Predrag Lozo: Uvođenje „haške istorije” – nastavak rata u mirnodopskim uslovima

Narod na ovim prostorima je navikao da „istoriju pišu pobjednici”, pa je tako tema nametanja udžbenikaȃ istorije od strane federalnog Sarajeva mnogo ozbiljnije pitanje nego što se to, na prvi pogled, čini.

Sa ovom ocjenom slaže se i sagovornik Srpskog kola istoričar Predrag Lozo iz Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. On kaže da najava uvođenja „haške istorije” u udžbenike u Kantonu Sarajevo predstavlja nastavak ostvarivanja ratnih ciljeva mirnodopskim sredstvima i da to nema nikakve veze sa istorijskom naukom.
– Pravdajući se „vrućim balkanskim glavama” istoričari iz federalnog Sarajeva prizivaju hašku verziju istorije u udžbenicima, zaboravljajući da je i ona pristrasna i netačna. Nisam siguran da gospoda iz Sarajeva žele da im udžbenike za osnovne i srednje škole određuju osobe iz Haškog tribunala, koje su u jednom od procesa svjedoku postavile pitanje: „Da li ste poznavali Kulina bana?!”

– Da li to u praksi znači da će stavovi Haškog suda biti jedini relevantan istorijski izvor?

– Navikli na strani intervencionizam i direktnu vojnu pomoć od strane zapadnih faktora još od ratnog perioda bošnjačka elita teži nametanju svojih neargumentovanih stavova svima drugima pa i budućoj nastavi istorije u Republici Srpskoj. I baš zato, zbog neuspjeha pokušaja uvođenja ministarstva obrazovanja na državnom nivou, nastoje da pronađu mehanizme nametanja i polako ih spremaju. Pominje se tu međunarodna zajednica, ombudsmani tužbe za ljudska prava i sl. Vidjeli smo jedan dio toga arsenala u pokušaju nametanja unitarističke probošnjačke jezičke politike. Borba za nastavne planove i programe, kao i udžbenike i njihove sadržaje vezane za prošlost u narednom periodu postaće jedno od ključnih pitanja na našim prostorima i ta borba biće intenzivirana.

– Šta je zapravo cilj?

– Gdje su to, u kojoj zemlji, sudije napisale istorijske udžbenike? Rad Haškog tribunala mora proći verifikaciju od strane ozbiljne istorijske nauke. Znamo dosta već sada o njemu. Način njegovog osnivanja, pristrasnost funkcionisanja i još mnogo toga vidljivi su već i iz ove perspektive i vremenske distance. Kako u svjetlu prizivanja haške istine razumjeti činjenicu da je demografska služba Haškog tribunala broj srpskih žrtava na teritoriji nekadašnje Bosne i Hercegovine umanjila za preko 7.000, odnosno više od 25%, kako su utvrdila istraživanja Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica? Kako misle sarajevski nalogodavci svojoj djeci objasniti djelovanje muslimanskih snaga u ratu po sopstvenom stanovništvu i snagama Unprofora, zločine mudžahedina i ostalo što se, takođe, može pronaći u haškoj dokumentaciji, pogotovu kada se uzme kontinuitet sadašnjih i ratnih sarajevskih struktura?

– Spominje se tu i pozivanje na podatke Suda BiH?

– Za zločine nad Srbima u logoru-gradu Sarajevu, koji su bili teški i stravični, Sud BiH do sad je dosudio samo dvanaest godina zatvora za četvoro lica, što je kazna sigurno manja od one koja bi se vjerovatno mogla izreći učesnicima u teškim saobraćajnim nesrećama u tom gradu u periodu od četiri godine. Sud BiH, posmatrano iz ugla istorijske nauke, vjerovatno ima intenciju da utiče na interpretaciju karaktera rata i Srbe proglasi zločincima odgovornim za sve.

– Djeluje da su razlike u stavovima i u nauci nepomirljive…?

– Mnoga su razmimoilaženja između stvarne istorijske nauke i onoga što piše u sarajevskim udžbenicima. Možemo reći da je javnost u federalnom Sarajevu razapeta između teza i „homo-bosnikausu”, falsifikovanja srednjovjekovne istorije s ciljem prikazivanja nikad postojećih kontinuiteta, čija je plitkost upravo oličena pomenutim pitanjem o Kulinu banu u Haškom tribunalu, mas proizvodnje tema o 11 velikosrpskih genocida, za koje je optužen, između ostalih, i Njegoš pa sve do „piramida” Semira Osmanagića u Visokom.

– Postoje li unutrašnje prepreke?

– Neznanje, nerad i svaštarenje su definitivno naši najveći problemi iznutra. Razni nestručni pojedinci i grupacije, imajući u vidu samo prizemne, pojedinačne i druge interese i ne imajući u vidu ili ne želeći sagledati interese zajednice, pokušavaju da umanje mogućnosti za formiranje stručnih i naučnih kapaciteta RS u ovim poljima. Imamo tu i one grupacije koje svjesno ili ne rade za suprotstavljene strane, u tzv. ratovima pamćenja, koje bilježi savremena nauka pa i na to moramo računati. Razne fondacije koje nam u okviru mnogih seminara i edukacija govore o promjenama svijesti, suočavanju sa prošlošću, najčešće dolaze iz krila nekih konkretnih finansijskih, ali i pojedinih političko-ideoloških interesa interpretacije prošlosti.

– Možete li navesti konkretan primjer?

– Vidjeli smo to u vremenu obilježavanja stogodišnjice događajȃ iz Prvog svjetskog rata kada se Sarajevo vrlo lako stavilo u funkciju promovisanja onovremene ekspanzionističke austro-ugarske kolonijalne i okupacijske politike, sa kojom koketiraju i neki današnji sistemi i države iz zapadnog svijeta. Potpuno je jasno, interesne grupe žele napisati crno-bijelu istoriju koja će biti neka vrsta presude cijelom srpskom narodu. Mi to ne smijemo i nećemo dozvoliti.

Razgovarao: Trifko Ćorović
(Srpsko kolo)
(broj 18.)

Izvor: Slobodna Hercegovina