POKOLj U GREĐANIMA I ČOVCU – ZLOČIN BEZ KAZNE

Hrvatsko pravosuđe i poslije 31 godinu ćuti o zločinu nad srpskim civilima i pripadnicima Teritorijalne odbrane u selu Gređani kod Okučana. Da bi prikrila zločin u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene priznala status civilne žrtve rata uz obrazloženje da su ih ubili „četnici“, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici.

Piše : Milomir SAVIĆ

Pripadnici hrvatskih paravojnih Formacija „Tigrovi“ su na današnji dan, 05. septembra 1991. godine u selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, izvršili stravičan zločina nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali, a odgovorni ni danas nisu privedeni pravdi.

Predsjednik Udruženja protjeranih Srba iz zapadne Slavonije Krsto Žarković ocijenio je u izjavi Srni da je nedopustivo to što do sada niko od hrvatskih vojnih i političkih zvaničnika nije odgovarao za zločine.

Hrvatska paravojska upala je u srpska sela Gređane i Čovac nakon povlačenja bivše JNA na početne položaje na kanal Strug.

U noći 5. na 6. septembar oko 22.00 časa paravojna grupa „Tigrovi“ je iz pravca sela Mlaka i Novi Varoš prva upala u Gređane, razoružavši seosku stražu, nakon čega je uslijedio masakr nad srpskim civilima.

Autor teksta, koji je bio očevidac svih događaja, u dva navrata je o tome dao pismenu izjavu predstavnicima Haškog tribunala u nadi da će pravda kad tad stići zločince, jer je te noći u nepoznatom pravcu odveden i njegov otac Rajko, koji do danas nije pronađen.

Iz te užasne noći, u koju se povremeno čula raFalna paljba, sjeća se zapomaganja i jauka ranjenih, a sutradan je, navodi, bio vidljiv stravičan zločin – masakrirani starci i žene.

Prema riječima autora, Hrvatska paravojska ubila je Simu Zjalića, Milka i Radu Gaćeša, Dragicu Čalić, Ljubicu Zjalić, Ostoju Miladinovića, Milana Kesera, Rajka Gljivicu, Rajka Savića i mnoge druge iz susjednog sela Čovac.

Pomagao je, kako navodi, mještanima koji su igrom slučaja preživjeli masakr da zbrinu ranjene i sahrane mrtve, kao i pobijenu stoku u blizini seoskih njiva.

Hrvatske paravojne Formacije koje su napale selo Gređane iza sebe su ostavile pravu pustoš, izrešetane kuće, prozore, razvaljena vrata, razbacane stvari, a na Fasadama sprejom ispisane jedinice „Tigrovi“ i ustaška slova „U“, poruke „Vratićemo se opet“.

Jednog teritorijalca, čije ime iz bezbjednosti njegove porodice ne pominje, hrvatski bojovnici su mučili, a potom su njegovo tijelo bacili u seosko groblje i prekrili vijencima.

Nakon pada zapadne Slavonije u ruke hrvatskih oružanih snaga u operaciji „Bljesak“ 1995. godine, jedan od hrvatskih bojovnika koji je tragične noći 5. septembra 1991. godine bio u Gređanima javio se roditeljima ubijenog teritorijalca hvaleći se da je on lično ubio njihovog sina, pritom pokazujući kao dokaz lične dokumente ubijenog.

Do danas, za ovaj užasni zločin niko nigdje nije odgovarao, ni pred hrvatskim sudovima ni u Hagu.

Da bi prikrila zločin nad Srbima u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim porodicama za njihove ubijene članove 1991. godine priznala status civilne žrtve rata uz obrazoženje da su ih ubili „četnici“, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici.

Stariji mještani zapadnoslavonskih sela pričaju da im se ponovila ista sudbina, kao i 1941. godine kada su ih Pavelićeve ustaše, uz pomoć komšija, ubijale na kućnom pragu, te odvodile u logore smrti Stara Gradiška, Jasenovac i Mlaka.

Haški tribunal nikada nije vodio intenzivnu istragu o zločinima počinjenim nad Srbima 1991. i 1995. godine u zapadnoj Slavoniji, a hrvatsko pravosuđe i dalje uporno ćuti o ovim stravičnim zločinima.

Žarković je rekao Srni da ne smiju biti zaboravljene srpske žrtve i da se sve mora učiniti da bi istina i pravda bile dostižne.

„Srbi iz zapadne Slavonije imaju ozbiljan problem sa vlastima Hrvatske, a to je da moraju dokazivati da su nevini, iako se zna da su branili vjekovna ognjišta, svoju kulturu i naciju. Hrvatska je osudila sve Srbe koji su učestvovali u ratu, nazivajući ih teroristima i agresorima, što, naravno, nije tačno“, istakao je Žarković.

On je podsjetio da pripadnike vojnih, paravojnih i policijskih snaga koji su počinili zločine nad Srbima Hrvati smatraju herojima.

„Moramo se boriti protiv nepravde, a u ovoj borbi od ogromne pomoći su nam i institucije Republike Srpske i Srbije. Dokazivanje istine mora biti cilj jer su naše žrtve u odbrani vjekovnih ognjišta ogromne“, poručio je Žarković.

Vladika pakračko-slavonski Jovan je 27. oktobra 2013.godine godine u selu Gređani kod Okučana osveštao spomen-ploču u znak sjećanja na 18 ubijenih Srba od 1991. do 1995. godine iz ovog sela, koja je postavljena u starom dijelu crkve Svete Petke.

Na spomen-ploči ispisana su imena ubijenih mještana – Draginja i Đuro Čalić, Milka i Rada Gaćeša, Rajko Gljivica, Savo Jagličić, Milan i Siniša Keser, Rajko Savić, Obrad Kovačević, Nikola Kuzmić, Ilija Kužeta, Ignjatija Ružić, Ostoja Miladinović, Vojislav Nikšić, Jovan Radujković, Simo i Ljubica Zjalić.

Crkva Svete Petke iz 1752. godine u Drugom svjetskom ratu je porušena, a izgradnja nove započela je poslije rata, ali nije završena.

Izvor: SRNA