U jednom satu stradalo je 522 žitelja, među kojima 109 djece. Dijete koje nije dočekalo ni ime da mu se nadjene, najmlađi je mučenik pivske tragedije.
Dola su najveće, ali ne i jedino stratište u Pivi za vrijeme Drugog svjetskog rata koje svjedoči o užasnim zločinima počinjenim nad pivskom nejači od strane ozloglašene folksdojčerske SS divizije „Princ Eugen“ i ustaša i muslimana iz gatačkog sreza i okoline.
Nema bratstva u Pivi koje nije dalo žrtve u ovom genocidu. Neka bratstva su većim brojem postradala, dok je porodica Verun prestala da postoji.
Nevine žrtve bile su podijeljene u tri grupe, jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca. Monstrumi su znali da kad počnu da pucaju niko neće pokušati da pobjegne, već da će krenuti svak svome. U jednom satu stradalo je 522 žitelja, među kojima 109 djece. Dijete koje nije dočekalo ni ime da mu se nadjene, najmlađi je mučenik pivske tragedije.
Priča se da je živo spaljeno po kolibama u selima i katunima ili bačeno niz surove planinske litice više od 1260 nedužnih ljudi, žena, djece i staraca, što je gotovo polovina današnjeg pivskog stanovništva.
Pivski pogrom je jedinstven i po tome što ga je, za razliku od mnogih zločina koji su učinjeni u tim vremenima prema srpskom narodu,neko decenijama pokušavao sakriti. U Pivi sve do 1977. godine, skoro 40 godina, nije bilo nikakvog obilježja na tim stratištima. Kome je to bilo u interesu, ostaje i danas otvoreno pitanje koje traži odgovor.
Jaglika Adžić i Sofija Kandić
Njemački vojnici su u Gojkovića dolu zatvorili u jednu kolibu oko 50 mještana, među kojima su bili Jaglikina braća Milorad (8), Momčilo (4) i Dušan (2), kao i roditelji Stoja i Krsto. Ostavljena u životu zbog najgorih namjera Njemaca, Jaglika je uspjela da se otrgne, skoči u plamen i izgori zajedno sa svojom porodicom.
Jaglikin podvig ponovila je Sofija Kandić, čobanica koja je govorila da je ništa neće odvojiti od njenog brata Luke, jedinog među pet sestara. Kada je shvatila da je brat u plamenu, ostavila je stado i u trku skočila u oganj.
Iz istovjetnih sudbina Pivljana i Veličana rodilo se bratstvo. Ova stradalna plemena bratimilo je mučeništvo i suze na pravdi Boga, ubijenih najbližih. Spojili su ih pivski i velički mučenici,Jaglika, Tomislav, Mato, Sofija i koliko još drugih Pivljana i Veličana koji su nalik Hristu doživjeli najstrašnije raspeće.
Liku svetih pribrojane su sve nevine žrtve Drugog svjetskog rata u Pivi i Velici na Saboru SPC u Beogradu 24. maja 2017. godine.
Izvor: IN4S