Pokušaj obnavljanja uloge Turske kao regionalnog hegemona

Politički analitičar iz Čikaga Srđa Trifković upozorava da je na djelu sistematski pokušaj zvanične Ankare da obnovi ulogu Turske kao regionalnog hegemona, ne samo na Balkanu, već i u drugim regijama koje su do kraja 19. i početka 20. vijeka bile u sastavu Osmanskog carstva.

On ističe da se djelovanje bošnjačkih političara, poput člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, koji je rekao da je turski premijer Tajip Erdogan lider i Bošnjaka u BiH, nadovezuje na inicijativu Ankare o osnivanju „balkanskog parlamenta“, koja predstavlja jedan u nizu primjera dugoročno osmišljene strategije povratka Turske na prostore kojima je nekada vladala.

„Neoosmanizam ne znači samo obnovu turskog uticaja u nekadašnjim vilajetima, niti predstavlja pokušaj pomirenja ‘predkemalističkog’ nasleđa sa sekularizmom. Neoosmanizam, pre svega, označava negaciju ‘kemalizma’ kod kuće i samouverenu spoljnopolitičku strategiju širenja uticaja u tri ključna regiona – Kavkaz i centralna Azija, arapski Bliski istok i Balkan“, rekao je Trifković u intervjuu Srni.

On je precizirao da se na Bliskom istoku neoosmanizam najviše pokazuje isticanjem islama kao zajedničkog imenioca, a na teritoriji bivšeg Sovjetskog Saveza etno-jezičkog i kulturnog zajedništva, koje, takođe, podrazumijeva islam.

„Na Balkanu imamo spoj ovih sa trećom i ključnom komponentom neoosmanizma – što je geopolitički projekat stavljanja evropskog jugoistoka u sferu ekonomskog, kulturnog i političkog uticaja Turske“, rekao je Trifković.

On je podsjetio da je turski ministar spoljnih poslova Ahmet Davutoglu to potvrdio izjavom u Sarajevu 2009. godine da će Turska obnoviti osmanski Balkan.

„Takođe, Davutoglu je još 2001. godine u delu ‘Strategijska dubina’ naglasio da bi za projekat kao ‘građevinski materijal’ poslužilo muslimansko stanovništvo balkanskih regija“, napomenuo je Trifković.

On je istakao da Davutoglu Bošnjake i Albance smatra za dva temeljna i tradicionalna oslonca na Balkanu, gdje Turska posredstvom diplomatske, ali i nekih neformalnih mreža podržava atmosferu u kojoj dolazi da tenzija i podjela, pa čak i sukoba.

Govoreći o stavu velikih sila prema trenutnoj politici Turske, Trifković je ocijenio da SAD ne predstavljaju problem da Turcima prepuste da na Balkanu ostvaruju svoje interesa zbog podudarnosti suštine te politike sa američkom.

On ističe da EU Turcima prepušta Balkan kao utjehu, budući da nikada neće biti primljeni u članstvo, dok Rusiji odgovara partnerski odnos sa Turskom, jer se nada da će njen uticaj na prostorima od ruskog interesa biti protivteža radikalnim vehabijama.

Govoreći o rješavanju problema neosmanizma, Trifković je ocijenio da se odlučno treba suprotstaviti neoosmanskoj reviziji istorije i objektivno sagledati stanje.

S tim u vezi, ističe Trifković, Srbi takođe treba da budu svjesni da se u percepciji SAD takozvani „zapadni Balkan“ nalazi na proširenom Srednjem Istoku i da se spoljnopolitički stratezi u Vašingtonu i Briselu već dvije decenije na Balkanu udvaraju strateškim ambicijama prirodnih saveznika neoosmanizma.

„Stratezi SAD i EU nisu svesni da olako stečeni balkanski `zalogajčići` samo razbuktavaju vučji apetit Anadolije, utirući put pre ili kasnije neminovnoj konfrontaciji sa sve moćnijom, bahato samouverenom Turskom, kroz deceniju ili najviše dve“, istakao je Trifković u intervjuu Srni.

Razgovarao: Saša KRSMAN

Izvor: