Političari i lingvisti zajedno da čuvaju srpski jezik i identitet

Srpski jezik nikada nije bio u težem položaju nego danas i on se mora očuvati ne zbog jezika samog, već zbog opstanka Srba na različitim prostorima, ukazao je danas u Bijeljini srpski lingvista Miloš Kovačević.

Kovačević je na naučnom skupu o srpskom jeziku i ćirilici ukazao i da je položaj jezika takav više zbog politike nego zbog lingvistike, te da se lingvisti i političari zajedno moraju izboriti za njegovo očuvanje, a time i za očuvanje srpskog identiteta.

„Danas se ne zna šta je to srpski jezik, ne zna se to šta je lingvistički srpski jezik prema jezicima koji su iz njega izvedeni, i to samo i jedino imenom. Ne postoji nikakva razlika između onoga što drugi zovu bosanskim, hrvatskim ili crnogorskim jezikom. Ako se prave identitetski kriterijumi sve je to – srpski jezik“, naglašava Kovačević.

Kovačević kaže da ga kao lingvistu ne interesuje šta govore Crnogorci ili Bošnjaci o jeziku, već šta govori nauka o jeziku, te kako ubijediti srpsku političku elitu da mora stati iza nacionalnih projekata koji se tiču jezika.

„Naučne činjenice i jezik kao nauka bez pomoći onih koji ih propagiraju nikad ne mogu tako i djelovati. Najbitnije je kako će se srpski političari ponašati. Ne smiju na jedan način da se ponašaju oni koji su u Parlamentarnoj skupštini BiH, a na drugi oni koji su u Narodnoj skupštini Republike Srpske“, rekao je Kovačević.

On je naglasio da srpski lingvisti nikada nisu bili ujedinjeniji u odbrani srpskog jezika i ćirilice kao danas i oni će pokrenuti pitanja o zakonu o jeziku i pismu u Republici Srpskoj.

Kovačević kaže da ako neko želi da se ponaša antinacionalno, onda to treba javno da kaže – ja nisam Srbin po srpskim identitetskim nacionalnim kriterijima, ja ne prihvatam da je srpski jezik ili ćirilica kriterijum moje nacionalne pripadnosti.

Mnogi koje plaćaju strane države nastoje danas da se napravi unitarna Bosna, a to ne može. Jednostavno, ne može država bez bosanskog jezika, kao objedinjavajućeg, a takav ne postoji, kaže Kovačević.

„Ako mi ne očuvamo srpski jezik, i to kao identitetski kriterijum, onda vjerujte nema Srba u Republici Srpskoj za 50 godina, a možda i ranije“, upozorava Kovačević.

Saradnik Instituta za srpski jezik SANU Milorad Simić kaže da položaj ćirilice danas jeste problem, ali ne toliki kao status jezika.

On podsjeća da postoji nešto što se zove službena i javna upotreba jezika i naglašava da je u tim segmentima srpski jezik veoma ugrožen.

„Ćirilica je u mnogim sredinama zbrisana, a sad je na djelu rastakanje srpskog jezika – zbog odsustva izgovorne norme i nepismenih spikera, te reklama sa govornim i pisanim greškama“, naveo je Simić.

Simić ukazuje da postoji opšta jezička kriza, budući da učenici ne uče jezik samo u školi nego i na televiziji i društvenim mrežama gdje ima nekoliko miliona ljudi koji u jezički saobraćaj unose i znanje i neznanje.

„Oduvijek je bilo nepismenih ljudi, ali ti ljudi nisu imali mogućnost da kvare jezik kao što danas na internetu čine“, rekao je Simić.

Komentarišući pokušaj da Hrvati danas ćirilicu uzimaju kao svoje arhaično pismo, Simić je rekao da oni „rade svoj posao kao što su činili u proteklih 100-200 godina – konstituisali su nacionalnu državu i imaju svoj jezik“.

Simić navodi da ne možemo očekivati da nam drugi čuvaju jezik ako to sami ne činimo, ističući da od svakog ponaosob zavisi kojim će pismom pisati.

„Sve samo od nas samih zavisi i malo je licemjerno kad pričamo kako se u Vukovaru lupaju ćirilične table, a ne vidimo šta se radi u Beogradu, kako su ispisani nazivi firmi, kako se i šta piše po novinama“, rekao je Simić.

Izvor:

Vezane vijesti:

Svu energiju usmjeriti na očuvanje srpskog jezika | Jadovno 1941.

Neophodan zakon o zaštiti ćirilice

ĆIRILICA DIO IDENTITETA SRPSKOG NARODA I KULTURE