Ponovo je oskrnavljeno staro pravoslavno groblje u Mošćanici kod Zenice.
Srbi, protjerani s tog područja, kažu da ih to neće spriječiti da dolaze na svoja ognjišta, kao što su to uradili danas.
Groblje su očistili, porušenu spomen- kapelu obnovili i danas osveštali. U Zenici je ostao zanemarljiv broj Srba.
Većina Srba 1992. bili su primorani da napuste Zenicu. Stanove su poslije rata prodali, imanja u okolnim selima su opustjela, pomoć za obnovu porušenih domova nisu dobijali.
Tačka na zatiranje svega srpskog u zeničkom kraju je uništavanje krstova i spomenika na pravoslavnim grobljima.
– Spomenik moje bake prošle godine bio je čitav a sada je oštećen. Ja ne znam šta je to u ljudima, da nam tako poručuju da se ne vratimo, da je takva mržnja u njima, kaže Boban Bošković, prijeratni mještanin Mošćanice.
Zov rodne grude nadjačao je mržnju. Zenički Srbi, raseljeni širom Srpske, jednom godišnje dolaze na groblja da odaju počast precima a mladima da prenesu amanet da ne zaborave gdje su Srbi vjekovima živjeli.
Očistili su groblje od korova, obnovili su u ratu srušenu kapelu.
I lokalni sveštenik potvrđuje da su pravoslavna groblja u Srednjoj Bosni često na meti vandala. Za srpska imanja u Varešu, Visokom, Kaknju, Zenici zainteresovani su Arapi i pitanje je koliko će vremena proći da grobovi postanu jedini svjedoci srpskog bitisanja na tim prostorima.
– Šta reći, ovo je velika tuga. Ovo je jedno od starijih mjesta u Zenici. Pominje se u spisima oko 1400. godine da je imalo 120 pravoslavnih, srpskih domaćinstava i samo sedam muslimanskih, a sada ovdje Srba nema, priča Dušan Stevanović, predsjednik Udruženja izbjeglih i raseljenih Srba zeničke regije.
Od prijeratnih najmanje 30.000, u Zenici i okolini prema popisu iz 2013. preostalo tek 2.400 Srba.
Za najmanje 200 ubijenih Srba, torture u logorima i uništenu imovinu tokom proteklog rata, nikada niko nije odgovarao.
Izvor: Radio Televizija Republike Srpske