Većina je čula za Vojčetovog oca slavnog vojvodu Vasilija Trbića, ali ne i za Vojčeta junaka. Ovom knjigom Milivoj Vojče Trbić izlazi iz tmine i pomračine.
Evo šta kaže autor knjige Branko Dimeski:
,,Namera da objavim ovu knjigu jeste nada da ona može otvoriti novi svet svojim čitaocima. Da u zajedničkom poduhvatu sačuvamo jednu veliku istinu i sećenje na Četnički pokret u južnoj Srbiji (delu današnje Makedonije i njihove podvige za vreme Drugog svetskog rata.
Skrećući pažnju na ovu uzbudljivu temu, nastojao sam da je svedem u jedan sveobuhvatan pogled na moćnu, iako vremenom raščlanjenu, prošlost i istinu o delovanju četničkog pokreta u Južnoj Srbiji, Makedoniji.
Kumulativni karakter istorijskih dokaza biće jasan tragaocu za istinom. Uz podršku mnogih sabirnih linija dokaza, ličnih razgovora sa akterima, ja verujem da ću otvoriti nova vrata na području istine o Četničkom pokretu u južnoj Srbiji, južnoj Srbiji (delu današnje Makedonije, i istini o junaku kakav je bio Milivoj Vojče Trbić. Premda sam koristio veliki broj prvobitnih izvora, takođe sam ušao u radove mnogih naučnika i pisaca koji su prošli kroz ovu temu. Kako iz originalnih tako i iz sekundarnih izvora nastojao sam uobličiti ovu temu. Cilj je da ove informacije budu od koristi u ukazivanju na obmane tadašnjeg vremena i u razotkrivanju načina upoznavanja sa brojnim podmetnutim i falsifikovanim faktima. Pokušavam da objasnim našu sadašnju dužnost iznošenja istine u pogledu naše istorije. Uveren da će ova knjiga otkriti jednu novu dimenziju i baciti snažnu svetlost na događanja za vreme Drugog svetskog rata na prostoru južne Srbije (delu današnje Makedonije.
Iskreno se nadam da će Božja milost okrepiti sve nas koji ne zaboravljamo ko smo i čuvamo istinu o svim ljudima koji su nam omogućili da nastavimo svoj živote u miru poštujući jedne druge. Naši preci su dali svoje živote ispisujući anale zemaljske istorije, obezbedivši na taj način večni mir u Carstvu nebeskom. U toj istini deponovana je ogromna duhovna energija mojih predaka.
Zato želim da je sačuvam iz nostalgičnih razloga. Sačuvati večni nezaborav na pretke, njihova dela i kazivanja imperativ je koji daje smernicu na tvrdnju: „Kako mi budemo sudili našim precima tako će i nama biti suđeno od pokolenja posle nas”.“
Autor knjige, Branko Dimeski bdimeski55@gmail.com
Knjigu možete da poručite: Goran Veljković. Nemanjina 16. Kragujevac; E-mail: duhovnilug@gmail.com ; Sajt: duhovnilug.rs
RECENZIJA, Đorđe Bojanić, istoričar i glavni urednik sajta Srpska istorija
Predanost uzvišenim ciljevima ostaje sačuvana u analima večnog nezaborava.
Danas vrlo malo znamo o četničkom vojvodi Milivoju Vojčetu Trbiću. Srećom da se tog posla latio Branko Dimeski, koji je uložio ogroman trud, rad i zalaganje, da nam približi delo Milivoja Vojčeta Trbića. Tragično je što ovakve ličnosti često ostaju skrivene od očiju javnosti. Mnogo je činjenica koje ukazuju na hrabrost, i velike podvige četničkog pokreta u južnoj Srbiji (delu današnje Makedonije). Njihova predanost uzvišenim ciljevima ostaje sačuvana u analima večnog nezaborava.
Većina je čula za Vojčetovog oca slavnog vojvodu Vasilija Trbića, ali ne i za Vojčeta junaka. Ovom knjigom Milivoj Vojče Trbić izlazi iz tmine i pomračine.
Mi moramo da se njima ponosimo, da nam oni budu smernica kako da delujemo, a da bi se ponosili, moramo da znamo za njihova dela i junaštva.
Videćemo u knjizi kako ga je krasila izuzetna hrabrost i neustrašiva priroda. Kroz knjigu saznaćemo i o mnogim anegdotama koje se vezuju za njegovo detinjstvo. Ova knjiga otkriće jednu novu dimenziju.
Vrlo je bitno da je autor knjige koristio veliki broj prvobitnih arhivskih izvora i radove mnogih naučnika i pisaca koji su prošli kroz ovu temu. Pored originalnih koristio je i sekundarne izvore, te je tako sam uobličio ovaj vrlo značajan lik i delo.
Cilj knjige Branka Dimeskog je da ove informacije budu od koristi u ukazivanju na obmane tadašnjeg vremena i u razotkrivanju načina upoznavanja sa brojnim podmetnutim i falsifikovanim faktima.
Branko ovom knjigom pokušava i da ukaže na kolektivnu i pojedinačnu dužnost iznošenja istine u pogledu naše istorije.
Vrlo je zanimljiv detalj i Vojčetovo ubistvo: do skoro se mislilo da je ubijen u akciji 1945. godine, dok se borio na planini Babuna. Ali je u knjizi sve dokumentovano arhivski (stenogramima i fotografijama), gde ćete na taj način saznati detalje o njegovom ubistvu.
Nadam se da će autor ovim svojim malim trudom navesti i vas da se suprotstavite krađi istorije i prekrajanju istorijskih činjenica.
Mi znamo da je za vreme Drugog svetskog rata u Srbiji bilo podela: partizani, četnici, nedićevci, ljotićevci, četnici Koste Pećanca (sve sami SRBI), posle rata jugosloveni (zaboravismo da smo Srbi), a nadam se da smo sada samo SRBI.
Nećemo se valjda opet deliti, a istinu moramo znati i iz nje nešto naučiti, grešili smo i ispaštali. Jedino šta nam je ostalo jeste da budemo jedinstveni i iskreni. Praštajmo na sopstvenim greškama, Srbi smo!!! Čim su komunisti u jesen 1944. godine pobedili četnike na Jelovoj gori, počeli su likvidaciju svih svojih protivnika (bratske krvi) i po selima i po varošima. U Valjevu je pobijeno više od 2000 nacionalista, a kada su zauzeli Beograd, i broj im se ne zna.
Po završetku Drugog svetskog rata u Srbiji je u radosti zbog pobede nad okupatorom bila jača i vidljivija tuga za poginulima. Kao i 1918. godine, kada je zahvaljujući vojnim pobedama Srbije stvorena Jugoslavija, tako je i 1945. godine, zahvaljujući Srbima, obnovljena ta zemlja. Zato mi Srbi i nismo skoro ništa znali o Vojčetu Trbiću, istina je skrivana od nas ili kreirana u komunističkom stilu ili je nismo smeli javno iznositi, sve zarad takozvanog BRATSTVA I JEDINSTVA.
Znamo da jedan od osnovnih zadataka nove vlasti u Srbiji bio da se dotuče „velikosrpski šovinizam”… na taj način gušila se i činjenična istina. Nova država je snagom svoje organizovane vlasti, u ime komunističke revolucije, sistematski progonila svoje protivnike. U tom cilju izvršena su masovna i tajna ubistva desetina hiljada ljudi. Tako je završio i Vojče i mnogi pripadnici četničkog pokreta na prostoru južne Srbije.
Komunistička vlast nije dozvoljavala izlazak na videlo nijedne knjige koja bi pokazala svetu stvarne događaje, kakav je strašan zločin učinjen prema jednoj naciji koja se borila za svoju egzistenciju.
Kao narod, kao nacija, mi smo na kraju Drugog svetskog rata izgubili sve što je srpski narod izgrađivao kroz vekove. Ama baš sve smo izgubili.
Jednostavno, ukoliko se zatre svest o žrtvama, uništava se to neophodno tkivo nacionalne svesti, a to je solidarnost. Nesrećnicima koji su nastradali, ta solidarnost danas ne znači mnogo ali bi značila njihovim porodicama.
Ko se danas još seća nenaoružanih vojnika mučki pobijenih po Slovoniji (Kočevje…), nebrojenih civila u Hrvatskoj (Oluja…), Bosni i Hercegovini (Bratunac…), Kosmetu, kao i o junačkim borbama na Paštriku, Košarama. Da li se sećamo onih nesrećnika kojima su organi vađeni u žutoj kući? Da ne nabrajam više, dosta toga bih sigurno preskočio. Zato nam je potrebno to sabranje u MEMORIJALNOM CENTRU.
Kada se jednom narodu iščupa koren sećanja na svoju prošlost, na svoje junake i vojne pobede, kada mu se iščupa istorijski koren postojanja i bitisanja, on postaje zombi rulja. Takav narod gubi nacionalno dostojanstvo, poimanje državne svesti, prestaje da ima uzore i za njega više ništa nije sveto – pa ni žrtve koje su pale.
Recenzent, Đorđe Bojanić, prof. istorije i glavni urednik sajta Srpska istorija
Kontaktirajte autora knjige bdimeski55@gmail.com
Priredila Srpska istorija