OTVARANjE IZLOŽBE „STOJANOVIĆI I SARAJEVSKI ATENTAT“

PRIJEDOR, 27. JUNA /SRNA/ – U Muzeju Kozare u Prijedoru danas će biti otvorena izložba „Stojanovići i Sarajevski atentat“ povodom obilježavanja
100 godina od početka Prvog svjetskog rata, najavila je autor izložbe viši kustos Vedrana Adamović.

„Pričajući još jednu priču o Sarajevskom atentatu, kroz priču o
Stojanovićima, upotpunjujemo stogodišnjicu ovog događaja. Austrougarska
aneksija Bosne 1908. godine bila je veliko razočaranje i veliko iskušenje
za mlade nacionaliste, među kojima su bila djeca prijedorskog sveštenika
Sime Stojanovića – Mladen, Georgina, Persida i Sreten, odgajana u duhu
rodoljublja“, rekla je Adamovićeva Srni.

Članovi „Mlade Bosne“ Mladen i Sreten Stojanović odlaze na školovanje u
Tuzlu 1907, odnosno 1909. godine. Kao organizatoru štrajka protiv
profesora i uprave u petom razredu Gimnazije Sretenu je savjetovano da
sam napusti školu ili će mu biti zabranjeno školovanje u Austro-Ugarskoj
monarhiji. Roditelji ga tada prebacuju u Beograd, u Prvu beogradsku
gimnaziju, gdje se druži sa Gavrilom Principom i Trifkom Grabežom.

„Upravo to druženje sa mladobosancima dovešće Sretena i Mladena u
direktnu vezu sa atentatorima zbog napisane otvorene karte koju je
Sreten iz Beograda poslao Mladenu u Tuzlu, moleći ga da ugosti Principa i
Grabeža na njihovom putu ka Palama“, navodi Adamović.

Zbog svojih veza sa sarajevskim atentatorima i zbog članstva u „Mladoj
Bosni“, Tajnoj đačkoj organizaciji, Narodnoj odbrani i organizaciji
„Ujedinjenje ili smrt“, te komitskom kursu u Prokuplju kod čuvenog vojvode
Vuka, Sreten i Mladen tamnovaće u Tuzli, Bihaću, Banjaluci i Zenici od
1914. do amnestije 1917. godine.

„Te godine braću Stojanović tridesetak sugrađana dočekalo je na
željezničkoj stanici u Prijedoru, mnogi su ih dopratili do kuće,
izražavajući tako solidarnost i divljenje ovim istaknutim mladobosancima,
borcima i patriotima. Mladen se ostvario u ljekarskom pozivu i omasovljenju
narodnog ustanka 1941. na Kozari, a Sreten je svoj talent za vajanje
usavršio kod najpoznatijih profesora u Beču i Parizu“, podsjetila je
Adamovićeva.

Sestra Georgina je u Učiteljskoj školi u Sarajevu učestvovala u
nacionalnim organizacijama. „Narodnoj odbrani“ pristupila je 1913.
godine.

Poslije Prvog svjetskog rata zaposlila se u „Prosvjeti“, gdje će
upoznati i udati se za Vasilja Grđića, jednog od vodećih srpskih prvaka u
BiH i prvooptuženog u banjalučkom procesu od 3. novembra 1915. godine do
16. marta 1916. godine, kada je optuženo 159 Srba, istaknutih javnih i
kulturnih radnika, među kojima i sedam narodnih poslanika.

Grđić je sa još 15 sunarodnika osuđen na smrt kao veleizdajnik i
propagator ujedinjenja Bosne sa Srbijom, a smrtne kazne ga je spasilo
pomilovanje španskog kralja.

Sestra Persida imala je neprijatnosti zbog pisama koja je dobijala od
Vladimira Gaćinovića iz Švajcarske, koji je dugo vremena bio idejni vođa
mladobosancima. Ocu Simi bilo je zabranjeno kretanje, bio je u kućnom
pritvoru, a pretresi kuće bili su redovna pojava. Popadija Jovanka
posebno teško je podnosila ratne godine brinući o svojim sinovima,
posebno nakon smrti najmlađeg – Dragutina 1917. godine.

Porodična kuća Stojanovića u Prijedoru danas je spomen-kuća na ovu porodicu i u nadležnosti je ovdašnjeg Muzeja Kozare.

Izvor: