelije saznali za vezivanje i pružili otpor. Jedan od zatvorenika Petar Koruga Pejo je nožem, koji mu je doturio u hljebu neko od rodbine, ubo u stomak ustaškog narednika Kostelca rodom iz Otočca. Narednik se srušio, a ostale ustaše su pobjegle po pojačanje. U međuvremenu Pejo Koruga je otvorio one dve ćelije i svih 12 zatvorenika iz suda je uspjelo pobjeći prema Plješevici.

Zatvorenike iz kuće koji su bili smješteni na kolima ustaše su uz tuču kundacima vratile nazad u magacin. Poslije ovog događaja počela je nova prozivka, odnosno novo pojačano vezanje. Ustaše su uzimale deset po deset već svezanih Srba, odvodili ih u dvorište i ponovo vezali lancem ispod pazuha dva po dva, pa tako istim lancem svih 10 i ponovo vraćali u kola.

Povorka kola natrpana sa povezanim Srbima otišla je u dva sata poslije ponoći, odnosno rano ujutro 31. jula 1941. godine iz Korenice. Ustaše su se vratile sa praznim kolima poslije dva i po sata, u granuće sunca 31. jula 1941. godine. U praznim kolima bili su samo kolci, batovi i krvavi lanci. Ustaše su se između sebe izrugivale i oponašale žrtve praveći grimase i vičući “ajoj” i “ajme”.

Tog 31. jula 1941. godine bačeno je u jamu Golubnjaču kod Prijeboja u blizini Plitvičkih jezera 119 Srba.

U istu prijebojsku jamu bacani su i Srbi iz mjesta Ličko Petrovo selo, Plitvički Ljeskovac i sa Plitvica.

U vrijeme Vlade Jadranke Kosor, 2007. godine, po osnvou prijave da su u Prijebojskoj jami ubijani Hrvati tokom Drugog svj. rata, započelo se sa ekshumacijom. Ubrzo se po predmetima nađenim uz kosti, ispostavilo da se radi o srpskom pravoslavnom stanovništvu. Dio izvađenih kostiju je nekoliko dana u crnim vrećama ležao uz sam rub jame da bi potom nestali.

Nedaleko od ove jame nalazi se i jama na Sorića krčevini, u kojoj su isto ubijani Srbi sa tog područja.

Obe jame je ekipa udruženja Jadovno 1941. locirala, uradila nekoliko fotografija i snimila GPS-om tačne koordinate i prilazne puteve.

Izvori: Kotar Korenica i kotar Udbina u NOR-u i socijalističkoj izgradnji, Historijski arhiv, Karlovac 1979., str. 282-285.

Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., na str. 39 autor govori da je na tom lokalitetu u nekoliko dana poklano 150 Srba.

Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005., str. 340, 355.

Gojko Vezmar, Ustaško-okupatorski zločini u Lici 1941-1945, Muzej žrtava genocida, Udruženje Srba iz Hrvatske, Beograd 2004., str. 97.

Mirko Rapaić, Lička tragedija, Srpska reč, Beograd 1999., str. 105-113(spominje se da je na Prijeboju po nekim izvještajima ubijeno između 165 i 400 Srba), 116-117(spisak poubijanih Srba na Prijeboju),  228-229.

Arhiv Jadovno 1941. Banja Luka

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

2 Responses

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: