fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Pet godina u zatvoru, deceniju u nemilosti

Miroslav Radić, srpski oficir i junak sa ratišta, 23 godine između nemila i nedraga

Miroslav Radić i njegov advokat Svetozar Ž. Pavlović (G. Otašević)
Miroslav Radić i njegov advokat
Svetozar Ž. Pavlović (G. Otašević)

Čačak Optužen da je branio svoju zakletu otadžbinu, Miroslav Radić (56) nedužan je utamničen u Sheveningenu 1.622 dana i bio oslobođen, ali posle tih nepunih pet godina još deset se potuca po srpskim sudovima, sa sve manje nade da će mu neko bar reći: izvinite što ste robijali.

Kapetan je u jesen 1991. komandovao jednom četom Prve gardijske motorizovane brigade Vojske JNA na ratištu u Vukovaru i ubrzo (1995) postao haški optuženik pod navodom da je, zajedno sa pukovnikom Miletom Mrkšićem i majorom Veselinom Šljivančaninom, počinio zločine protiv čovečnosti i kršio zakone i običaje ratovanja. Na zahtev Tužilaštva Međunarodnog krivičnog tribunala, 21. aprila 2003. u Beogradu smešten je u pritvor Okružnog suda, odakle je 17. maja te godine predat poteri iz Haga.

Pretresno veće MKT-a, kojem je predsedavao Kevin Parker iz Australije, kao prvostepeno, septembra 2007. osudilo je Mrkšića na 20, a Šljivančanina na pet godina zatvora, dok je Radić oslobođen svake odgovornosti („Nije kriv ni po jednoj tački optužnice”, objavio je sudija). Tužilac Karla del Ponte nije se žalila na tu odluku iako je prethodno na pretresu zahtevala doživotnu robiju za kapetana prve klase, i Tužilaštvo MKT-a, na taj način, priznalo je svoju grešku. Iz pritvora u Holandiji pušten je 28. septembra 2007. i prvim avionom poslat u Srbiju.

Ovde je dobio neverovatno objašnjenje da niko nije kriv za njegovu robiju, da je Srbija u njegovom slučaju obavila neko onako hapšenje s kojim nema veze, a on je onda godinama prinuđen da zarađuje neki dinar po građevinskim skelama, noseći beton oko rodnog Zemuna.

Naše pravosuđe ne priznaje da je njegov život pretvoren u čemer. Prvi Radićev zahtev za naknadu štete odbilo je Ministarstvo pravde (10. oktobra 2008). Zatim je sudskim putem zatražio naknadu štete od 50 miliona dinara, ali je Viši sud u Beogradu (oktobra 2011) presudio da je zahtev neosnovan. Ubrzo je (9. 4. 2014) Apelacioni sud aminovao prvostepenu presudu. Naposletku, i Vrhovni kasacioni sud Srbije odbio je Radićev zahtev za reviziju (23. 12. 2015) navodeći u svojoj presudi da su srpski organi samo sproveli „određene radnje po zahtevu Međunarodnog tribunala u Hagu”.

Radićev punomoćnik, beogradski advokat Svetozar Ž. Pavlović, podneo je Ustavnom sudu Srbije žalbu pre 22 meseca, navodeći da „to jednostavno nije tačno”.

– Nikako. Protiv Miroslava Radića je u Srbiji, pre izručenja, sprovedena istraga, pred istražnim sudijom i vanpretresnim većem Okružnog suda u Beogradu, gde su preduzimane istražne radnje, kao što su lišavanje slobode, određivanje pritvora, saslušanje okrivljenog, predaja okrivljenog MKT-u, odlučivanje vanpretresnog veća po žalbi na rešenje istražnog sudije… Ukratko: za nešto što jeste naši sudovi rekli su da nije pa to onda obrazložili nadugačko nekom neodrživom pričom da je to, navodno, bilo, eto, samo neko malo uslužno hapšenje za potrebe tribunala.

Pavlović napominje:

– Uskoro će dve godine kako nema nikakvog odgovora ni od Ustavnog suda. Uopšte nisam siguran da li će ikad rešiti ovu žalbu, jer posle svake moje tužbe ili žalbe protekle su po dve godine do prve sledeće odluke. Ali, siguran sam da su naši ratni junaci, kakav je Radić, gotovo prezreni u Srbiji, dok u susednim zemljama domaći oficiri ili pripadnici terorističkih organizacija uživaju poštovanje, pare, vile i premijerska mesta.

Autor: Gvozden Otašević

Izvor: POLITIKA

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: