U crkvi Svete Velikomučenice Marine u Podravanju služen je parastos stradalim Srbima
U crkvi Svete Velikomučenice Marine u Podravanju kod Srebrenice služen je parastos za 60 mještana ovog sela poginulih u posljednjem ratu, od kojih su 32 civila i vojnika ubijena na današnji dan 1992. godine.
Služenjem parastosa i prisluživanjem svijeća za pokoj duša poginulih, nekoliko desetina mještana, saboraca i članova porodica stradalih, obilježilo je danas 23 godine od pogibije mještana ovog sela, među kojima je osam Perendića, po sedmoro Marinkovića i Šaraca, te po četvoro Nikolića i Jovanovića.
Delegacije opštinske Boračke organizacije i srpskih članova opštinskog rukovodstva Srebrenice položile su cvijeće kod spomen-ploče poginulima koja je postavljena na zid hrama.
Nakon parastosa članovi porodica poginulih posjetiće groblje u Milićima gdje su ubijeni Srbi iz Podravanja sahranjeni, jer zbog stalnih muslimanskih napada nisu mogli biti sahranjeni u porodičnim grobljima, i okaditi humke.
Vršilac dužnosti sekretara srebreničke Boračke organizacije Dragan Cvjetinović rekao je da je prije 23 godine u Podravanju počinjen stravičan zločin nad Srbima i da ni Haški tribunal, niti pravosuđe BiH nikoga nisu procesuirali zbog tog zločina.
„Žalosno je da za zločin nad Srbima u Podravanju, kao i za brojne druge zločine počinjene nad srpskim civilima u Srebrenici i okolini niko od Bošnjaka nije odgovarao, dok su za stradanje bošnjačkih vojnika Srbi kažnjeni sa više od 1.000 godina zatvora, što pokazuje da međunarodni i domaći sudovi i tužilaštva rade pristrasno, optužujući samo Srbe“, istakao je Cvjetinović.
On je naveo da su Srbi taoci Tužilaštva i Suda BiH i da nema slobode srpskom narodu u BiH kao ni suživota i pomirenja dok i počinioci zločina nad Srbima ne budu osuđeni za nedjela, ubistva, klanja i mučenja srpskih civila.
„Posljednji primjer podizanja optužnice protiv vođe udruženog zločinačkog poduhvata Nasera Orića za ubistvo samo tri od oko 3.500 Srba ubijenih u srednjem Podrinju pod njegovom komandom, naredbom i ličnim učešćem u kontinuiranom planiranju, organizovanju, mučenju i ubijanju Srba – govori o licemjerstvu Tužilaštva BiH“, ocijenio je Cvjetinović.
Cvjetinović je istakao da su polovina ubijenih bili civili, žene, starci, djeca i nepokretne i slijepe osobe.
Prema njegovim riječima, poginuli nisu zaboravljeni i neće se odustati od borbe za pravdu i istinu, a počinioci zločina nad Srbima moraju odgovarati.
Cvjetinović je izrazio podršku referendumu o pravosuđu BiH i istakao da se očekuje od vlasti Republike Srpske i srpskih predstavnika u zajedničkim organima da se izbore za ravnopravnost srpskog naroda prema kome pravosuđe BiH primjenjuje drugačija pravila nego na pripadnike drugih naroda.
„Tužilaštvo i Sud BiH ne treba da postoje, a svi počinioci zločina treba da odgovaraju“, naglasio je Cvjetinović, navodeći da su sve žrtve jednake i da je majčina suza ista bez obzira iz kog je naroda, te da zbog toga i počiniocima zločina mora na isti način biti suđeno, što pravosuđe BiH ne čini.
Na današnji dan prije 23 godine jake muslimanske snage iz Srebrenice i Žepe opkolile su razuđeno planinsko selo Podravanje i njegove zaseoke, presjekle jedinu putnu komunikaciju prema Milićima i krenule u artiljerijsko-pješadijski napad.
Naoružani muškarci pružili su otpor i borba je trajala cijeli dan. Ubijena su 32 mještanina, a nakon borbe prsa u prsa u večernjim časovima neki su se probili i uspjeli živi da izađu iz okruženja.
Bratunački profesor Miloš Mitrović, rodom iz ovog sela, rekao je da su mu na današnji dan u Podravanju ubijeni majka Ruža koja je imala 65 godina i stric Mihajlo koji je kasnije nađen bez glave.
„Zaklan mi je i stric Drago Mitrović koji je preživio ustaško klanje u Drugom svjetskom ratu i živio bez moći govora sa traumama do građanskog rata, kada su ga ponovo uhvatili i zaklali potomci onih koji su ga klali 1941. godine, i to je jedinstven slučaj da jedan čovjek doživi dva klanja u dva rata za 67 godina života“, naveo je Mitrović.
On je istakao da su neki Srbi bili blizu skriveni i čuli da mu je koljač rekao „preživio si ćeteres prvu, a sada sigurno nećeš“ i odsjekao mu glavu, što znači da ga je lično poznavao.
Milojka Bibić je tog dana ostala bez braće Rada i Milovana, oca Miloša i majke Dikosave Marinković.
„Muslimanski vojnici opkolili su i napali selo sa svih strana, a onda su uz neopisivu galamu i uzvike `Alahu egber` upali u selo i ubijali sve što su stigli“, prisjeća se Milojka kobnog dana kada je bezuspješno pokušavala da izvuče ranjenu braću i roditelje iz okruženja.
Prema njenim riječima, muslimanski vojnici ubijali su sve redom – žene, djecu, starce, kao da su znali da nikada neće odgovarati, „ali postoji i Božija kazna, ako ih već Haški tribunal i pravosuđe BiH ne žele procesuirati“.
Ona je istakla da je sraman odnos međunarodnog i pravosuđa BiH koji sude samo Srbima, a za njenu porodicu koja je ubijena u svom selu samo zbog toga što su bili Srbi, niko ne odgovara i pravde nema ni nakon 23 godine.
„Nema ništa od države u kojoj je ovako pravosuđe, u kojoj zločinci žive slobodno jer ih štite tužioci koji ne žele da podižu optužnice, skrivaju dokumentaciju, opstruišu procese i na kraju obavještavaju javnost da nema dokaza za podizanje optužnica, u kojoj sudije po različitim aršinima dijele pravdu i opstruišu istrage“, smatra Bibićeva.
Ona je dodala da se znaju imena žrtava i da je zadatak tužilaca da prikupe dokaze i podignu optužnicu jer se znaju i imena ubica, o čemu postoje svjedoci, što olakšava posao tužiocima koji opstruišu i na sve načine omalovažavaju srpske žrtve, njihove porodice i cijeli srpski narod.
Više od polovine ubijenih u Podravanju bili su civili, među kojima je sedam žena.
Dragutin Šarac (85) sa još trojicom mještana preživio je sakriven tri dana u jednoj šikari u selu i pod okriljem noći uspjeli su se izvući prema Milićima, zahvaljujući poznavanju terena.
„Opkolili su selo i napali sa svih strana presjekavši put prema Milićima koji nam je bio jedina odstupnica. Zapucalo je i počela je strahovita galama. Gledali smo kako pljačkaju i pale našu imovinu i odgone stoku. Bilo je i žena i djece i staraca koji su pljačkali i gonili stoku, a noću nismo čuli pokrete i odlučili smo da noću krenemo i tako smo se uspjeli izvući“, svjedočio je ranije Srni Dragutin Šarac.
On je pričao da su mu tog dana nastradali brat Milan i sinovac Dušan, a da mu je drugi brat Veselin bio zarobljen i nakon strašnih tortura i mučenja u srebreničkom logoru, gdje su mu sjekli dijelove genitalija, razmijenjen je, ali je od posljedica mučenja ubrzo umro.
Šarac je prenio i da mu je brat pričao da ga je tukao Naser Orić. Poznavao ga je jer išao u školu sa Veselinovim sinom.
On je zaključio da su u napadu učestvovali komšije muslimani iz susjednih sela koji su ih poznavali i poimenično dozivali da izađu iz kuća.
Svih 120 kuća i ostali privredni i pomoćni objekti u Podravanju tog dana su spaljeni, a prethodno je opljačkana sva srpska imovina.
Od 120 zapaljenih kuća u Podravanju – 80 još nije obnovljeno. Selo još nema vodu, a nekoliko staraca, koji su bili prinuđeni da se vrate na svoja imanja, još žive u neuslovnim prostorima i podrumima porušenih kuća jer nisu dobili donacije za obnovu.
Vezane vijesti:
SUTRA PARASTOS ZA 60 UBIJENIH SRBA IZ PODRAVANjA …
PRVI PARASTOS ZA SVE POGINULE U SPOMEN-SOBI …
O PAKLU STRADANjA: Kroz srpska sela srebreničkog kraja …