U Mostaru je danas obilježeno 25 godina od stradanje Srba u dolini Neretve, gdje je 14, 15. i 16. juna 1992. godine ubijeno 386 ljudi, protjerano više od 20.000 Srba i uništena sva srpska imovina i bogomolje.
Četvrt vijeka od stradanja Srba u Mostaru, koje su iz doline Neretve protjerali pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane, Hrvatskih oružanih snaga i Hrvatske vojske, obilježeno je bacanjem cvijeća u rijeku Bunu i služenjem parastosa u Staroj crkvi.
Opštinska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje ovim je obilježila i Dan nestalih i poginulih hercegovačke regije u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Prisjećajući se egzodusa Srba iz Mostara juna 1992. godine, predsjednik Organizacije Aljonka Dželetović navela je da je tada ubijeno 386 ljudi, dok se za njih 85 još traga.
– Samo na Buni stradalo je 29 ljudi, od čega 18 vojnika i 11 civila. Od tog broja još osam se vodi kao nestalo – rekla je Dželetovićeva.
Ona je naglasila da su Srbi mirno živjeli od Bune do Bijelog polja i da se niko nije nadao da će ih neko dirati ili da će nekome zasmetati.
– Tih dana Hrvatska vojska udružena sa muslimanskom pobila je sve srpsko što je zatekla i uništila svu srpsku imovinu – rekla je Dželetovićeva, čiji je brat nestao kao vojnik pri povlačenju.
Ona kaže da ima snimke učesnika tog događaja i zna imena ljudi koji su odveli njenog brata, ali da predmet samo stoji u tužilaštvu.
– Prvo je predmet godina stajao u Agenciji za istrage i zaštitu BiH, a sada tri godine u tužilaštu – kaže Dželetovićeva.
Ona ističe da porodice imaju pravo da znaju istinu o stradanju svojih najbližih.
– Svi mi znamo dosta toga, ali nemoćni smo. Institut za nestala lica ne radi kako treba i to je najveći problem – rekla je Dželetovićeva.
Ona napominje da i pored snimaka i poznatih činjenica za zločine nad Srbima u Mostaru niko nije procesuiran.
– Tijela su premještana sa lokacije na lokaciju da bi se zločin prikrio, pa smo tako dobijali nekompletna tijela – podsjeća Dželetovićeva.
Ljubica Čabrilo, čiji je muž stradao na Buni 15. juna 1992. godine, kaže da je tek 2003. dobila njegovo tijelo.
– Nisam nikad saznala pravu istinu. Tijelo nije bilo kompletno, a kažu da ga je voda izbacila u Metkoviću – kaže ona.
Draško Šiljegović kaže da je na današnji dan 1992. izgubio brata.
– Nakon 12 godina traženja našli smo njegove kosti, ali do danas nisu nađeni posmrtni ostaci 14 momaka koji su bili sa njim. Za zločine nad vojnicima i civilima u Mostaru nikad niko nije procesuiran – ističe Šiljegović.
Zamjenik predsjednika Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske Veljko Lazić rekao je da se još traga za 1.662 nestala i da je glavna kočnica Institut za nestale.
Na današnji dan 1992. zapaljena je i Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, koja je rušena mjesec dana.
Mostarski paroh Radivoje Krulj kaže da se prije 25 godina dogodilo veliko stradanje srpskog naroda u Mostaru.
– Slava Bogu obnavlja se i Crkva, obnavlja se i narod. Mi se sjećamo naših stradalih, činimo pomen i molitve, a sjećajući se njih gradimo budućnost u ovom gradu i dolini. Naš Gospod Isusu Hristos pokazao je da preko krsta i stradanja dolazi vaskrsenje i to je pouka i poruka našem narodu – naveo je Krulj.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
Bijele zastave za Srbe u Mostaru 1992. godine | Jadovno 1941.
Sjećanje na veliko stradanje Srba u Hercegovini | Jadovno 1941.
Sve manje tragova Srba u Mostaru- ulica Alekse Šantića sad nosi ime Mile Budaka