OTIMANjE JUGOSLOVENSKIH DRUŠTAVA NA PRIMORJU OD STRANE HRVATSKIH SEPARATISTA

Hrvatski separatisti radili su na tome da preuzmu
u svoje ruke pojedina društva u Dubrovniku.

Održana je 6. marta 1937. glavna
godišnja skupština Narodne ženske zadruge. U hrvatskom listu ,,Narodna svijest“
istaknuto je da je ,,hrvatski karakter Dubrovnika došao otvoreno do izražaja i
u ovoj našoj važnoj ženskoj instituciji.“ Ipak je list „Narodna svijest“
priznao da je postojala manjina koja je bila protiv. (1) I list Srba katolika
„Dubrovnik“ pisao je o događajima na skupštini. Istakao je : „Ovo je dubrovačka
karitativna ustanova koju su pred 18 godina osnovale naše prave i čestite
Dubrovkinje, ni ne sluteći da će njihovo mezimče udariti putem na koji ga one
nijesu niti postavile niti su mogle računati, da će ta ustanova skrenuti u
stranu.“ U društvenim statutima je izričito naglašeno da je društvena zastava
jugoslovenska. Razmatrajući rad uprave istakao je da su skinule sa svoje table
ćirilicu, i istakao: „Tu je prvi korak skretanja njenog delovanja sa puta na koji
su je bile postavile Dubrovkinje koje su je osnovale.“ Nastavio je da N.Ž.Ž.
nije bila na strani nacionalnih društava prilikom koncerta u katedrali 1935, da
nisu potpisali proglas nacionalnih društava izdanu prilikom vandalskog čina na
reljefu (spomeniku) u vratima od Pila, da su istupili iz Saveza Jugoslovenskih
žena. Uprava je učlanila nove članice sa kojima je htela da manifestuje
hrvatstvo iako u statutu postoji paraf koji jasno kaže da svaki novi član mora
biti javno u lokalima napisan na tabli i tu ostati određeno vreme, pa ako nema
prigovora tek onda ga primiti za člana. Prilikom skupštine formirale su se
skupine pred zgradom Narodne ženske zadruge. List je smatrao da su neki članovi
uprave proračunato odredili premalene društvene prostorije, da tako onemoguće
prisustvo članstvu koje se nije slagalo sa radom uprave. (2)

U listu „Dubrovnik“ jedna bivša članica opisala
je način preuzimanja vlasti u ženskoj zadruzi. Napisala je da je odjednom
izbrisano iz članstva 147 dubrovačkih gospođa. Istakla je da će iz društva da
istupi ,,neznatna manjina“ od oko 200 članica. Njen komentar bio je: „Nama je
svima žao da je do ovoga moralo doći, jer se sjećamo kako je ova naša Zadruga
skladno i divno napredovala za lijepi niz godina, dok su napokon uspjeli da od
nje naprave ono što su napravili, i time onemogućili da se     u
njoj     nađe   mjesta ikojoj dubrovačkoj gospođi.“ (3)

Nova situacija u Jugoslaviji
nastala je sklapanjem sporazuma Cvetković-Maček 26. 8. 1939. Posle osnivanja Banovine
Hrvatske 1939. hrvatski
separatisti su koristili vlast da preotmu jugoslovenska društva. Beogradski „Sokolski glasnik“ je pisao o prosvetnom društvu „Berislavić” iz Trogira. Prvo su pokušali da upišu par stotina
svojih ljudi u društvo, među kojima je bilo i maloletnih, a kada je uprava
društva odbila da ih upiše, sresko načelništvo iz Splita je odlukom od 9
oktobra 1939. privremeno obustavilo delovanje njegovog upravnog odbora, i za
komesara postavilo sudiju Hrdličku, člana HSS. Mada se uprava žalila protiv tog
akta, Banska uprava je odbila, nakon čega se uprava žalila na Upravni sud.
Komesar je i ne sačekavši odluku, upisao na svoju ruku u članstvo potreban broj
lica, tako da se dobije većina u društvu. Zatim je sazvao vanrednu sednicu i
društvo „Berislavić” je prestalo da bude jugoslovensko i
tobože na zakonit način, prešlo u ruke svojih protivnika. Taj plan nameravali
su primeniti i na ostala  jugoslovenska
društva u Banovini Hrvatskoj. Javno su pretili da će isto učiniti sa Narodnom
ženskom zadrugom, sa veslačkim klubom “Gusar”, … .(4)

List „Dubrovnik“ pisao je o nastojanjima hrvatskih
separatista da preuzmu upravu nacionalnih društava na isti način kao kod
Narodne ženske zadruge u Dubrovniku. U listu „Dubrovnik“ istaknuto je da je
masovnim upisivanjem u članstvo Jadranske straže u Tivtu „protivnika osnovnih
principa same ove institucije“ dovedena nova uprava. Od tog vremena u cijelom
radu tivatske Jadranske straže vladao je frankovački duh. Uprava je odbijala
upis nekoliko stotina službenika ratne mornarice iz Tivta, kad su ovi to
tražili. Na godišnjoj skupštini „Jadranske straže“ 9. februara 1941. u Tivtu
učestvovala je četvrtina članova, pristalica frankovačke uprave, predvođenih od
ljudi koji su skinuli državni grb sa zgrade tivatske općine. Sa skupštine su
izostali oni koji su protestovali protiv rada te grupe ljudi, ili da se ne
izlože uvredama i pogrdama bukača. U svom govoru potpredsjednik društva Ilko
Perušina istakao je da se tivatska Jadranska straža sada nalazi u „hrvatskim
rukama“, i da je iz ovih ruku „neće oteti nikakva sila“. (5)

Hrvatski
separatisti radili su na tome da preuzmu u svoje ruke jugoslovenska
društva  na Primorju. Koristili su se
time da su ta društva primala i Srbe i Hrvate bez razlike. Preko tih društava
trebalo je na Primorju predstaviti hrvatski kararter pojedinih gradova. Nisu
birali sredstva u ostvarenju tih svojih ciljeva. Posle stvaranja Banovine Hrvatske
koristili su državnu vlast. O tome su pisali list Srba katolika „Dubrovnik“, „Sokolski glasnik“ i  „Narodna svijest“.

Napomene
:

1. „Skupština Narod. Ženske Zadruge“, „Narodna Svijest“, Dubrovnik, 10
ožujak 1937, br. 10, str. 2;

2. „Narodna ženska zadruga“, „Dubrovnik“, Dubrovnik,
20 marta 1937, br. 7, str. 3;

3. Bivša članica, „Oko Narodne Ženske Zadruge“,
„Dubrovnik“, Dubrovnik, 3 aprila 1937, br. 9, str. 3;

4. „Recept za ukidanje
jugoslovenskih društava”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 17 novembar 1939, br. 46, str. 4;

5. J, „Vrabac u lastavičinom gnjezdu.“, „Dubrovnik“,
Dubrovnik, 22 februara 1941, br. 8, str. 3–4; 

Piše: Saša Nedeljković, član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Vezane vijesti:

NAPADI NA SOKOLSKA DRUŠTVA U BANOVINI HRVATSKOJ

BORBA SAVEZA SOKOLA I KATOLIČKE CRKVE 

SUDBINA SOKOLA U HRVATSKOJ

Sukob Sokola na Primorju i dela Katoličke crkve