Oluja će trajati dok sudbina nestalih ne bude poznata

Predstavnici porodica čiji su najmiliji nestali tokom hrvatske zločinačke akcije „Oluja“ u avgustu 1995. godine, poručili su da će ta akcija za njih trajati sve dok sudbine članova njihovih porodica ne budu poznate i žrtve dostojanstveno sahranjene.

Mirjana Devetak je, govoreći u ime porodica žrtava na tematskoj konferenciji „Nekažnjeni zločini u `Oluji` – posljedice 23 godine poslije“, rekla da se oni koji su izgubili najmilije već dvadest godina bude i liježu sa istim bolom i pitanjem, zašto.

„Nama je `Oluja` stalno, a dokle će da traje ne znamo. Možda ja neću dočekati istinu o svom mužu čije ubice su iz Bužimske divizije Petog korpusa Armije BiH dobro poznate i možda će moju potragu nastaviti djeca“, rekla je Devetak.

Ona je rekla da zna da su međususjedski odnosi dvije države veoma važni za Beograd, ali da su važne i srpske žrtve nestale u Hrvatskoj.

Predsjednik Udruženja porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ Dragana Đukić rekla je da srpski narod tuguje, dok se u Hrvatskoj slavi, i da su porodice nestalih umorne od iščekivanja.

Ona je naglasila da sve ne bi moralo biti tako jer je Hrvatska jedina zemlja u regionu koja ima registrovana grobna mjesta, ali ništa ne čini da tijela budu ekshumira, a ona ranije ekshumirana identifikovana.

„Zna se i zašto, jer ako nema imena nema ni žrtve“, rekla je Đukićeva.

Predstavnik Komisije za nestala lica Vlade Srbije Dragana Krstić rekla je da se, prema evidenciji komisije, u Hrvatskoj 1.746 lica vodi kao nestalo.

„Od toga je 371 lice koji su državljani Srbije, 680 lica su Srbi državljani Hrvatske, čije porodice sada uglavnom kao izbegle žive u Srbiji, a u službenim evidencijama Komisije vodi se još 695 lica čiji nestanak nije prijavljen prema kriterijumu Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i radi se na verifikaciji tih slučajeva“, rekla je Krstićeva.

Krstićeva je istakla da je sam proces traženja u jednom momentu doveden u pitanje i prekinut i ukazala da je Hrvatska nedavno odbila da potpiše Okvirni plan za nestala lica uz zajedničku deklaraciju o nestalim koja je potpisana 10. jula u Londonu.

„Predstavnici Hrvatske su u posljednjem momentu imali jednu sugestiju da se u preambuli naglasi da oni podržavaju rad, ali samim tim nisu hteli da budu učesnici. Mislim da treba drugačije da se ophodimo i nastojaćemo da Okvirni sporazum ipak bude usaglašen i potpisan u septembru“, rekla je ona.

Istoričar Milan Gulić konstatovao je da je „Oluja“ događaj koji predstavlja prelomnicu u istoriji srpskog naroda i da njene posljedice nisu ništa manje nego posljedice Velike seobe Srba, te da sa tim u skladu o ovoj operaciji hrvatskih snaga treba stalno govoriti i ukazivati na činjenice.

„Kada uporedite popis 1991. i 2011. godine u Hrvatskoj vidjećete da nedostaje 400.000 Srba. Oni su od ozbiljnog naroda postali nacionalna manjina, a na sledećem popisu biće ih još manje. Zato je važno pričati o `Oluji“, rekao je Gulić.

On je kao posebno značajno istakao to da su zločinci iz „Oluje“ ostali nekažnjeni, ali je, kako je rekao, i „Oluja“ ostala nekažnjen zločin što se sada vraća kao bumerang.

„Pitanje na koje neću dati odgovor je zašto nije podignuta nijedna optužnica protiv državnog i vojnog rukovodstva Hrvatske. Samo mjesec dana od granatiranje Zagreba dignuta je optužnica protiv tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Krajine Milana Martića. Da li je bilo dovoljno da se do 1999. godine, kada je preminuo, podigne optužnica protiv Franje Tuđmana, odnosno do 1998. protiv Gojka Šuška“, upitao je Gulić.

Da se to desilo, zaključio je Gulić, možda sada selektor hrvatske reprezentacije, 23 godine nakon „Oluje“, ne bi posvećivao uspjeh na Svjetskom prvenstvu „hrvatskim braniteljima“.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Kužet: Nad Srbima izvršeni genocid i etničko čišćenje

Preživjela Jasenovac ubijena u „Oluji“

Marija Milić: Oluja i poslije Oluje*